Diljem Vojvodine

Iz učionice među dunje

Iz učionice među dunje

Profesor tjelesnog odgoja Čedomir Lišić u podizanje dunjika krenuo je bez voćarskog iskustva, tražeći predah od svakodnevnoga posla. U nasadu zasađenom 2022. lani su ubrali više od dvije tone, a ovogodišnji urod procjenjuju na više od tri tone. Dunje zasad koriste za kućne potrebe, dok uz nove sadnice planiraju registraciju gospodarstva, prodaju plodova i razvoj vlastitoga brenda

Rad s djecom i ljudima svakodnevica je Subotičanina Čedomira Lišića, profesora tjelesnog odgoja koji uz obveze u više škola radi i u Muškom odbojkaškom klubu Spartak. Potreba za drukčijim provođenjem slobodnoga vremena prije šest godina potaknula ga je na razmišljanje o voćnjaku. U obiteljskim razgovorima postupno se oblikovala ideja da zasade dunje, a nakon prvih uroda sada bi željeli početi i s prodajom.

»Radim s djecom i ljudima i baš mi je nedostajao neki ispušni ventil, da mogu izaći negdje, biti u prirodi i samoći. Kroz razgovor smo došli na ideju da bismo mogli nešto zasaditi. Dosta smo razmišljali pa se odlučili za dunje. Počeli smo kupovati literaturu, čitati i istraživati«, prisjeća se Lišić.

Prve sadnice i prvi urod

Prve dunje zasadili su 2022. godine. Krenuli su s približno 300 stabala, poslije su nasad proširili na 550, a planiraju zasaditi još oko 300 novih stabala. U voćnjaku prevladava leskovačka dunja, koja čini oko 90 posto nasada, dok je preostalih desetak posto vranjska. Postavljen je i sustav za navodnjavanje. Lišić ne skriva da su u posao ušli kao početnici i da im je mnogo značila pomoć drugih ljudi, od postavljanja navodnjavanja do rada oko samih voćaka. Uz čitanje literature, znanje su stjecali i neposredno u nasadu, prateći razvoj stabala i postupno upoznajući njihove potrebe.

»Sve je ovo dosta amaterski krenulo i moram priznati da nam je dosta ljudi pomagalo. Prošle godine prvi put smo pustili dunje da budu u punom rodu i imali nešto više od dvije tone. Ove godine procjenjujemo da će biti preko tri tone. Zasad ih koristimo za kućne potrebe«, kaže naš sugovornik.

Prvim rezultatima zadovoljni su, pa idući korak vide u prodaji plodova. Planiraju registrirati poljoprivredno gospodarstvo i iduće godine izaći na tržište. Kao moguću prednost Lišić izdvaja i lokaciju, naime, koliko mu je poznato, u njihovu dijelu Subotice nema drugih voćnjaka dunja. »Zadovoljni smo i planiramo iduće godine izaći na tržište. Radimo na tome da otvorimo gospodarstvo na suprugu. Nadamo se da će dunje još više roditi i da ćemo onda krenuti i s prodajom«, navodi Lišić.

Bolest i nedostatak vode

Pri izboru voćne vrste vodili su računa i o vremenu kojim raspolažu. Tražili su voćku čije bi održavanje mogli uskladiti s redovnim poslovima, a Lišić smatra da se dunja pokazala dobrim izborom.

»Moje je vrijeme baš ograničeno. Gledali smo koja je to voćka koja nije toliko zahtjevna, koja ne traži toliko vremena i koju je lako održavati. Naravno, svaki voćnjak traži svoga vlasnika. Tako smo došli na ideju da je dunja možda najbolja za tako nešto«, objašnjava Lišić.

Među najvećim poteškoćama u njihovu nasadu izdvaja bakterijsku palež, poznatu među voćarima kao ervinija. Upozorenja o toj bolesti slušali su i prije sadnje. Dio ljudi s kojima su razgovarali smatrao je da zbog nje dunje nisu najbolji izbor. Unatoč tome odlučili su pokušati, a danas otvoreno govori i o problemima s kojima se susreću. Važnim smatra redovite obilaske i pravodobnu reakciju kada primijete promjene na stablima.

»Imamo poteškoća s ervinijom, nije da ih nemamo. U petom mjesecu, kada kreće ta bolest, dosta sam slobodniji pa stižem obilaziti voćnjak. U ovom razdoblju zbog privatnih i poslovnih obveza slabije stižem, što je također jedna od prepreka. Ovo ipak više radimo iz hobija nego što od toga živimo«, objašnjava.

Osim ervinije, u nasadu se povremeno pojavljuju i insekti, ali njihovu pojavu zasad opisuje kao manji problem. »Kada primijetimo, reagiramo odmah«, kaže.

