Ovi izbori jesu potencijalni izlaz iz krize i u svakom slučaju to su najneizvjesniji izbori u proteklih 14 godina, gdje postoji, rekao bih, solidna šansa da aktualni režim bude poražen * Izborni uvjeti nisu nimalo bolji nego što su bili, ali nekako se zbog snage Studentskog pokreta i šanse da on bude pobjednik na ove izbore više gleda kao na šansu nego na probleme koji ih prate

Izvanredni parlamentarni izbori u Srbiji bit će održani 25. listopada. Dva najznačajnija aktera na političkoj sceni su vladajuća Srpska napredna stranka i Studentski pokret. O kampanji vlasti i oporbe, mogućim ishodima ovih izbora i danu poslije razgovarali smo s programskim direktorom beogradskog Centra suvremene politike Nikolom Burazerom.

► U kakvim uvjetima Srbija ulazi u parlamentarne izbore? Znamo da su iza nas višemjesečni prosvjedi, formiranje studentske liste, polarizirano društvo, polarizirani mediji…

Srbija je već nekoliko godina u ozbiljnoj krizi koja se intenzivirala nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu i prosvjeda i nekako se na ove izbore gleda kao na put izlaska iz te krize. Prosvjedi koji su bili intenzivni 2024. i 2025. godine prerasli su u neku vrstu izborne kampanje za studentsku listu, odnosno Studentski pokret za promjenu vlasti. Ovi izbori jesu potencijalni izlaz iz krize i u svakom slučaju to su najneizvjesniji izbori u proteklih 14 godina, gdje postoji, rekao bih, solidna šansa da aktualni režim bude poražen. Što se tiče izbornih uvjeta, oni su isti, ili čak i lošiji nego što su ranije bili. Znamo da je u pitanju velika prednost koju imaju vladajuće stranke, po pitanju resursa koje imaju, pristupa medijima. Izborni uvjeti nisu nimalo bolji nego što su bili, ali nekako se zbog snage Studentskog pokreta i šanse da on bude pobjednik na ove izbore više gleda kao na šansu negoli na probleme koji ih prate.

► Kažete uvjeti su lošiji, ali imali smo izmjene zakona, odnosno usvajanje preporuka ODIHR-a. Znači, te izmjene nisu poboljšale izborne uvjete?

Promjena adresa na ovim izborima nije toliko relevantna s obzirom na to da su ovo parlamentarni izbori. Pitanje promjena adresa problem je kod lokalnih izbora zbog opasnosti da se građani fiktivno sele iz jedne općine u drugu. Postoji čitav niz problema s biračkim popisom koji su u fokusu bili posljednjih godina. Tražilo se da se on sredi, ali po onome što čujemo, tu se nije mnogo uradilo. I dalje postoji to nepovjerenje u preciznost biračkog popisa, manipulacije. Narednih tjedana vjerojatno ćemo više čuti o tome. Ili možda nakon izbora, kao što je bio slučaj 2023. godine kada smo tek nakon održavanja izbora imali podatke o tome da je bilo masovne migracije birača, što je u tom trenutku bila nova pojava. Suštinski problem je u tome što imamo administraciju koja nije potpuno nepristrana, već je u potpunosti podređena interesima vladajuće stranke. To ostaje temeljni problem izbornog procesa. Ako pogledamo stanje u medijima, vidimo da je neovisnih, slobodnih, kritičnih prema vlastima medija sve manje i veliko je pitanje koliko će još dugo postojati televizije koje su u spektru kritičnih medija najgledanije. REM godinama ne funkcionira. Tako da je veliko pitanje što ćemo tijekom kampanje još vidjeti. Na temelju istraživanja javnog mnijenja znamo da se vlast osjeća ugroženom, da ovo za nju nisu samo jedni u nizu izbora u kojima se zna pobjednik, samo je pitanje s kojom većinom. Tako da se radi o veoma neizvjesnim izborima, razne kombinacije su moguće. U situaciji kada se vlast osjeća ugroženom možemo očekivati da dođemo do nekih novih vrsta malverzacija i ilegalnih radnji.

