Cilj Banke hrane je stvaranje sustava u kojem se što manje hrane baca, u kojem doniranje hrane postaje normalan i jednostavan proces za svaku kompaniju koja ima višak i da u svakom dijelu Srbije postoji pouzdan lokalni partner koji tu hranu može preuzeti

Banka hrane Vojvodina je humanitarna organizacija koja prikuplja i distribuira višak sigurne hrane ka socijalno ugroženim kategorijama stanovništva. Svakog dana povezuje donatore s organizacijama i zajednicama kojima je podrška najpotrebnija. Misija joj je da kvalitetna hrana i osnovne namirnice stignu do onih kojima su najpotrebnije – sigurno, organizirano i na vrijeme. Osnivač i predsjednik je Srđan Budimčić iz Iriga, gdje se nalazi i centrala Banke hrane Vojvodina, a odnedavno i prvi njen magacin.

»Posljednjih nekoliko godina najveći dio mog života vezan je za Banku hrane Vojvodina, humanitarni rad, povezivanje ljudi, kompanija i institucija i, prije svega, za pokušaj da hrana koja je potpuno ispravna i upotrebljiva ne završi kao otpad dok istodobno postoje ljudi kojima je potrebna«, kaže Budimčić, koji je za svoj rad dobio i priznanje Europske unije Oni su heroji 2024, kao i VIRTUS nagradu za individualnu filantropiju 2025. godine.

»Ipak, mnogo važnije od bilo kog priznanja jest to što smo uspjeli izgraditi povjerenje koje danas imamo kod donatora, partnera i ljudi kojima pomažemo«, kaže Srđan.

Od ideje do mreže koja povezuje donatore i korisnike

Banka hrane Vojvodina službeno je osnovana početkom 2021. godine, ali ideja je nastala iz veoma jednostavnog pitanja: kako je moguće da na jednoj strani imamo ogromne količine hrane koje ostaju neiskorištene, a na drugoj ljude kojima ta ista hrana nedostaje?

»Počeci nisu izgledali ni približno kao ovo što imamo danas. Nismo imali veliki sistem, profesionalnu logistiku, mrežu partnera niti infrastrukturu kakvu danas gradimo. Mnogo toga radilo se zahvaljujući entuzijazmu, prijateljima, poznanicima, ljudima koji su željeli pomoći i kompanijama koje su prepoznale ideju«, sjeća se Budimčić.

Učili su u hodu, pronalazili donatore, organizirali transport, pronalazili organizacije koje poznaju svoje korisnike, osiguravali da hrana stigne brzo, vodili dokumentaciju i najvažnije: gradili povjerenje svih uključenih. Korak po korak od jedne ideje nastao je sistem. Danas Banka hrane ima više od 200 partnerskih organizacija i institucija i surađuje s Crvenim križem, Caritasom, ADRA-om, udruženjima, ustanovama socijalne zaštite, školama, domovima i drugim organizacijama širom Srbije.

»Banka hrane je most. Na jednoj strani tog mosta nalaze se kompanije, trgovinski lanci, proizvođači i drugi donatori koji imaju hranu koju iz različitih razloga ne mogu plasirati na tržište, ali koja je sigurna i upotrebljiva. Na drugoj strani nalaze se organizacije i institucije koje svakodnevno rade s ljudima kojima je pomoć potrebna. Naš posao je da ih povežemo. Mi ne želimo da dobra hrana postane otpad, već da ona što brže stigne tamo gdje je potrebna«, kaže Srđan.

Ipak, posao Banke hrane nije samo veza i transport, već je mnogo kompleksniji i zahtjevniji. Iza jedne donacije stoje razgovori s donatorom, dokumentacija, organizacija vozila i skladišta, koordinacija s partnerima, raspodjela, praćenje donacije, izvještavanje i odgovornost prema donatoru. Zato u Banci kažu da je njihov proizvod sistem povjerenja. Kada se biraju korisnici usluga Banke hrane, jedan od principa kojeg se drže jeste da ne žele sami odlučivati tko je »dovoljno ugrožen« da bi dobio pomoć. Zbog toga se najveći dio hrane usmjerava preko partnerskih organizacija i institucija koje poznaju svoje lokalne zajednice i korisnike.

»Posebno mi je važno dostojanstvo čovjeka. Čovjek koji je došao po hranu nije broj, fotografija za društvene mreže niti statistika. To je nečija majka, otac, dijete, susjed. Svatko od nas može se u nekom trenutku života naći u situaciji da mu je potrebna pomoć«, kaže naš sugovornik.

