»Ako ne čuvamo i ne razmišljamo danas o tome da nešto zaslužuje da se čuva, onda to naravno nećemo ni sačuvati za neki naredni period«, istaknuo je ravnatelj Povijesnog arhiva Subotica Stevan Mačković * »Cilj nam je pokazati kako se može i što je uloga i podrška arhiva i arhivske struke da se potiču različite zajednice i skupine da se uključe u čuvanje i oživljavanje svoje baštine i povijesti«, rekla je arhivska savjetnica sa Sveučilišta u Zagrebu i potpredsjednica ICARUS-a doc. dr. sc. Vlatka Lemić

»Što to arhiv ne čuva, a trebalo bi možda?« tema je 19. Subotičkog arhivskog dana koji je Povijesni arhiv Subotica organizirao prošloga petka, 18. rujna, u velikoj vijećnici Gradske kuće. Deset različitih arhivističkih referata, osim vojvođanskih, odnosno onih iz Srbije, izložili su sudionici iz Hrvatske, BiH i Mađarske.

Neki od odgovora na pitanje

Ravnatelj Povijesnog arhiva Subotica Stevan Mačković, govoreći o koncipiranju odnosno važnosti teme ovog 19. po redu skupa, rekao je »kako se u današnje vrijeme dosta prepliću taj neki virtualni i ovaj, nazovimo, realni svijet, i tu negdje trebamo pronaći mjesto gdje je ovdje arhiv i što on od svega toga može i treba sačuvati«.

»Ako ne čuvamo i ne razmišljamo danas o tome da nešto zaslužuje da se čuva, onda to naravno nećemo ni sačuvati za neki naredni period. Kada govorimo o nekim konkretnim temama/stvarima koje arhiv ne čuva, a trebao bi, iz perspektive arhivista istraživača, odnosno povjesničara koji se bavio i bavi poglavito razdobljem između dva svjetska rata, rekao bih da ono što nije sačuvano ili ima minijaturnih tragova, jesu primjerice podaci o političkom životu, političkim strankama/partijama u Subotici pa i šire iz tog perioda. Bilo bi jako zanimljivo kada bismo imali arhive političkih stranaka koje su djelovale u Subotici – Bunjevačko-šokačke stranke, Hrvatske seljačke stranke, Demokratske stranke, nekih mađarskih stranaka itd. No, o ovome se može govoriti i u današnjem vremenu, jer mislim da će na kraju ostati malo tragova o tom političkom životu. Zašto? Zato što, po pravilu, ništa od toga ne dospijeva do nas u arhiv i to je opet pitanje o kojem vrijedi razmišljati u nekoj perspektivi«, istaknuo je.

Kako je dodao, vjeruje da puno arhivista ima tu vrstu iskustva nedostatka informacija i sa strankama:

»Događa se da stranka ne dobije pozitivan odgovor i onda postavlja pitanje zašto nema tog dokumenta koji traži. Naravno, bilo bi idealno da arhivi mogu sačuvati apsolutno sve što je za trajno čuvanje, ali to je u realnom životu nemoguće. Svi znamo da se samo ono o čemu se staramo, vodimo brigu, sistematski imamo u fokusu, može sačuvati za buduće generacije. Upravo to što se treba čuvati i trajati, zadatak je arhivista.«

Iskustva Hrvatske

Na temu »Europska i hrvatska iskustva s arhivima zajednica – izazov ili prilika za javne arhive?« govorila je arhivska savjetnica sa Sveučilišta u Zagrebu doc. dr. sc. Vlatka Lemić:

»Tema posvećena arhivima zajednice nešto je što obilježava modernu arhivističku struku, a to je da je nakon buma ’60-ih, pa potom ’70-ih, zbog globalizacije i svih drugih društvenih fenomena, opet stavljen naglasak da manjinske i druge skupine, lokalne zajednice, mimo javnih arhiva, žele na neki svoj način sačuvati svoju povijest, svoj identitet, svoje dokumente. To je sad već takav fenomen da se o tome pišu i udžbenici, arhivska struka je to prepoznala, surađuje se sa zajednicom... Naglasak unutar struke je da se pruži stručna pomoć, razviju alati da se takvi arhivi povežu, a novi kulturni pristup je da se pokaže kako službena povijest nije samo ona koja se čuva u službenim arhivima, već kako svaka skupina, svaka zajednica, udruga, entitet mogu ispričati svoju priču. Na taj se način potiče ljude da se uključe u čuvanje svoje baštine«.