Obilasci mu služe da na vrijeme uoči promjene na voćkama, a koliko često može dolaziti ovisi i o njegovim obvezama izvan voćnjaka. Na odluku o sadnji utjecalo je i njegovo opažanje da ljeta postaju sve toplija. Dunju su odabrali i zbog uvjerenja da će dobro podnositi toplinu. Ovogodišnje iskustvo za Lišića je bilo i provjera toga izbora, osobito u razdoblju kada nisu mogli navodnjavati onoliko koliko su željeli. Uz bolesti, ove godine poteškoće im je stvarao i nedostatak vode. Iako imaju sustav za navodnjavanje, tijekom jednoga dijela ljeta iz bunara nisu mogli osigurati onoliko vode koliko je voćkama trebalo.

»U jednom razdoblju nismo imali dovoljno vode za voćke. Nijedna nam se nije osušila, ali su ponegdje plodovi bili malo manji. Kada je u listopadu došlo više kiše i ponovno smo imali vode iz bunara, počeli smo navodnjavati pa su i plodovi došli na potrebnu veličinu«, opisuje ovogodišnje iskustvo.

Učenje i obiteljski rad

Jedan od poslova koji su morali savladati bila je rezidba. Tu im je pomogao čovjek s iskustvom rada u voćnjacima, pokazavši im na nekoliko stabala kako se pravilno orezuje. Poslije su nastavili sami, postupno učeći promatrati grančice i prepoznavati njihov razvoj. Na vlastitim stablima sada prate gdje se pojavljuju listovi i plodovi, a gdje se razvijaju nove grančice. Takvo promatranje dio je učenja koje se nastavlja i nakon prve pokazne rezidbe.

»Pokazao mi je na nekoliko stabala kako se to radi i onda smo krenuli malo-pomalo. Sada primjećujemo kada kreće list, kada plod, kako izgleda grančica. Učimo. Imali smo i pomoć sa strane«, kaže Čedomir Lišić.

Većinu poslova dosad su obavljali ručno. Nedavno su nabavili traktor kako bi lakše kosili travu i održavali voćnjak, a u planu je i daljnje opremanje mehanizacijom. Razvoj nasada pritom ostaje vezan uz obiteljski rad i vrijeme koje mogu izdvojiti uz druge obveze.

Obiteljska priča uključuje i preradu voća. Lišićev tast nakon odlaska u mirovinu nabavio je kazan i počeo peći rakiju. Osim od dunja, rakiju prave i od marelica, jabuka i kruške viljamovke. Tim se poslom zasad bavi tast, dok bi se Lišić, kada mu vrijeme dopusti, želio više uključiti i u taj dio.

Preradu vide i kao mogućnost da iskoriste plodove koje ne bi uspjeli prodati. Odluku o tome bi li urod ponudili kao voće ili preradili u rakiju povezivali bi s cijenom dunja i mogućnošću pronalaska kupaca. Za obitelj bi to bio način da iskoristi ono što je proizvela i izbjegne propadanje uroda.

»Ako ne prodamo dunje, ako bude niska cijena ili ih ne uspijemo prodati, možemo ih iskoristiti za rakiju i nju prodati, da nam voće ne propada. To je ideja koju imamo«, objašnjava Lišić.

U dugoročnijim planovima je i razvoj vlastitoga brenda. Želja im je postupno razvijati proizvodnju i doći do prepoznatljivoga proizvoda za tržište.

»Voljeli bismo jednoga dana doći i do toga. To nam je također cilj. Iz godine u godinu, malo-pomalo, i bit će«, kaže Lišić.

Ivan Ušumović

Najave

20.11. – Teatar u Kolu

H. R. | 20. studenoga 2026.

U okviru programa Teatar u Kolu, HKC Bunjevačko kolo priređuje predstavu Tišina! Snimamo! u produkciji Slavonskog putujućeg Teatra i kazališta Mika Živković iz Hrvatske. Predstava će se odigrati u petak 20. studenoga u velikoj dvorani HKC Bunjevačko kolo s početkom u 20 sati .

20. 11. – Ciklus hrvatskog filma u Vojvodini

H. R. | 20. studenoga 2026.

Novi program ovogodišnjeg Ciklusa hrvatskog filma u Vojvodini bit će održan večeras (petak, 20. studenoga) u 18.15 sati, u Art kinu Lifka u Subotici, kada će biti prikazan dokumentarni film Vude, ti si pobijedio u režiji Senada Šahmanovića.

21. 11. – Svečana akademija povodom 80. obljetnice osnutka HKPD-a Matija Gubec iz Tavankuta

H. R. | 21. studenoga 2026.

Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo Matija Gubec iz Tavankuta priređuje svečanu akademiju povodom 80. obljetnice osnutka. Program  se održava u subotu 21. studenog u tavankutskom Domu kulture s početkom u 18 sati.

22. 11. – Dani Alekse Kokića

H. R. | 22. studenoga 2026.

Župa Uskrsnuća Isusova iz Subotice, u suradnji s Inovativnom mrežom i Udrugom Hrid organizira manfiestaciju Dani Alekse Kokića.

26. 11. – Etno-modna revija u Beregu

H. R. | 25. studenoga 2026.

HKPD Silvije Strahimir Kranjčević organizira Etno modnu reviju u subotu 25. studenoga u 17 sati u Domu kulture u Beregu. Ulaz je slobodan.