► Profilirale su se dvije strane: Studentska lista i Srpska napredna stranka. Kako ocjenjujete njihove kampanje?

Ovi izbori zaista djeluju kao sukob dvije liste. Studentska lista i SNS su do sada i bili najaktivniji u kampanji. Rekao bih da je Studentski pokret u kampanju ušao spreman, da se odmah krenulo sa skupovima, aktivnostima i zapravo Studentski pokret uspio je vrlo brzo mobilizirati građane na jedan gotovo nevjerojatan način. Za potpise za potporu studentskoj listi desetci tisuća ljudi čekalo je u redovima, satima, kako bi dali potpis koji zapravo i nije bio neophodan. To je već pokazalo da Studentski pokret može mobilizirati građane. Iako neko vrijeme nije bilo studentskih prosvjeda, ta energija je tu i Studentski pokret pokazao je da je u stanju vratiti tu energiju i usmjeriti je u pravcu izbornog procesa i pobjede na izborima. Srpska napredna stranka čini se da je počela kampanju dosta laganije nego što smo navikli. Oni su, naravno, prvi predali listu s velikim brojem potpisa, za koje je pitanje kako su ih prikupili. Međutim, nije do sada vidljivo da su oni krenuli u jaku kampanju. Djeluje da su pustili javni prostor, na neki način, studentskoj listi. Zašto je to tako, teško je reći. Vjerojatno postoji neka procjena da je možda dobro da se taj balon ispuše, da fokus bude na studentskoj listi i negativnoj kampanji prema njoj. Na društvenim mrežama vodi se jaka, negativna kampanja protiv studentske liste koja dolazi s nekih fiktivnih stranica, s plaćenim oglasima, s deepfake videima, znači s montažama koje na neki način targetiraju studentsku listu ili njene kandidate. Nekako se čini da je više u pitanju kampanja protiv studentske liste nego kampanja za vlast. Naravno, vlast neke stvari radi u kontinuitetu, već neko vrijeme održavaju se razni skupovi diljem zemlje, neki vašari. Na to smo već navikli. S druge strane, imamo državnu pomoć. Vlast, čini mi se, ima dva prioriteta: da drži svoje čvrsto biračko tijelo, da ne dopusti da se ono osipa i, s druge strane, da negativnom kampanjom prema studentskoj listi zapravo odgovori neopredijeljene birače da glasuju za studentsku listu, jedinog ozbiljnog takmaca na izborima. To je sada njima apsolutni prioritet.

► Studentskoj listi se zamjera da nisu izašli s programom za dan poslije. Dijelite li taj sud i koliko bi to neodlučne birače moglo pokolebati, uplašiti?

Iako se godinama govori o tome kako oporba nema program, kako nema što ponuditi, mislim da nikada to nije bio problem. Građanima nije neophodno da čuju od studentske liste ili bilo koje oporbene stranke što konkretno oni hoće raditi sutra, koliko je zapravo bitno da ljudi prepoznaju u nekoj oporbenoj listi energiju, snagu, mogućnost za pobjedu i neku nadu. Studenti su na tom emotivnom planu uspjeli privući sebi ogroman broj građana i mislim da u tom smislu programski dokumenti koje su studenti usvajali i usvajaju i dalje služe više kao obrana od tih napada da studentska lista nema odgovore na ključna pitanja, nego što je to nešto što samo po sebi puno znači za studentsku listu i njene potencijalne birače. Svima je jasno da je Studentski pokret heterogen, da su i kandidati na listi, sami studenti i stranke koje ih podržavaju heterogeni. Tu ne postoji ideološka koherentnost u smislu da svi mogu stati iza jednog detaljnog programa u odnosu na sve goruće probleme. Ključno je postići minimalni konsenzus oko generalnog pravca kojim treba ići, oko socijalne pravde, obračuna s korupcijom, lustracijom. U tom smislu studentski program se već nazire i mislim da odsustvo nekih konkretnih prijedloga neće za nju biti problem, ali mislim da će, kako vrijeme bude odmicalo, biti i detaljnije predstavljanje programa. Ali, kao što sam već rekao, on nije toliko bitan za studentsku listu koliko je više odgovor na napade.

