Solin 1976.

Hrvati iz Bačke bili su dio velikoga hodočašća u Solin 1976. godine, kada je bila proslava tisućite obljetnice marijanskog prasvetišta, 1050. obljetnica smrti kraljice Jelene i 950. obljetnica krunidbe kralja Dmitra Zvonimira

U rujnu ove godine obilježena je 50. obljetnica solinskoga slavlja, događaja na kojem su se okupili deseci tisuća vjernika i koji je odigrao važnu ulogu u oblikovanju nove hrvatske samosvijesti te odaslao poruku da identitet bez duhovnih korijena postaje krhak i nestabilan. Tako su u Solinu od 3. do 10. listopada ove godine bile organizirane višednevne duhovne priprave za spomen-slavlje kojim se obilježilo 50 godina od završetka Velikog hrvatskog krsnog zavjeta i tisućite obljetnice marijanskog prasvetišta, 1050. obljetnica smrti kraljice Jelene i 950. obljetnica krunidbe kralja Dmitra Zvonimira. Ovo slavlje ujedno je bila i prilika za prisjetiti se ovih velikih događaja Crkve u Hrvata, ali i na sudjelovanje vjernika iz Bačke, iz Subotičke biskupije, koji su prije pola stoljeća bili dio toga povijesnog okupljanja. Njihov odlazak u Solin nije bio tek hodočasničko putovanje, nego i svjedočanstvo pripadnosti hrvatskom narodu i Crkvi, u vremenu kada očuvanje vjere i identiteta nije bilo bez izazova.

Solin 1976.

U narodnoj nošnji pred Gospom od Otoka

Među onima koji su 1976. godine hodočastili u Solin bio je i Grgo Piuković, koji se i danas sjeća organiziranog putovanja, pjesme, narodnih nošnji i svečanosti na Gospinu otoku. Hodočašće Subotičke biskupije bilo je organizirano i putovalo se autobusom, a s vjernicima je, prema Piukovićevu sjećanju, putovao i zbor. Je li to bio Katedralni zbor Albe Vidaković ili neki drugi zbor, ne može se sjetiti. No, prisjeća se puta i da su tijekom većine puta uvježbavali pjesmu Gospi od Otoka, na kojoj je s. Imelda Kopunović inzistirala da mora biti dobro uvježbana, kako bi je mogli zajednički pjevati na slavlju.

»Tada nas je animirao župnik vlč. Bela Stantić koji je želio da se i mi Hrvati iz Bačke tamo pokažemo u našoj bunjevačkoj nošnji«, prisjeća se Piuković gledajući u sačuvane fotografije na kojima je uz njega bila i njegova supruga Dominika – Doca Piuković, te i Stipan Vojnić Hajduk.

Uz njih, u nošnji su bili i tadašnji bandaš i bandašica Dužijance 1976. godine Tomislav Nimčević i Gabrijela Vukov, koji su nosili i krunu Dužijance 1976. godine. Krunu kraljice Jelene nosila je djevojka iz njihova mjesta, dok su Stipan Vojnić Hajduk i Grgo Piuković nosili poprsje, odnosno odljevak kraljice Jelene.

»Sjećam se da je njihova mještanka na glavi imala tu veliku krunu kraljice Jelene, a da smo mi nosili poprsje kraljice Jelene. Bila nam je čast da i mi Hrvati iz Bačke možemo nositi lik kraljice Jelene. Kasnije, odnosno naredne godine je u Subotici, na Bunariću prikazivan film o ovome hodočašću«, prisjeća se Piuković.

O ovome hodočašću pisalo je i u prvom broju Bačkog klasja: »Naime, 1976. godine je tisuću godina od prvog Marijanskog svetišta u Hrvata i tisuću tristota obljetnica početka pokrštenja Hrvata. I ponovo se Bačka uključila u ovaj veliki Jubilej. U svim župama je organizirana duhovna obnova s posebnim predavanjima i programom. U prasvetište solinsko naša je biskupija hodočastila 8. kolovoza 1976. godine. Ovo hodočašće je okupilo više stotina vjernika i posebno je programski bilo osmišljeno. Na dan Velikog zavjeta vjernici Bačke su ponovno hodočastili u Solin. Bio je to vrhunac slavlja koje i dalje obvezuje. Jeka Solina osjetila se i na Bunariću kada je te godine svečanosti vodio splitski nadbiskup, a sljedeće je godine na Bunariću bio Gospin Pralik i sam nadbiskup zagrebački«.

