Pretpostavlja se da ime Delmati potječe od njihova imena za ovcu – delma, sačuvanog u albanskom jeziku. Naseljavali su prostor od rijeke Krke do rijeke Neretve, te sjeverno od zapadne Bosne do zapadne Hercegovine

U Arheološkom muzeju u Splitu se do 31. listopada može pogledati izložba pod nazivom »Delmati – između mita i stvarnosti«. Radi se o iznimno velikom i vrijednom projektu u koji je bilo uključeno 14 institucija iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a koji donosi sintezu svih dosadašnjih znanstvenih i stručnih spoznaja i zaključaka od kada se proučavaju Delmati.

Predstavljajući izložbu, kustosica Arheološkog muzeja u Splitu i jedna od suautorica izložbe Marta Kalebota rekla je kako izložba obuhvaća preko 400 artefakata iz različitih muzeja i privatnih zbirki od kojih su neki prvi put predstavljeni javnosti. Izložba je tematski podijeljena u 18 cjelina i osmišljena na način da posjetitelji putem monumentalnih slika i instalacija, koje prikazuju scene iz života Delmata, urone u njihov svijet.

Tko su bili Delmati?

Delmati su bili ilirsko pleme koje kulturološki pripada »srednjedalmatinskoj grupi«, a kao politička cjelina formirali se u drugoj polovici 1. tisućljeća pr. Kr. okupljanjem manjih skupina oko tadašnjeg središta Dolminiuma. Pretpostavlja se da ime Delmati potječe od njihova imena za ovcu – delma, sačuvanog u albanskom jeziku. Naseljavali su prostor od rijeke Krke do rijeke Neretve, te sjeverno od zapadne Bosne do zapadne Hercegovine. Kako nisu imali svoje pismo, do dolaska Rimljana u 2. stoljeću pr. Kr., o Delmatima ne postoje pisani izvori. Međutim, zahvaljujući terenskim arheološkim istraživanjima, danas se puno toga zna o njihovom životu, običajima, vjerovanjima.

Naselja Delmata

Na rubnim dijelovima krških polja Delmati su na uzvišenim dijelovima podizali gradine. Karakterističan tip gradine koji se povezuje s Delmatima ima oblik potkove. Dakle, oko naseobine su podizali kamene bedeme koji su bili najizraženiji na najslabije prirodno štićenim položajima. Na dijelu gradina može se primijetiti kako je postojao slabije zaštićeni podgradinski dio otvoren prema polju, koji je obično bio veći u odnosu na povišeni, manji akropolski dio naselja. U povijesnim izvorima iz 1. stoljeća pr. Kr. stoji kako na delmatskom teritoriju postoji osamdesetak naselja. Nažalost, gradine su do današnjih dana prilično oštećene pa o uređenju i izgledu samih kuća nema podataka.

Svakodnevni život

Dosadašnjim terenskim istraživanjima prikupljen je veliki broj predmeta kojima su se Delmati služili u svakodnevnom životu, od onih za kućanstvo i obradu zemlje, preko oružja do ukrasnih predmeta. Temeljem nalaza, može se zaključiti kako je glavna gospodarska grana Delmata bila stočarstvo, odnosno uzgoj ovaca i koza u prostranim krškim poljima i krupnije stoke u područjima kontinentalno-planinskog klimatskog pojasa. Također, bio je zastupljen lov koji je osim mesa omogućavao pribavljanje dodatnih sirovina poput rogova. Obrađivali su drvo i kamen, te se bavili vađenjem soli, koje je predstavljalo vrijednu sirovinu nužnu za čuvanje hrane, preradu kože i za druge djelatnosti. Glinene posude su uglavnom izrađivali rukom bez upotrebe lončarskog kola. Posude su skromno dekorirali i pekli na otvorenoj vatri. Na promatranom prostoru razvilo se i domaće metalurško obrtništvo, a nedostatak prirodnih bogatstava i potreba za metalnim sirovinama nedvojbeno su potaknuli trgovinu. O izradi tekstila kod Delmata doznaje se na temelju materijalnih tragova povezanih s tim procesom. Naime, pronađeni su utezi za vreteno, kalemi i utezi za tkalački stan. Na temelju analize predmeta nošnje i nakita koji predstavljaju najbrojniji i najraznovrsniji dio materijalne ostavštine moguće je rekonstruirati izgled odjeće Delmata. Delmatske žene odijevale su duge košulje, preko kojih su nosile potpasnu tuniku koja se kopčala na ramenu iglama ili fibulama. Sprijeda su nosile usku pregaču koja se spuštala do polovine lista noge. Pretpostavlja se da su glavu pokrivale maramom. Muškarci su odijevali košulju, a preko ramena su nosili ogrtač. Ispod košulje su nosili duge pojasom svezane hlače koje su se ispod koljena sužavale. Na nogama su nosili vunene pletene čarape od članaka do koljena. Obuća je bila kožna s mrežasto isprepletenim remenima. Na glavi su nosili okruglu ili šiljastu vunenu kapu. Među predmetima nošnje prepoznaju se ukrasni predmeti – češće kod žena – fibule, kopče, igle, dok se od nakita najčešće pojavljuju oni koji su ukrašavali gornji dio tijela.

Štovanje kulta Silvana

Dio izložbe posvećen je bogu Silvanu, u Rimskom Carstvu jednom od omiljenih božanstava »običnih ljudi«. Silvan, Dijana i nimfe božanstva su koja pripadaju silvanovoj kultnoj zajednici u čijoj se srži nalazi priroda. Silvan nije imao velike hramove, a tragovi kulta i svetih mjesta često se nalaze uz vodu, izvore, trsku, raslinje i gajeve, na proplancima kao i u prirodnim rascjepima, špiljama. U Dalmaciji se najviše tragova kulta Silvana nalazi u okolici Salone, sinjskome i vrličkom kraju, te u jugozapadnoj Bosni oko Glamočkog, Livanjskog i Duvanjskog polja. Romanizirani Delmati su putem tzv. religijskog prevođenja poistovjetili najsličnija božanstva i izjednačili lokalno šumsko – pastoralno božanstvo s rimskim Silvanom. Delmatski Silvan prikazan je kao polučovjek-polujarac, a njegova replika prikazana je na izložbi.

Delmatski ratnik

Činjenica da su se Delmati više od stoljeća i pol opirali Rimu, govori o tome da su bili hrabri i vješti ratnici. Njihovo osnovno ratno oružje bilo je koplje, rjeđe mač, dok zaštitna oprema nije bila uniformna, nego se svaki ratnik opremao sam. Njihov način ratovanja bio je prilagođen reljefu krškog prostora i brdovitog okoliša, gdje je fleksibilnost važnija od frontalne mase. Ratnik je bio dominantna društvena figura, borac, simbol prestiža i izvršitelja društvene volje.

Rimski pohod na Delminij krenuo je 156. g. pr. Kr., a godinu dana kasnije grad je potpuno uništen. Nakon toga Delmati su primireni nekoliko desetljeća, nakon čega su se sukobi nastavili nizom ratova, da bi 9. godine u botonskom ratu za vrijeme vladavine cara Augusta Rim odnio konačnu pobjedu. Utjecaj Delmata na Rimljane bio je toliki da je cijela provincija dobila ime Dalmatia (Dalmacija).

Delmati su se vremenom potpuno asimilirali, međutim sudeći prema pronađenim stelama (nadgrobnim spomenicima) njihova kultura nastavila je živjeti.

Aleksandra Prćić