
FOTO: Demostat
Tijekom protekle dvije godine Aleksandar Vučić pokazao se kao konzervativan i nefleksibilan političar te je na svim poljima izgubio bitku sa studentima. Ovo je jedna vrsta, da tako kažem, kibernetike koja je prilično senzacionalna i predstavlja mnogo širi fenomen od onoga što se događa u Srbiji. Studentskih pobuna uvijek je bilo, ali da studenti dovedu do promjene vlasti, to je presedan i u političkoj praksi i u teoriji
Na parlamentarnim izborima u Srbiji uvjerljivu pobjedu odnijela je lista Studentska lista – Studenti pobeđuju. U Skupštini Srbije imat će 140 zastupničkih mjesta, što joj je dovoljno da samostalno formira novu Vladu Srbije. Nakon 14 godina Srpska napredna stranka odlazi u oporbu sa 103 osvojena mandata. Ostale stranke koje su sudjelovale na izborima ostale su ispod izbornog praga. U Skupštinu Srbije ušle su još stranke nacionalnih manjina – mađarske, albanske i tri stranke bošnjačke nacionalne manjine.
Programski direktor Demostata Zoran Panović ocijenio je da je uspjeh studentske liste na izvanrednim parlamentarnim izborima velika pobjeda demokracije i jedinstven politički fenomen. Naveo je da su visoka izlaznost i izborni rezultati pokazali duboke probleme u društvu, pad povjerenja u institucije i slabost tradicionalnih stranaka. Panović smatra da bi uz predsjedničke trebalo raspisati i lokalne i pokrajinske izbore. Gostujući u emisiji Oko RTS-a, Panović je izjavio da je pobjeda Studentske liste pobjeda demokracije te da je riječ o »zaista jedinstvenom slučaju u široj praksi, ne samo u Srbiji, da je jedan pokret, kao što je studentski, toliko izrastao da je izazvao tektonsku promjenu vlasti u Srbiji«.
U intervjuu za Hrvatsku riječ Zoran Panović govori o rezultatima izbora, budućnosti Studentske liste te političkoj budućnosti Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke, ali i tome što poslije pobjede.
► Jeste li očekivali ovako uvjerljivu pobjedu liste Studentska lista i što je utjecalo na to da razlika između liste Studenti pobeđuju i liste SNS-a Ujedinjena Srbija bude toliko velika?
U istraživanjima koja je proveo Demostat u tri navrata imali smo prednost Studentske liste i to smo prezentirali našim klijentima. Međutim, ta prednost nije bila veća od pet do 5,5 posto u odnosu na listu Aleksandra Vučića. Dakle, s te smo strane u istraživanjima vidjeli prednost Studentske liste, ali ne toliku. U tom je smislu rezultat ipak iznenađenje. Naša istraživanja, kojima je rukovodio naš glavni istraživač, sociolog Srećko Mihailović, gotovo su u postotak pogodila rezultat liste Aleksandra Vučića. Ono što smo također znali iz istraživanja jest da neće proći liste takozvane autentične desnice i europske Srbije. Zanimljivo je da je Socijalistička partija Srbije imala potencijal prijeći izborni prag, ali kako je rasla referendumska atmosfera, odnosno kako je rasla izlaznost, koja je bila iznimno velika, taj je izborni val socijaliste spustio ispod izbornog praga. Nekada su istraživanja pokazivala da se, kada raste izlaznost, omjeri među političkim opcijama uglavnom