U Hrvatskom domu – Matici u Subotici u subotu, 26. rujna, održan je sastanak predsjednice Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasne Vojnić i ministra rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske Alena Ružića, na kojem je najavljeno pokretanje novoga programa socijalne potpore pripadnicima hrvatske zajednice u Srbiji. Uz pomoć starijim, nemoćnim i drugim potrebitim osobama, razgovarano je i o položaju umirovljenika koji primaju mirovine iz Srbije, a žive u Hrvatskoj, radnim migracijama te mogućem povezivanju poljoprivrednih proizvođača iz Vojvodine s ustanovama socijalne skrbi u Hrvatskoj. Program bi trebao označiti početak sustavnijeg pristupa socijalnim potrebama hrvatske zajednice, koja je dosad pomoć pružala uglavnom kroz pojedinačne akcije, župe, caritase i Fondaciju Cro-Fond. Prvi paket pomoći vrijedit će 500.000 eura, a najavljeno je da bi, pokaže li se pilot-program uspješnim, u sljedećim pozivima iznosi mogli biti povećani.

Starost, samoća i udaljenost od pomoći

Predstavljajući razloge za pokretanje programa, Jasna Vojnić upozorila je na nepovoljnu demografsku strukturu hrvatske zajednice u Srbiji. Prema posljednjem popisu stanovništva, u Srbiji živi 39.107 Hrvata, dok je zajednica u posljednjih jedanaest godina izgubila gotovo trećinu svojih pripadnika. Međutim, smanjenje brojnosti nije jedini izazov jer prosječna starost Hrvata u Srbiji iznosi 51,2 godine. Poseban problem predstavlja činjenica da velik broj starijih osoba živi sam u manjim mjestima, često udaljen od institucija, zdravstvenih ustanova i ljudi koji bi im mogli pružiti svakodnevnu pomoć. 
»Ono što smo kao zajednica prepoznali nije samo socijalni rizik nego upravo starost, samoća i udaljenost od pomoći. Zato smo započeli izradu registra socijalnih potreba naše zajednice«, kazala je Vojnić.
Registar vodi Fondacija Cro-Fond, na čelu s upraviteljem Lazarom Cvijinom, a dosad prikupljeni podaci pokazuju koliko su potrebe raznovrsne. Prema riječima predsjednice HNV-a, 80 posto evidentiranih zahtjeva odnosilo se na ogrjev, hranu i liječenje, u 35 posto slučajeva tražena je pomoć obiteljima, uključujući dogradnju i popravak kuća, dok se 25 posto zahtjeva odnosilo na druge potrebe, primjerice izvannastavne aktivnosti djece ili nabavu školskog pribora.
Fondacija Cro-Fond od 2020. godine redovito provodi božićne i uskrsne humanitarne akcije. Putem vaučera dosad je dodijeljeno 38.500 eura, dok su za adaptacije i druge potrebe izdvojena 64.300 eura. Ipak, kako je istaknuto na sastanku, dosadašnje su aktivnosti uglavnom bile sporadične, zbog čega se sada želi uspostaviti povezan i dugoročan sustav. 
»Posljednjih smo godina gradili i obnavljali naše institucije, ulagali u vrtiće, škole, kulturu i poljoprivredna gospodarstva. Došlo je vrijeme da napravimo novi korak i izgradimo mrežu sigurnosti oko onih kojima je ona najpotrebnija. Smisao ovoga programa stane u jednu rečenicu: da nitko od naših ne ostane sam«, poručila je Vojnić.