Upravo taj odjek solinskoga slavlja osjetio se i u Bačkoj. Već sljedeće, 1977. godine slamarke Kata Rogić i Mara Ivković Ivandekić u tehnici slame izradile su krunu kraljice Jelene koja je bila kruna za Dužijancu 1977., čime je sjećanje na veliko okupljanje dobilo i svoj nastavak u ovdašnjem vjerskom i kulturnom životu.

Snažna poruka i za Hrvate u Vojvodini

O značaju ovoga slavlja pisao je i katolički tisak. Tako u zapisima stoji da se u rujnu 1976. godine na Gospinu otoku, uz rijeku Jadro okupila nepregledna rijeka hrvatskih hodočasnika iz raznih krajeva Hrvatske, ali i predjela ondašnje jugoslavenske države u kojima su živjeli Hrvati katolici. Solin su tih dana, kako stoji zapisano, preplavile narodne nošnje, ljudi različitih dobi, sudbina, običaja… Završne svečanosti Jelenine godine i Hrvatske marijanske godine u Solinu trajale su tjedan dana, od 5. do 12. rujna 1976., a tih su se dana programi, kateheze i teološki kongresi protegnuli i do Splita, Omiša, Trogira, Kaštela i drugih mjesta. Valja spomenuti i podatak kako je tada svečanom euharistijom na Gospinu otoku predsjedao izaslanik pape Pavla VI. prefekt Kongregacije za nauk vjere kardinal Franjo Šeper, a u molitvama i obredima sudjelovao je i kardinal Franjo Kuharić te još pet kardinala (među njima i Albino Luciani, venecijanski patrijarh i budući papa Ivan Pavao I.) i više desetaka nadbiskupa iz inozemstva, kao i sav ondašnji katolički episkopat s područja Jugoslavije i još petstotinjak svećenika.

Unatoč tadašnjem komunističkom režimu i ideološkim pritiscima, u slavlju je sudjelovalo više od 100.000 vjernika iz domovine i dijaspore. Solin je te 1976. preuzeo ulogu nacionalnog središta. Na tom je slavlju, kako je pisalo u Glasu koncila, službeno oživljen i prihvaćen znak Prabraničevog križa (Višeslavova krstionica) s natpisom »Na kršćanskim temeljima, u zajedništvu Crkve«, koji je postao trajni simbol vjernosti naroda Katoličkoj crkvi i Svetoj Stolici.

Posebnu važnost u tome kontekstu imao je Solin. Nije slučajno da je upravo on izabran za središte jubilejskoga slavlja. Solin nije samo arheološki lokalitet, on je simbol hrvatskih početaka. Ondje je 976. godine hrvatska kraljica Jelena Slavna sagradila dvije crkve – crkvu Blažene Djevice Marije i crkvu sv. Stjepana, koja je služila kao mauzolej hrvatskih kraljeva.

Jubilejsko slavlje i pokret Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata pridonijeli su jačanju hrvatske samosvijesti, vraćajući u središte pozornosti vjeru, povijest i pravo naroda na očuvanje vlastitoga identiteta. Njegova je poruka bila osobito važna i za Hrvate izvan domovine, pa tako i za vjernike Subotičke biskupije.

»To je zapravo dokaz kako su naša Subotička biskupija i ovdašnji vjernici aktivno sudjelovali u životu Crkve u Hrvata. Bila su organizirana brojna hodočašća na koja smo išli u nacionalna svetišta, predvođeni ovdašnjim svećenicima i biskupom Matišom Zvekanovićem. Tada se puno radilo na stvaranju vjere i identiteta i redovito smo sudjelovali u svim tim segmentima«, ističe Piuković.

Upravo je u tome i trajna vrijednost njihova sudjelovanja u solinskom slavlju. Odlazak u Solin bio je izraz vjere, ali i svjesnog čuvanja pripadnosti narodu, jeziku, običajima i baštini. Pol stoljeća poslije, sjećanje na ovo hodočašće podsjeća da se temelji vjere i identiteta ne čuvaju samo riječima, nego i prisutnošću, svjedočenjem i prenošenjem baštine novim naraštajima.

Ž. V.

(korišteni izvori: Bačko klasje, Glas koncila i IKA)

Vjernici Subotičke biskupije u Solinu, 1976.