► Rekli ste da je Studentski pokret heterogen. Hipotetički, da poslije izbora Studentski pokret dobije priliku formirati vlast, koliko ta heterogenost može biti problem? Može li se praviti paralela s DOS-om?

Sami budući zastupnici studentske liste imat će različite poglede na neka ključna pitanja i bit će teško da nakon izbora Studentski pokret nastavi u potpunosti imati neku kontrolu nad tim zastupnicima. Naravno, teško je danas prognozirati što bi se moglo dogoditi nakon promjene vlasti, zato što bi promjena vlasti bila jedan tektonski poremećaj na političkoj sceni. Ona bi promijenila apsolutno sve iz korijena, tako da je teško prognozirati kako bi se akteri u toj situaciji ponašali. Hoće li se možda Studentski pokret pretvoriti u neku trajniju političku organizaciju, što bi bilo sasvim moguće, ili će se pocijepati i formirati nove stranke koje bi bile dio parlamenta ili će postojeće stranke privući sebi neke zastupnike studentske liste? To je teško prognozirati. Govorimo o jednom eksperimentu, da citiram politologa Floriana Biebera, jer mi zaista nismo imali ovakvu vrstu antirežimske fronte koja je do te mjere heterogena i koja je izrasla iz prosvjeda jedne grupe. Tako da je dosta nezahvalno prognozirati. Ta dinamika bit će dosta komplicirana. Neće biti za buduću vlast lako da se odredi prema bilo kojem gorućem pitanju za Srbiju, bilo da pričamo o europskim integracijama, ili Kosovu, ratovima 90-ih. Tu bi svakako bile velike razlike. To bi se dogodilo i kada bi većinu dobila mainstream oporba. Jednostavno, priroda ovog režima je takva da bi morali imati heterogenu koaliciju za neku promjenu vlasti. Nije da ne postoji razlog da se ne zapitamo što bi kasnije moglo biti. Ali rješavanje problema ove zemlje toliko je važno da bi prvi korak trebao biti promjena vlasti. Ljudi različitih ideoloških opredjeljenja imaju razloga misliti da bi se nakon promjene vlasti mogli boriti za svoje ideje u jednoj dosta opuštenijoj političkoj utakmici, gdje bi se podjele koje postoje mogle razriješiti demokratskim putem. Ta bojazan jest na mjestu, ali mora se prihvatiti da promjena režima, poput ovog koji postoji u Srbiji, nužno iziskuje takvu heterogenost, kao što je i DOS bio jedna heterogena oporba. Sada netko može reći to je bilo loše, jer nije bilo koherentne politike, ali što bi bilo da nije bilo DOS-a? To je cijena koja se mora platiti.

► Neke stranke su odustale od izbora i dale potporu studentskoj listi, neke su odustale pred samu predaju potpisa, neke ipak idu na izbore. Može li se u uvjetima kada se govori o referendumskoj atmosferi govoriti da je to odustajanje znak političke emancipacije?