zadržavaju. Primjerice, ako je pri izlaznosti od 58 posto odnos među strankama jedan, on se zadrži i pri izlaznosti od 64 posto. Sada je očigledno da je Vučić izveo gotovo sve svoje pristaše na izbore i da su oni glasovali za njegovu listu, ali da su oni novi birači koji su izašli na birališta, koji su ranije apstinirali ili bili neopredijeljeni, dominantno glasovali za Studentsku listu. U toj kombinaciji visoke izlaznosti i biračkog opredjeljenja došlo je do zaista velikog uspjeha Studentske liste. Naravno, toga ne bi bilo da Studentska lista nije uspjela konačno uspostaviti kontrolu nad izbornim procesom, u smislu izvrsne organizacije na biračkim mjestima i cjelovitog praćenja izbora. To je zaista odrađeno jako dobro. Dosad oporba nije mogla ostvariti ni blizu takvu kontrolu, čak ni na ovogodišnjim lokalnim izborima, na kojima su studenti, sami ili zajedno s oporbom, bili gotovo izjednačeni s Vučićevom opcijom. Ni tada nije bilo odgovarajuće izborne kontrole. Sada su u tome uspjeli i to je dalo rezultate. Sjećam se izbora 1996. godine i koalicije Zajedno, koja se suprotstavila Slobodanu Miloševiću. I tada je koalicija Zajedno uspjela uspostaviti kontrolu nad izbornim procesom. Više sam puta govorio da samo jedna lista, jedan jedinstveni front, može ugroziti režim. Pokazalo se da je to točno. Jedan dio oporbe bio je dovoljno pametan da na vrijeme podrži Studentsku listu, jedan dio učinio je to tijekom izbornog procesa, a oni koji to nisu učinili počinili su političko samoubojstvo. S druge strane, ovi su izbori pokazali i da postoje izborni ciklusi u kojima se vlast mijenja nakon 12 godina. Prvo je bila vlast Slobodana Miloševića, koju računam od Osmе sjednice 1987. do 2000. godine. Od 2000. do 2012. imali smo dvanaest godina vlasti DOS-a, a od 2012. do danas vlast SNS-a.
► To je onda 14, a ne 12 godina. Kako to objašnjavate?
Demostat je u listopadu 2024. godine, dakle prije pada nadstrešnice u Novom Sadu, proveo veliko, dubinsko istraživanje u kojem smo pokazali da je vlast praktički izgubila legitimitet jer građani u velikoj mjeri nisu vjerovali institucijama ni vlasti, a lokalni dužnosnici imali su uvjerljivo najniži rejting. Da je oporba imala dovoljno snage, praktički je već 2024. mogla osvojiti Beograd, koji joj je bio gotovo na pladnju. Onda se taj pad malo odgodio, sve do kraha onoga što Vučić naziva crnim labudom.
Više sam puta govorio da samo jedna lista, jedan jedinstveni front, može ugroziti režim. Pokazalo se da je to točno. Jedan dio oporbe bio je dovoljno pametan da na vrijeme podrži Studentsku listu, jedan dio učinio je to tijekom izbornog procesa, a oni koji to nisu učinili počinili su političko samoubojstvo.

FOTO: Medija Centar
U toj kombinaciji visoke izlaznosti i biračkog opredjeljenja došlo je do zaista velikog uspjeha Studentske liste. Naravno, toga ne bi bilo da Studentska lista nije uspjela konačno uspostaviti kontrolu nad izbornim procesom, u smislu izvrsne organizacije na biračkim mjestima i cjelovitog praćenja izbora. To je zaista odrađeno jako dobro.
► Što je za Vučića bio crni labud?
