Književni prvijenac Zvonimira Franje Vuka (Zemun, 1986.) Mrak svjetlosti donosi stotinjak pjesama podijeljenih u nekoliko tematskih cjelina. Teme pjesama kreću se od autorefleksivnih do lirskih – ljubavnih i rodoljubivih pjesama, preko stihova o prirodi do pjesama naslovljenih ženskim imenima, koje su značenjski obojene mitom, poviješću ili značenjem samog imena.

Vuk u svom pjesničkom pismu otkriva mogućnosti jezika ritmom, zvukom i ogoljenim jezikom bez ukrasa, premda bogat metaforama. Dojmljivi su prizori naličja poznatog svijeta, a njegovi svjetovi vode nas i u opresivni kafkijanski mračni ponor te na neobičan način govore o odnosu stvarnosti i fikcije. Vukovo pjesničko »svjedočanstvo života« odlikuje se svježinom, snažnim i delikatnim prisustvom subjekta. Prisustvo subjekta u njegovim stihovima je u punoj emotivnoj neposrednosti, svijet osjetilnosti uzdiže na nivo imaginacije, intenzivira taj vječni tren u kojem živimo ovdje i sada. Uspješno osvježava jezik poezije, oslobađajući je stereotipnih asocijacija.

Pjesnik u ovoj knjizi stihovima izražava svoje uposebljeno ljudsko iskustvo u rastućoj pustinji postmoderne epohe, kada su mnogi izgubili vjeru u viši smisao života.

(iz pogovora urednika knjige Zvonka Sarića)