Od samog početka je postojao jaz između Studentskog pokreta i oporbenih političkih stranaka. Tu nije bilo niti suradnje, niti koordinacije. Zapravo, stranke su bile te koje su pozivale na neku vrstu suradnje, a Studentski pokret je ostao u potpunosti nijem na takve zahtjeve. Negdje se duže vrijeme govorilo ukoliko Studentski pokret nema namjeru surađivati s oporbenim strankama, onda one same trebaju raditi na nekom svom organiziranju, ukrupnjavanju i da formiraju liste koje bi mogle biti saveznici studentskoj listi. Duže je vrijeme djelovalo da će oporba biti u stanju dogovoriti se oko formiranja barem dvije ili tri liste, dovoljno jake da pitanje cenzusa ne bude upitno. Međutim, ta suradnja oporbe nije dala rezultate, nije postignut dogovor koji bi osigurao njihov ulazak u parlament, čime bi se zapravo ugrozila i sama pobjeda na izborima. Stranke koje su se povukle uradile su to jer je postalo jasno da su u atmosferi koja vlada danas u društvu male šanse za stranke i liste koje soliraju, odnosno pokušavaju otkinuti dio oporbenih birača i, s druge strane, oporbene stranke mogle bi pratiti stigma da je zbog njihovog kandidiranja ugrožena ili propuštena pobjeda. Mislim da je ta računica stajala iza odluke većine tih stranaka. To nije nerazumno. Je li to sve moglo biti drugačije? Moglo je. Oporba je mogla bolje se organizirati i da se pitanje njihovog izlaska na izbore uopće ne postavlja. Međutim, iz različitih razloga u koje je sada teško ulaziti do te vrste okupljanja nije došlo i zato danas imamo malo kaotičnu situaciju. S druge strane imamo stranke koje su partneri SNS-a, zatim stranke nacionalnih manjina koje samostalno izlaze na izbore. Hoće li te stranke na kraju opet biti potpora naprednjacima? Veliko je pitanje bi li sve te stranke sutra bile partner SNS-u ili bi odabrale nekog drugog partnera. Ovaj režim već 14 godina kao koalicijske partnere imao je socijaliste i neke druge stranke, uključujući i manjinske. Ali znamo da se i ranije događalo da koalicijski partneri kada procijene da vjetar puše na drugu stranu ili kada se klatno pomjerilo na drugu stranu sebi biraju nove partnere. Hoće li se to dogoditi i ovoga puta ovisi od niza faktora, a najviše od toga tko je najjači i koliko dobar rezultat osvoji studentska lista. Nitko ne može računati da će te liste biti uz SNS samo zato što su bile i ranije. Stranke se ponašaju racionalno. Ako zamislimo da je jasna silazna putanja vlasti, one će dok su još u poziciji snage promijeniti stranu da bi preživjele i na neki način se spasile tog brodoloma. To je prosta računica. Ta mogućnost jest realna. To se događalo u Srbiji. Kada je 2012. godine SNS došao na vlast, uz sebe je imao čak i stranke koje su bile dio liste Demokratske stranke.

► Predsjednik Aleksandar Vučić najavio je podnošenje ostavke nakon povratka iz New Yorka. Očekujete li da će se nakon te ostavke mijenjati i sama kampanja SNS-a?

Aleksandar Vučić je definitivno najjači politički adut Srpske napredne stranke. Po svojoj popularnosti daleko je jači od same stranke i ono što je SNS-u potrebno jest da birači izađu i glasuju za Vučića. I dok je bio predsjednik, bio je dio tih kampanja; njegovo ime nalazilo se u nazivu liste, kampanja je bila personalizirana čak i onda kada je bilo jasno da je on predsjednik države i da neće napustiti tu dužnost. To njegovo podnošenje ostavke neće toliko utjecati na njegovo sudjelovanje u kampanji, ali će se pokušati ostanak SNS-a na vlasti prikazati kao neka vrsta promjene. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da je trećina građana nezadovoljna pravcem u kojem se ide, da postoji generalno nezadovoljstvo stanjem u državi. Vučić je najpopularniji i birači koji bi potencijalno glasovali za SNS bolje misle o njemu, više negoli o bilo kojem drugom političaru iz SNS-a. Ta kampanja s Vučićem kao premijerom može biti prikazana također kao neka promjena. Vučić napušta dužnost predsjednika, gdje je on navodno bio izoliran od upravljanja, i sada bi on počeo voditi državu, jer njegovi prethodnici to nisu radili kako treba. Zvuči malo naivno kada se kaže, ali ranije smo mogli čuti da građani za probleme koji postoje krive neke druge ljude, a uzdaju se u Vučića koji će doći i to riješiti. Ide se na Vučićevu osobnu popularnost i jedno pouzdanje da je kao lider on taj koji radi dobar posao, a da neki oko njega nisu to najbolje radili. Godinama se gradi taj kult Vučićeve ličnosti kao lidera koji sve najbolje radi, sve najbolje zna, ali ne stiže sve sam uraditi i njegovi suradnici, koje možda nije dobro birao, krivi su što nešto ne valja. Taj narativ je dosta dugo promoviran od strane vlasti. Tako da je i priča s Vučićem kao premijerom također najava promjena. Možda ne promjene čitavog puta kojim Srbija ide, nego promjena onih stvari kojima su ljudi nezadovoljni. To je i bahatost funkcionera, korupcija…

► Kada govorimo o medijima i izbornoj kampanji, čini se imamo i tu podijeljenu Srbiju. Argumentirana polemika, debata davno su viđene. Kako to utječe na kampanju?

