Bunjevački govor, čak i u svojoj završnoj životnoj dobi, u pojedinim je segmentima sačuvao ne samo ljepotu nego i bogatstvo u odnosu na mnoštvo drugih govora u širokoj lepezi južnoslavenskih dijalekata nego i u odnosu na već odavno standardizirane jezike s ovih prostora. Ovo se poglavito odnosi na konkretne opise životnih situacija koje svojom sažetošću ne ostavljaju prostora za dvojbu glede njihovog značenja. Tako su, recimo, za opis ekstremno loših situacija – a to će nam baš zgodno poslužiti za uvod današnjeg teksta – još uvijek živi izrazi »ne znaš šta je gore: kuga jel prika smrt«, odnosno »kad nema kiše, dobar je i led«. Može li jasnije od ovog? Teško. A ove su se godine, bar kada je riječ o vremenskim uvjetima, poklopili i led i kuga i prika smrt. Napose za ratare i posebno za proljetne kulture.
Posljednje velike kiše u subotičkom ataru zabilježene su u razdoblju od 4. do 22. lipnja, kada je u prosjeku iz neba palo oko 90 litara vode po četvornom metru, s tim da su 14. lipnja kišne kapi bile rashlađene ledom. Od tada pa do danas, a tomu je puna tri mjeseca, u subotičkom je ataru – prema podacima sajta sumeteo.info – palo svega oko 26-27 litara po četvornom metru.
Oni koji se malo bolje razumiju u poljoprivredu kažu da je ratarskim kulturama u najbitnijoj vegetativnoj fazi potrebno šest litara vode dnevno kako bi nesmetano rasle. Ako to sad usporedimo s padalinama, koje prema istom izvoru kažu da ih je u srpnju bilo deset, a u kolovozu jedna litra po četvornom metru, onda ćemo na temelju tih podataka lako doći do zaključka da bi čak i omanji led dobro došao žednom kukuruzu i ostalim kulturama, a kako ni toga nije bilo – vidjeli smo već u prvoj dekadi kolovoza – subotička, i općenito vojvođanska, polja snašla je i kuga i prika smrt.
Odgovorne države, a u okviru njih i lokalne samouprave, muku muče u pronalaženju rješenja koja će koliko-toliko ublažiti štetu nastalu usljed tuče ili suše. Neke, koje su odavno otišle predaleko u odnosu na nas, ulagale su u sustave navodnjavanja, dok većina ipak, od godine do godine, primjenjuje ad hoc mjere u vidu novčane nadoknade prijavljene štete.
Mi smo, međutim – da čovjek ne povjeruje – čak i iza takvih država, a glavni uzrok tomu nisu objektivni vremenski uvjeti već subjektivna pravila sročena u vidu zakonskih odredaba. Odmah nakon tuče u jugozapadnom dijelu subotičkog atara pisali smo o tome kako naš zakon – da bi se proglasila elementarna nepogoda – propisuje minimalno deset posto površina pogođenih vremenskim nepogodama. Odmah smo i zabilježili prve reakcije iz lokalne samouprave koje su govorile o tome da prvo treba biti formirana komisija koja će utvrditi činjenično stanje, na temelju toga sačiniti zapisnike i uputiti ih višim instancama koje će onda to proslijediti još višim instancama na razmatranje i eventualno donošenje odluke. Odmah smo, naravno, predvidjeli i ishod: kako će se ova procedura odužiti, kako će svi otići na godišnji odmor i kako od toga neće biti ništa.
U međuvremenu sunce na njivi upeklo da se i košuljica na kukuruzu palila, pa kako onda i »stabaljika« na njemu ne bi uvenila! To je onda rezultiralo »plodom« koji se čak i u prosječnim godinama bilježi na poljima suncokreta. Ali, što sve to vrijedi kad se isto ne osjeti i u uredima Ministarstva poljoprivrede ili pak onim u lokalnim samoupravama: prozori zatamnjeni, klima radi i u ugodnom ozračju kuju se planovi za revitalizaciju sela i poboljšanje uvjeta rada u poljoprivredi. Nikome u takvim uvjetima, a posebno ne ministru ili nekom od njegovih savjetnika, na pamet da padne da izađu malo na njive i vide stvarno stanje na terenu kako bi se eventualno »dositili« da bi se i suša – ako već do sada nije bila – skupa s poplavama, tučom i sličnim pojavama mogla u praksi primijeniti kao već postojeća zakonska kategorija elementarnih nepogoda.
Sudeći isključivo na temelju iskustva dosadašnjeg rada Ministarstva poljoprivrede, ali i jedinica lokalne samouprave (uključujući tu, naravno, i subotičku), nije bez osnova postaviti pitanje zna li aktualni ministar da je takvo što na snazi u pojedinim zemljama u okruženju. Primjerice, u Hrvatskoj je ovoga mjeseca zbog suše tijekom ljeta proglašena elementarna nepogoda u Zagrebačkoj, Varaždinskoj, Međimurskoj i Osječko-baranjskoj županiji, a poljoprivrednici u roku od osam do petnaest dana nadležnim povjerenstvima trebaju prijaviti nastalu štetu. I to je prvi korak. Ne u uklanjanju, nego u ublažavanju štete kod onih na koje se to najviše odnosi. Taj korak govori nam ujedno i o uređenijem sustavu koji prije svega vodi računa o svojim građanima.
Kod nas se to rješava elegantnije i lakše: uvozom. I taj korak također govori o uređenom sustavu: za trgovce i one koji im to omogućuju.
Z. R.