Crni labud za njega je bio pad nadstrešnice u Novom Sadu. Crni labud metafora je koju je uveo Nassim Nicholas Taleb, statističar i burzovni spekulant s Wall Streeta koji se bavio procjenama rizika. Crni labud metafora je za neočekivane događaje koji sve poremete. Taleb je prije svega mislio na svjetsku gospodarsku krizu iz 2008. godine, koja je destabilizirala cijeli svijet. Iza svakog crnog labuda kriju se dubinski problemi koje taj događaj samoinicijativno pokrene i ogoli. Međutim, crni labudovi ponekad su koristili i Vučiću. Svjetska kriza iz 2008. godine devastirala je tadašnjeg predsjednika Borisa Tadića i premijera Mirka Cvetkovića, pa su naprednjaci, unatoč svojoj reakcionarnoj ulozi, uspjeli predstaviti se kao pokret društveno nezadovoljnih ljudi. Sada je došao novi, neočekivani događaj koji je počistio naprednjake. Pritom je riječ o, uvjetno rečeno, asimetričnom političkom ratu. Vučić se uvijek pripremao za konvencionalnog protivnika iz oporbe. On je čovjek iz nekih starih vremena političkih borbi, pa je očekivao protivnika nalik Demokratskoj stranci, a nije očekivao snagu na koju apsolutno nije imao odgovor. Tijekom protekle dvije godine pokazao se kao konzervativan i nefleksibilan političar te je na svim poljima izgubio bitku sa studentima. Ovo je jedna vrsta, da tako kažem, kibernetike koja je prilično senzacionalna i predstavlja mnogo širi fenomen od onoga što se događa u Srbiji. Studentskih pobuna uvijek je bilo, ali da studenti dovedu do promjene vlasti, to je presedan i u političkoj praksi i u teoriji.
► Studentska lista bila je bez političke organizacije, lidera, hijerarhije i stranačke infrastrukture, a ipak je pobijedila na izborima. Mogu li sada oni biti učinkovita nova vlast? Vučić je bio neprijatelj koji je pobijeđen – što dalje?
Izbori su demistificirali dvije stvari. Prva je pitanje prijelazne vlade koja bi trebala pripremiti uvjete za neke prave demokratske izbore. Zašto bi se formirala neka prijelazna vlada kada je Studentska lista dobila toliki legitimitet i ima uvjete za puni mandat i provedbu onoga što je obećala? Ta teorija da će nakon šest mjeseci biti raspisani novi izbori besmislena je. Kao što je besmislena i teorija da treba razdvajati izbore. Sada se vidi koliko je to neodrživo. Ovi su izbori pokazali da su naprednjaci izgubili legitimitet gotovo u svim gradovima i selima Srbije. Najlogičnije bi bilo spojiti sve izbore u Srbiji. Studentska lista može se tretirati kao neformalna stranka i tu, računamo, postoji određena struktura odlučivanja. Često govorim da su zborovi građana općinski odbori te neformalne stranke, a plenumi njezin glavni ili izvršni odbor. Očito postoji neka struktura koja izvrsno funkcionira. Tu ima i desnice i ljevice, ali mislim da su im neke ključne stvari važne, a to su pozivanje na Ustav i zakone. Mislim da se Studentska lista neće iscrpljivati temama kao što su srpsko pitanje, Rusija ili Europa, nego će se više usredotočiti na unutarnje probleme i pokušati uspostaviti pravnu državu. Mislim da su im neke vanjskopolitičke i regionalne teme bile više nametnute nego što su uistinu suštinski važne.
► Hoće li imati mogućnost baviti se samo unutarnjim problemima? Hoće li se izvana vršiti pritisak u vezi sa sankcijama Rusiji, pristupanjem Europskoj uniji i statusom Kosova?
Sjećam se nekih pogrešaka prema Srbiji koje vanjski čimbenici više ne bi trebali ponavljati. Sjećam se svega što je nakon 5. listopada stavljano pred Zoranom Đinđićem i Vojislavom Koštunicom. To nije bilo korektno, kao da je cijela Srbija bila za Miloševića. Bio sam s Đinđićem u Banjoj Luci prije atentata i Amerikanci su tražili da se sve zemlje, gotovo plebiscitarno, izjasne podržavaju li napad na Irak. Američki novinar pitao je Đinđića kakav je stav Srbije o tom pitanju. Đinđić je odgovorio da je Srbija toliko iscrpljena i devastirana zemlja da nema kapaciteta izjašnjavati se o tako važnim svjetskim temama. Ni u ovom trenutku Srbija nema snage izjašnjavati se o globalnim temama. Kada se institucionalno uredi, i te će teme doći na dnevni red. To ne znači da neće biti pritisaka. Međutim, i Europska unija godinama je vodila licemjernu politiku podržavajući Vučića, pa bi bilo nekorektno ovoj vlasti odmah ispostavljati određene zahtjeve.