Davno su u ovoj zemlji postojale ozbiljne političke debate, kako u kampanji, tako i mimo izbora. Nažalost, to smo u potpunosti izgubili. To je isključivo odgovornost aktualne vlasti koja je uradila sve što je mogla da spriječi bilo kakvu diskusiju, da izbjegava bilo kakvu vrstu suočavanja s protivnicima, a i kada to u nekom obliku i postoji, onda se to pretvori u jedno blato gdje se uvredama i vikanjem sprječava bilo kakav razgovor, odnosno borba argumentima. I na koncu, gušenjem neovisnih medija koji bi uopće mogli biti scena za takve diskusije. Kulturu dijaloga odavno smo izgubili. Formalno gledano, imamo emisije u kojima se suočavaju predstavnici vlasti i oporbe, ali to ne liči ni na što. Tako da sada ovi pozivi predsjednika na suočavanje s prvoplasiranim na studentskoj listi više liče na pokušaj da se ukaže na to kako njihovi predstavnici nisu u stanju s njim polemizirati »1 na 1« nego bilo kakav iskren poziv i želju da se ukrste argumenti, vodi debata, jer takve debate godinama unazad nije bilo. Vlast je nikada nije željela. Provladini mediji su propagandnog ili gotovo propagandnog karaktera gdje postoji jedna vrlo jasna agenda da se oblate protivnici režima, čemu ti mediji jedino i služe. S druge strane, vlast nikako nije pristajala da dođe na neke televizije kritički nastrojene prema njima. Kada pogledate medije, ta polarizacija je izraženija nego ikada, što je posljedica onoga u što je režim pretvorio društvo.

► Bez obzira na rezultate, kako će proći izborni dan i što će biti dan poslije?

Ako imamo u vidu lokalne izbore ove i prošle godine, na tom tragu možemo očekivati velike tenzije i na ovim izborima, pogotovo što je ulog znatno veći nego što je bio na lokalnim izborima. S druge strane, ti lokalni izbori su u isto vrijeme održavani u nekoliko lokalnih samouprava pa je i fokus mogao biti na tih nekoliko općina. I fokus vlasti i fokus oporbe i pokreta. Teško je prognozirati hoće li ovi izbori sličiti na te ili će proći u nešto mirnijoj atmosferi. Ali znajući što su ulozi, mislim da moramo biti spremni na razne vrste incidenata. Za razliku od nekih ranijih izbora, ove godine očekujem da će se reagirati na ono što se percipira kao kršenje izbornih pravila. Ranijih godina uzbunjivala se javnost kada su primijećeni autobusi koji dovoze birače, ali to nije eskaliralo do nekog incidenta. Čini mi se da je ovaj put druga strana spremna boriti se za očuvanje integriteta izbora. U tom smislu nemoguće mi je zamisliti da neće biti nekih incidenata. Dan poslije? To će ovisiti od toga kakva će biti večer izbora. Tu mislim na rezultate izbora, znači što kažu građani ili makar što je zapisano da kažu građani, a druga stvar slažu li se akteri oko izbornih rezultata. Mislim da je taj scenarij dosta opasan. Već imate situaciju da dobar dio građana ne vjeruje izbornom procesu, u rezultate izbora, da ljudi nemaju povjerenja da rezultati odražavaju izbornu volju birača. U situaciji gdje bi postojala diskrepancija između rezultata koje proglašavaju različite liste, moglo bi biti dosta tenzično i od toga će ovisiti što se događa dan poslije.