Vlatka Lemić potpredsjednica je i ICARUS-a (Međunarodni centar za arhivska istraživanja u Beču), koji je prije nekoliko godina napravio platformu pod nazivom »Topoteka«.

»To je danas najveća suradnička platforma u Europi koja ima preko 520 digitalnih zbirki iz 22 države, koje vode lokalna mjesta, udruge, škole, a u Hrvatskoj ih ima 40-ak. Ima ih i u Srbiji pa tako Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice ima virtualnu zbirku topotoke ’Baština Hrvata u Srbiji’. Cilj nam je pokazati kako se može i što je tu uloga i podrška arhiva i arhivske struke da se na taj način potiču različite zajednice i skupine da se uključe u čuvanje i oživljavanje svoje baštine i povijesti«, istaknula je Lemić.

Među predavačima bili su i oni iz Državnog arhiva u Slavonskom Brodu (DASB iz RH) – doc. dr. sc. Josip Jagodar i arhivski savjetnik Domagoj Zovak, a govoreći na temu »Dobrovoljna vatrogasna društva na području Brodsko-posavske županije i njihova dokumentacija«, kao zaključak su iznijeli kako spomenuti državni arhiv, koji obavlja nadzor nad 60 DVD-a (od kojih mnogi posjeduju arhivsko gradivo starije od 80 godina), ima tek dva sređena fonda DVD-a, čiji sadržaj dokazuje veliki značaj za lokalnu povijest. Na temelju toga iznijeto je kako stanje gradiva na terenu nameće potrebu za većom brigom DVD-ova o njihovoj dokumentaciji, ali i dodatne napore DASB-a u smislu da treba povećati broj nadzora i potaknuti poboljšanje uvjeta u kojima se čuva gradivo na terenu, potaknuti edukaciju osoba u DVD-ovima zaduženim za rad s dokumentacijom te osigurati prostorne uvjete za preuzimanje arhivskog gradiva u DASB-u. Tako je na koncu na pitanje stručnog skupa »Što arhiv ne čuva, a trebalo bi možda?«, njihov odgovor – »Arhiv ne čuva gradivo 58 DVD-a s područja Brodsko-posavske županije, a trebao bi svakako!«.

Iz Hrvatske je referat iznijela i dr. sc. Monika Grdiša Asić sa Sveučilišta u Dubrovniku na temu »Originali i kopije diploma Dubrovčana s talijanskih sveučilišta iz XVIII. stoljeća u Dubrovniku«. Na ovu je temu kao zaključak iznijeto kako »iako je broj onih koji studiraju od sredine 14. stoljeća do pada Republike oko 150 (procjena, samo ih je 79 bilo u Padovi), ovdje prezentirane diplome jedine su očuvane, a da je zasad poznato u Državnom arhivu u Dubrovniku (iz vremene Drubrovačke Republike). Vjerojatno (glasine) postoje još neke, moguće u privatnom vlasništvu, koje nisu dostupne javnosti, međutim njih tek treba otkriti«.

I. Petrekanić Sič

U okviru ostalih tema 19. Subotičkog arhivskog dana, među ostalim su se mogla čuti iskustva istraživanja novosadske vojne avijacije poslije 1918. godine i uočeni nedostaci građe u dva novosadska arhiva, potom o ljekarušama u franjevačkim arhivima u BiH, o problematici vrjednovanja arhivske građe u arhivima, o značaju arhivskog čuvanja društvenih igara za djecu, te o iskustvima, izazovima i digitalnoj strategiji formiranja novih arhivskih zbirki u Arhivu Vojvodine.