► Može li lista Studenti pobeđuju ostati jedinstvena ili će se podijeliti u više zastupničkih klubova, kako neki predviđaju?
Podjela na zastupničke klubove bila bi pokazatelj određenih raskola. Mislim da su dovoljno demokratski orijentirani i fleksibilni da mogu ostati zajedno unatoč ideološkim razlikama. S druge strane, ostaje veliko pitanje što će biti sa Srpskom naprednom strankom. Odavno govorim da Srbija na neki način živi u dvostranačju. Srbija se u suštini dijeli na dvije opcije – demokrate i radikale. Kada kažem demokrate i radikale, mislim na mnogo šire političke skupine od dviju stranaka koje nose ta imena i koje su nekada bile velike.
► Dotaknuli ste se sudbine Srpske napredne stranke i Aleksandra Vučića. Hoće li se konsolidirati i kako će nastupati kao oporba u parlamentu?
Bit će zanimljivo pratiti što će se dalje događati sa Srpskom naprednom strankom. Koliko će njezinih članova moći funkcionirati ako im se uskrate dotoci financijskih sredstava? Zaista bi bilo zanimljivo vidjeti koliko bi ih došlo na neki skup o vlastitom trošku. To bi bio test – mogu li okupiti 10.000 ljudi? Mislim da se na tako nešto ne bi usudili i da to neće učiniti prije stranačke skupštine, kada će pokušati održati iluziju velike stranke. Vidjet ćemo hoće li se pokazati čvršćima nego što je bila Demokratska stranka, koja se raspala u svojevrsnoj agoniji, ili će biti poput crnogorskog DPS-a, koji, koliko čujem, sada ima 25 do 26 posto potpore. Ali sve to ovisi o strukturi stranke i njezinoj ideološkoj poziciji. Oni su neobična skupina. Tu ima svega, od JUL-a Mire Marković do ljotićevaca i obožavatelja Ratka Mladića. Ono što ih sve povezuje jest činjenica da sada najviše nalikuju navijačkom klubu Aleksandra Vučića. Bez njega ne znaju što bi radili i nemaju nijednu osobu koja bi ga mogla zamijeniti. Miloš Vučević najavljuje da bi kandidat za predsjednika stranke mogao biti Aleksandar Vučić. Ne vidim koga bi mogli kandidirati za predsjednika Srbije.
► Nagađa se da oni možda uopće neće sudjelovati na predsjedničkim izborima. Mislite li da je to moguće?
I to se može dogoditi. Bit će zanimljivi ti predsjednički izbori. Tko će sve biti kandidati? Vučić je htio osigurati nadmoć na parlamentarnim izborima, formirati svoju vladu, a zatim praktički obesmisliti predsjedničke izbore. Sada će biti zanimljivo vidjeti tko će se sve kandidirati protiv kandidata Studentske liste. Bit će zanimljivo i pitanje izvanparlamentarne oporbe. I tu bi se mogao pojaviti neki predsjednički kandidat koji bi pomogao nekoj novoj stranci ili nekoj staroj koja se ponovno aktivira da dobije na važnosti.
► Očekujete li nakon poraza naprednjaka i predsjedničkih izbora pokrajinske i lokalne izbore?
To bi bilo nužno jer je SNS izgubio legitimitet, ali pitanje je kako do toga doći. Trebaju li raspustiti same lokalne skupštine ili bi republička skupština trebala donijeti lex specialis? Njihova kadrovska struktura na lokalnoj razini očajna je. Da sada izgrade neku novu lokalnu strukturu i kažu kako se bore protiv korupcije, djelovalo bi opskurno.
