Aktualno

Komemoracija u znak sjećanja na ubojstvo obitelji Matijević iz Kukujevaca

Delegacija Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata je u ponedjeljak, 22. travnja, na zagrebačkom groblju Mirogoj ispred Zida boli položila cvijeće i upalila svijeću u sjećanje na stradanje nedužnih članova obitelji Matijević iz Kukujevaca, mjesta pokraj Šida u Srijemu, u Vojvodini. Naime, supružnici Jozo i Ana Matijević, i njihov malodobni sin Franjo, odvedeni su 20. travnja 1992. u večernjim satima iz obiteljske kuće od strane nepoznatih osoba i ubijeni. Sva tri tijela pronađena su puno kasnije u masovnoj grobnici Mohovo kod Iloka. Otac Jozo i maloljetni sin Franjo imali su vezane ruke, a prema analizama ubijeni su iz blizine lovačkom puškom.

»Za ovo ubojstvo motivirano etničkom mržnjom nitko nije odgovarao, a postupak istrage nije niti pokrenut. Njihova obitelj još uvijek čeka da se probudi nečija savjest i preuzme krivnja za ovaj zločin. Fond za humanitarno pravo iz Beograda 16. listopada 2018. podnio je tužbu protiv nepoznate osobe pred Tužilaštvom za ratne zločine u Beogradu. Za nepunih mjesec dana tužba je odbačena s nečuvenim i uvredljivim obrazloženjem ‘da krivično delo zločin protiv čovečnosti nije bilo propisano kao krivično delo u vreme događanja 1992. godine’. Ubojstvo obitelji Matijević nije jedino koje se je dogodilo u tom srijemskom selu. Godinu dana nakon ovog zločina, također u svojoj obiteljskoj kući, ubijena je ugledna kukujevačka obitelj Oskomić, supružnici Nikola i Agica, te Nikolina teta Marija Tomić. To nije bilo dovoljno, pa je 2 godine kasnije u istom mjestu, također u svom domu, ubijen i Živko Litić. Tijekom i nakon tih ubojstava brojni Hrvati iz Kukujevaca bili su žrtve psihičkog i fizičkog terora. Rezultat je za zločince bio vrlo učinkovit te je na taj način protjerano preko 98 % stanovništva Kukujevaca – od gotovo 2.000 Hrvata u Kukujevcima je ostalo njih 30-ak«, navode u Zajednici protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata.
Kako dalje ističu, ovo su samo neka u nizu desetaka ubojstava koja su počinjena nad Hrvatima u Vojvodini 1990-ih ili su završili u logorima u Srbiji. Za veliki dio tih ubojstava nisu niti pokrenute istražne radnje niti su počinitelji pronađeni, ili što je još gore, ako su počinitelji pronađeni i osuđeni, ubrzo su oslobođeni i pušteni na slobodu pod sramotnim i uvredljivim obrazloženjima. 

Zajednica PHSBB ovom komemoracijom želi očuvati sjećanja na nedužno stradalu obitelj, kao i desetke drugih ubijenih Hrvata, a čija su ubojstva nastala isključivo iz etnički motivirane mržnje.

»Na žalost, svjedoci smo kako se ove nevine žrtve u javnosti sustavno negiraju, pogotovo iz najviših krugova vlasti Srbije. To negiranje je moguće samo zato, jer ni 30 godina nakon tih ubojstava još uvijek u Srbiji 'nije sazrela politička volja' da se dozvoli i izgradi makar jedno spomen obilježje koje bi jasno podsjećalo da su se ti zločini dogodili i da se to nikada više ne ponovi«, navodi ZPHSBB.

H. R.