Pomoć za dom i pomoć u domu

Program bi trebao imati dva osnovna pravca, koja je Vojnić opisala kao »pomoć za dom« i »pomoć u domu«. Prvi bi obuhvaćao izravnu materijalnu potporu korisnicima – nabavu ogrjeva, hrane, lijekova, medicinskih i drugih pomagala, bijele tehnike, manje popravke na kućama te prijevoz na liječenje. Pomoć bi se prilagođavala potrebama svakog pojedinca ili obitelji. Ministar Ružić takav je pristup opisao kao potporu osmišljenu prema konkretnoj životnoj situaciji korisnika. O opravdanosti zahtjeva i vrsti pomoći odlučivat će posebno povjerenstvo.
Drugi pravac podrazumijeva uspostavljanje mreže terenskih pomagača koji bi redovito obilazili starije, nemoćne, osobe s invaliditetom i druge korisnike. Pomagači bi donosili hranu i lijekove, pomagali u kućanskim poslovima i nabavi ogrjeva, pružali pomoć pri rješavanju administrativnih poslova te korisnike, kada je potrebno, pratili liječniku. Jednako važan dio njihove uloge bilo bi druženje s ljudima koji žive sami. Vojnić je istaknula kako je katkad najvrjednije upravo to da netko pokuca na vrata, sjedne s korisnikom, razgovara i pokaže mu da pripada zajednici koja o njemu vodi računa. Model je dijelom oslonjen na hrvatski program »Zaželi«, kojim se zapošljavaju teže zapošljive osobe, ponajprije žene, kako bi pružale pomoć starijim i nemoćnim građanima. Ružić je naglasio da nije riječ o klasičnoj osobnoj asistenciji, nego o programu koji istodobno donosi dvije koristi: radno angažira osobe koje zbog dobi, nezaposlenosti ili zdravstvenih ograničenja teže pronalaze posao, dok potrebitim korisnicima osigurava pomoć i društvo.
»Takav se model pokazao sjajnim jer ulaganjem zapošljavate članove društva koji su teže zapošljivi, a oni zatim pomažu svojim sugrađanima. Za to dobivaju naknadu ili plaću, dok korisnici dobivaju pomoć u kuhanju i svakodnevnim poslovima, ali i društvo i razgovor, što je posebno važno jer je samoća danas velik problem. Krenut ćemo s prvim paketom od 500.000 eura kao pilot-programom, ali gotovo smo sigurni da će biti uspješan i da će nakon njega uslijediti novi pozivi s većim financijskim iznosima«, kazao je Ružić.
Program će provoditi Fondacija Cro-Fond, dok će povjerenstvo za odabir korisnika činiti predstavnici HNV-a, Fondacije, resornog hrvatskog ministarstva, Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Veleposlanstva Republike Hrvatske u Srbiji. U natječaju će biti precizno navedeni uvjeti i potrebna dokumentacija, a među kriterijima će biti pripadnost hrvatskom narodu i angažman u hrvatskoj zajednici.

Umirovljenici, radnici i vojvođanski proizvodi

Osim novoga socijalnog programa, na sastanku je bilo riječi i o pomoći umirovljenicima koji primaju mirovine iz sustava Srbije, a žive u Hrvatskoj. Ta potpora neće biti dio najavljenog natječaja, nego bi za nju trebalo pronaći zaseban model, vjerojatno kroz posebne vaučere ili druge oblike pomoći. Prema Ružićevim riječima, trenutačno se usuglašavaju posljednji tehnički detalji.
Razgovarano je i o radnim migracijama između Srbije i Hrvatske. Cilj je pronaći modele koji ne bi bili ograničeni samo na ljetne i sezonske poslove, nego bi se mogli prilagođavati potrebama poslodavaca i radnika, uključujući povremeni boravak, obrazovanje, rad i spajanje obiteljskog života sa zaposlenjem u Hrvatskoj.
Jedna od gospodarski zanimljivijih tema bila je mogućnost povezivanja poljoprivrednih proizvođača iz Vojvodine s ustanovama socijalne skrbi u Hrvatskoj. Prema Ružićevim riječima, u tim ustanovama postoji potreba za voćem, povrćem i drugim kvalitetnim prehrambenim sirovinama, zbog čega se razmatra pilot-projekt izravnijeg povezivanja s lokalnim proizvođačima. Ustanove bi tako dobile kvalitetne namirnice za svoje korisnike, ali i sirovine potrebne za izradu prehrambenih proizvoda u okviru radnih terapija. Proizvodi bi se, uz odgovarajući nadzor i poštovanje HACCP uvjeta, mogli plasirati na tržište. Kako je poručio Ružić, administrativne granice postoje iz formalnih razloga, ali ne bi trebale dijeliti ljude niti onemogućavati povezivanje i međusobnu pomoć.
Ivan Ušumović