► Vratimo se na izbornu noć. Sat i pol nakon zatvaranja biračkih mjesta Vučić je izašao i rekao da je SNS izgubio izbore. Je li Vas iznenadilo to priznanje poraza?
Tko ne poznaje kontekst, rekao bi da je riječ o nekoj normalnoj zemlji. Već se u 21.30 zna tko je pobijedio i počinje slavlje. Ali nije baš tako. Vučić očito ima neki plan. Mislim da je njegova procjena rizika bila takva da je u tom trenutku bilo bolje priznati poraz. Naravno, važan je bio i strani čimbenik. Mnogi su izbori bili pod snažnim međunarodnim monitoringom. I 2000. i 2012. godine, kada su se u Srbiji događale promjene vlasti, strani čimbenik bio je važan. I tada su pobijedili oni koji su imali potporu Europske unije. Peti listopada amnestirala je Rusija kada je ruski ministar vanjskih poslova prvi put nakon 5. listopada sletio u Beograd. Studentska lista ovoga puta nije imala potporu izvana, kakvu su neki drugi imali na prethodnim izborima. Tu je potporu imao Vučić. I u tome je pobjeda Studentske liste još veća. Pokazali su se kao svojevrsna suverenistička politička opcija. Jedno je priznanje izbornih rezultata, ali tek ćemo vidjeti hoće li se cjelokupna tranzicija završiti u normalnim okvirima. Ako se to dogodi, Srbija će, unatoč karakteru Vučićeva režima i njegovoj patologiji, ipak pokazati da može dva puta provesti tektonsku promjenu vlasti, što za jednu krhku demokraciju nije malen uspjeh.
► Zašto su promjene vlasti moguće samo kroz, kako kažete, tektonske promjene?
Da se Demokratska stranka nije raspala, možda Vučić ne bi toliko dugo ni vladao. Vučić je napravio jednu veliku stvar – ogolio je Srbiju i pokazao koliko je u vlasti DOS-a bilo loših kadrova. Uvijek kažem da su prave boje naprednjačke Srbije crno-žute. Oni su u velikoj mjeri žuti. Vučić je u SNS primio čitave ešalone kadrova DS-a, G17, LDP-a i LSV-a. SNS je postao banka matičnih stanica srpskog višestranačja. To je Vučić napravio vrlo vješto. S radikalima, JUL-ovcima i socijalistima ne bi mogao vladati toliko dugo da nije bilo tolikog priljeva kadrova s druge strane. Vučić je pokazao kakva je Srbija i u tome je još veći uspjeh Studentske liste, jer su pomeli tu političku ekipu.
► U nedjelju su ponovljeni izbori na 52 biračka mjesta. Kada se utvrde konačni rezultati izbora, počinju teći rokovi, najprije za konstituiranje Skupštine, a potom i za formiranje Vlade. Što nas očekuje u narednim mjesecima?
To ne znam. Najvažnije je da se u Srbiji probudio optimizam i da je promjena imidža Srbije u regiji i svijetu već primjetna. Mislim da će u središtu pozornosti biti unutarnji problemi i da će javnost posebno paziti na to da se ne ponove pogreške koje je tadašnja vlast napravila nakon 5. listopada. Važno je pitanje koliko je Vučićeva duboka država doista snažna, odnosno je li snažnija od Miloševićeve, koja je dovela do ubojstva premijera Đinđića i raskola između Koštunice i Đinđića. Pitanje je kako će se nova vlast nositi s tim. Iskustva imaju, pouke imaju.
Ni u ovom trenutku Srbija nema snage izjašnjavati se o globalnim temama. Kada se institucionalno uredi, i te će teme doći na dnevni red. To ne znači da neće biti pritisaka. Međutim, i Europska unija godinama je vodila licemjernu politiku podržavajući Vučića, pa bi bilo nekorektno ovoj vlasti odmah ispostavljati određene zahtjeve.