Dugogodišnjim prosvjetnim i kulturnim djelovanjem, kao i pjesničkim stvaralaštvom, ostavio je vrijedan trag u kulturnoj povijesti Tavankuta, ali i očuvanju i razvoju kulturnoga identiteta Hrvata u Bačkoj
Jedan od istaknutih kulturnih djelatnika Hrvata u Vojvodini bio je Ivan Prćić Gospodar, čiji je život i rad neraskidivo vezan uz Tavankut. Kao učitelj, kulturni organizator i pjesnik svojim je djelovanjem pridonosio očuvanju i razvoju kulturnoga identiteta bunjevačkih Hrvata te ostavio trag u prosvjetnom, dramskom, književnom i kulturnom životu ovoga kraja.
U subotu, 19. rujna, navršilo se 125 godina od njegova rođenja. Rođen je 1901. godine na salašu nedaleko od Subotice, u Gornjoj Čikeriji (današnja Mađarska) u obitelji Stipana i Kate (rođ. Kujundžić) Prćić. Otac Stipan je umro mlad, a majka Kata ostala je sa sinovima Ivanom i Đukom.
Školovanje
Prva tri razreda osnovne škole završio je u Gornjem Tavankutu, u seoskoj školi koja se nalazila pored kapele sv. Ane. Nastava se održavala na mađarskom jeziku i sva djeca su bila zajedno, u jednoj velikoj učionici. U mnoštvu djece isticao se Ivan Prćić. Na učiteljev nagovor, majka Kata poslala je Ivana u Suboticu gdje je završio četvrti razred, a potom upisao klasičnu gimnaziju.
Političko stanje u Subotici za vrijeme Prvog svjetskog rata nije bilo najsjajnije, tada je Ivan pauzirao jednu školsku godinu i napisao je molbu za primitak u Učiteljsku školu u Čakovcu (Hrvatska), Baji i Kaloči (Mađarska). Primljen je u Kaloču, gdje je i maturirao 1921. godine. Učiteljsku karijeru Ivan Prćić započeo je u osnovnoj školi u Donjoj Čikeriji (današnja Čikerija, Srbija) uz obvezu da položi diferencijalne ispite na srpskom jeziku.
Od dramske sekcije do Gupca
Svoj kulturni rad započinje kao mladi učitelj dvadesetih godina XX. stoljeća, pripremajući dramska djela za blagdane u tadašnjem Hrvatskom seljačkom pjevačkom društvu Sudarević, a kasnije u Hrvatskom seljačkom prosvjetnom domu. U godinama nakon Drugog svjetskog rata bio je među onima koji su nastojali ponovno pokrenuti kulturni život tavankutske sredine. Godine 1946., zajedno s tamošnjom mladeži, pokrenuo je dramsku sekciju koja će prerasti u HKUD Matija Gubec. Ivan Prćić je jedan od utemeljitelja ovog poznatog društva i njegov prvi predsjednik. Prćić je bio aktivan u njegovu dramskom radu, a među najpoznatijim predstavama koje je priredio i postavio na scenu bila je Trnoružica, koja je 1963. godine bila uvrštena i u program III. festivala djeteta u Šibeniku. Napisao je još i igrokaze Plava svitlost, Tri kapi krvi, Na zdravlje – ili ko je lud i dr.
Njegov je kulturni rad obuhvaćao i šira područja, a osobito je značajan njegov doprinos razvoju Likovne kolonije u Tavankutu i uključivanju slamarki u njezin rad. Na njegov je prijedlog u rad kolonije pozvana Ana Milodanović, tada već poznata po izradi predmeta i ukrasa od slame. Njegovo prepoznavanje vrijednosti tradicijskoga umijeća i poticanje njegova uključivanja u suvremeni likovni izraz pokazuju širinu njegova kulturnoga djelovanja.
Pjesnički opus
Prćićev je pjesnički opus nastajao tijekom nekoliko desetljeća. Svoje je pjesme objavio u zbirkama Zrnca biserja (1981.) i Zrnca biserja i sedefa iverja (1988.) (oba naslova dostupna su u digitaliziranom formatu na portalu Zavoda – www.zkvh.org.rs). U njima je osobito snažno izražena njegova povezanost sa zavičajem, Tavankutom i ljudima s kojima je dijelio život. Njegova poezija svjedoči o ljubavi prema rodnom kraju, ali i o njegovim promišljanjima o čovjeku, životu, samoći, ljubavi i miru.
Četiri njegove pjesme objavljene su u knjizi Antologija poezije bunjevačkih Hrvata sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske u Zagrebu 1971. godine. Pisao je pod pseudonimom Stipan Privančić.
Ivan Prćić Gospodar preminuo je 9. prosinca 1988. godine. Sahranjen je na groblju u Donjem Tavankutu. U nekrologu objavljenom u Bačkom klasju opisan je kao kulturni radnik, pjesnik i učitelj. Svojim je dugogodišnjim prosvjetnim i kulturnim djelovanjem, kao i pjesničkim stvaralaštvom, ostavio vrijedan trag u kulturnoj povijesti Tavankuta, ali i očuvanju i razvoju kulturnoga identiteta Hrvata u Bačkoj. Njegov je rad jedan od svjedočanstava o ljudima koji su svojim predanim djelovanjem čuvali, razvijali i prenosili kulturnu baštinu hrvatske zajednice na ovim prostorima.
Priredila: Ksenija Ivanković Radak
