Vrdnik, Castellum Rednek, pripada redu najstarijih naselja u Vojvodini. Novija saznanja, prema riječima Željka Markovića, autora povijesne knjige o Vrdniku, upućuju na to da je područje u okolici Vrdničke kule bilo naseljeno i u rimskom periodu, osobito u trećem stoljeću, kada je car Prob ovdje zasadio vinovu lozu.
Grad Vrdnik nekada je imao izduženu polukružnu osnovu s ulaznom kapijom na istočnom dijelu bedema. Pored kapije se nalazila ulazna kula. Utvrđenjem je dominirala snažna branič-kula, izdužene polukružne osnove. Precizniji podaci o izgledu i prošlosti Vrdnika, nažalost, nisu dostupni (do sada nisu vršena istraživanja), ali to ne umanjuje značaj Vrdničke kule.
-23-10-26-07-34-16.jpg)
Pretpostavlja se da je Vrdnička kula djelo rimskog imperatora po imenu Probus (ili Prob), koji je vladao od 274. do 282. godine n. e. Za vrijeme ovog cara prokopani su brojni irigacijski kanali na teritoriju Srijema, a smatra se da je on 280. godine iz Italije donio vinovu lozu, koja se otada počela gajiti na Fruškoj gori. Kula je služila kao osmatračnica i dio obrambenog sustava za zaštitu antičkog grada Sirmijuma i granice Carstva od plemena sa sjevera. Obnovljena je u srednjem vijeku, a u pisanim dokumentima (mađarskim i pаpskim) prvi put se spominje 1315. godine pod nazivom Rednek ili Castrum Rednek.
Kula je dio srednjovjekovnog grada i sastoji se od jednog visokog objekta zidanog od crvenkastog kamena, i nekoliko sporednih, u manjoj ili većoj mjeri ruiniranih građevina u okolnoj šumi. Tijekom istraživanja pronađeni su brojni predmeti iz rimskog perioda, što ukazuje da je, prije utvrđenja, na ovom mjestu prvobitna građevina bila znatno starija.
Godine 1315. na brdu visokom 400 metara podignut je utvrđeni grad Rednek, navodi u svojoj knjizi Marković, tvrđava izgrađena na strateškom drumu između Posavine i Podunavlja, jedno od nastarijih romanskih utvrđenja u ovom dijelu Europe, moćna fortifikacija u obrambenom sustavu Ugarske (najvjerojatnije na lokaciji rimske signalne kule), sa statusom crkvenog posjeda u vlasništvu Kaločke nadbiskupije od 1315. do 1500 (prema P. Engelu). Grad je imao privilegij održavanja sajma (vašara) jednom tjedno (1329.), što navodi na pretpostavku da je varoš ispod zidina bila prosperitetna i dinamična, na što ukazuje i podatak da se povremeno u njemu sastajala Županija i da je jedno vrijeme bila sjedište sirmijumskih udruga. Tijekom turske vladavine ovim prostorima (počevši od 1526.) Vrdnik je imao status varoši (gradske cjeline), a jedno vrijeme bio je sultanski has (posjed) ili »carsko selo«, da bi u drugoj polovici 17. stoljeća skoro opustio i sastojao se od nekoliko desetaka zemunica.

Vrdničku kulu razorili su Huni 441. godine. Kasnije je obnovljena, da bi je potom razorili Avari, a posljednji put je srušena dolaskom Turaka u Srijem, početkom 16. stoljeća, poslije čega je napuštena.
Izvori navode i interesantnu priču kako se mitropolit Pavle Nenadović (1699. – 1768.) tijekom izviđanja terena 1753. popeo pješice, u pratnji svojih družbenika, do Vrdničke kule, gdje se pored branič-kule »večeralo i mnoge zdravice behu naređane« (prema S. Popiću).
Vrdnička kula nalazi se na samom vrhu brda i vidi se iz daljine. Duboko u šumi, okruženo visokim drvećem, ovo mjesto ima neobičnu atmosferu, kao i bogat povijesni značaj, koji budi radoznalost i istraživača i posjetitelja.
Od tvrđave su danas preostali branič-kula, dijelovi ulazne kapije s istočne strane i dijelovi bedema, te djelomično zatrpan ulaz u podzemlje. Do kule vodi uređena pješačka »Staza zdravlja«. Najbolje očuvan dio Vrdničke kule jest glavna, donžon-kula, čija visina iznosi 18.5 metara. Ulaz u kulu je zatrpan, ali se u nju može ući kroz otvor koji se nalazi nekoliko metara iznad tla i do kog je moguće popeti se bez većih teškoća. U glavnom otvoru, na lijevo vode oštećene stepenice naviše, kroz šupalj zid kule, kojima se stiže do sljedećeg prozora. Dalje od toga zid je srušen i penjanje je veoma rizično zbog velike visine. S glavnog otvora može se spustiti i u samu unutrašnjost kule, u kojoj raste nisko žbunje.
Lokalno stanovništvo vjeruje da ispod kule postoje podzemni hodnici, ali do sada nije bilo pokušaja da se ulaz u podzemlje ponovo otvori. Vrdnička kula je zakonom zaštićena kao spomenik kulture od velikog značaja.
Priredila: M. M.