Cilj nije jedna donacija, već organizirani sustav

Projekti su izuzetno značajni za funkcioniranje organizacije. Bez projekata veoma je teško izgraditi ozbiljnu Banku hrane, jer spašavanje hrane nije besplatno. Potrebni su vozila, gorivo, vozači, skladišta, rashladni kapaciteti, oprema, administracija i ljudi koji svakodnevno koordiniraju čitav sustav. Stoga se Banka trudi da projekte ne bira samo zato što je neki natječaj otvoren, već da procijeni i što će ostati od svega kada se projekt završi.

»Posebno mjesto imaju programi kroz koje smo razvijali logistiku, direktno spašavanje viškova hrane, edukacije i infrastrukturu. Jedan od najvećih koraka svakako je Interreg, projekt prekogranične suradnje Srbije i Mađarske, koji realiziramo s partnerima iz Ásotthaloma. Izuzetno nam je značajan i program ‘Hrana za sve’, kroz koji smo razvijali sistem direktnog preuzimanja i distribucije hrane, kao i ‘Tanjir po tanjir’, kroz koji se spašavaju voće i povrće iz prodavaonica Maxi«, kaže Srđan.

Predstavljanje rada Banke hrane Vojvodina u Privrednoj komori Srbije bilo je veoma značajno, kao prilika da se o problemu bacanja hrane i rezultatima razgovara upravo s poslovnom zajednicom. Kompanije su ključni dio ovog sustava, jer cilj Banke nije samo da dobije jednu donaciju, već da postoji organiziran sustav kojem se može obratiti.

Značajan korak napred predstavlja i nedavni završetak gradnje prvog magacina.

»Godinama smo pokušavali napraviti infrastrukturu koja odgovara opsegu posla koji danas imamo. Kada svakodnevno radite s velikim količinama hrane, bez odgovarajućeg prostora, jednostavno ne možete dalje rasti. Sada smo dobili svoj prvi namjenski profesionalni magacin u Irigu, površine veće od 127 kvadratnih metara, s prostorom predviđenim i za hladni dio, s pratećim prostorijama potrebnim za svakodnevni rad. Objekt je izgrađen uz podršku Europske unije kroz program prekogranične suradnje Mađarska – Srbija Interreg«, kaže Budimčić.

Za cilj koji ga vodi tijekom postojanja Banke hrane navodi težnju za stvaranjem sustava u kojem se što manje hrane baca, u kojem doniranje hrane postaje normalan i jednostavan proces za svaku kompaniju koja ima višak i da u svakom dijelu Srbije postoji pouzdan lokalni partner koji tu hranu može preuzeti.

»Želim Banku hrane koja neće zavisiti od jednog čovjeka. Ako za deset ili dvadeset godina Banka hrane Vojvodine bude funkcionirala bez obzira na to tko je njen predsjednik ili direktor, onda smo napravili nešto ozbiljno. Institucija mora biti veća od pojedinca. Volio bih da iza naše generacije ostane sistem, infrastruktura, znanje i mreža ljudi koja će trajati«, kaže Srđan.

Ovoj misiji ne nedostaje ni teških trenutaka susreta s osobama u potrebi, s djecom u teškom položaju uslijed porodičnih tragedija i drugih nepovoljnih okolnosti. Ipak, dođu momenti zbog kojih sve to ima smisla.

»Kada vidite kamion hrane koja bi možda bila uništena, a znate da će već sutra stići do ljudi; kada vam se javi mala organizacija iz nekog mjesta i kaže koliko im je pomoć značila, kada kompanija koja je prvi put donirala nekoliko kutija poslije par godina postane stalni partner i posebno kada vidim ljude oko sebe koji su prihvatili ovu ideju kao svoju, onda to daje snagu«, kaže Budimčić i završava porukom: »Ako sam nešto naučio kroz Banku hrane Vojvodine, onda je to da za velike promjene ne mora uvijek postojati veliki početak. Zato bih poručio ljudima da ne čekaju da imaju idealne uvjete kako bi uradili nešto dobro. Počnite s onim što imate. Nekada je to nekoliko sati volontiranja, nekada jedna kutija hrane, jedan prijevoz, telefonski poziv ili povezivanje dvoje ljudi. I još nešto što je možda najvažnije: ne smijemo dopustiti da nam postane normalno da bacamo hranu dok pored nas postoje ljudi koji je nemaju dovoljno. Hrana ima vrijednost sve dok može nekoga nahraniti. Solidarnost nije samo kada nekome nešto damo. Solidarnost je kada napravimo sistem u kojem vodimo računa jedni o drugima«.

M. M.