Često u svojim jezičnim savjetima pišem o primjerima čišćenja hrvatskoga jezika od nepotrebnih tuđica. No ponekad, u namjeri da svoj jezik očistimo od nametnutih nam srbizama, germanizama, turcizama i sličnih, ipak odemo predaleko pa iz uporabe istisnemo hrvatske riječi. To nam se dogodilo s riječi drug koja je ostala u uporabi samo kada govorimo o bračnim drugovima.
Sličnu smo sudbinu dodijelili i riječi radnik. Imenica radnik nastala je od glagola raditi. Kako je taj glagol u uporabi i danas, ne vidim razloga da i imenica, izvedena iz toga glagola, ne bude. No u široj je uporabi uobičajenije čuti glagol raditi i imenicu djelatnik. Prevelikom uporabom riječi djelatnik istisnut ćemo riječi namještenik, službenik, pekar, vozač, činovnik, čistač, trgovac...
Nerijetko u natječaju možete pročitati kako traže djelatnika za rad u pekari mjesto pekara. Ovakvim primjerima ništa ne dobivamo, nego upravo suprotno – gubimo. Dakle ni radnik ni djelatnik ne bi smjeli istisnuti navedene nazive.
Imenicu radnik trebali bismo rabiti kada govorimo o čovjeku koji obavlja organiziran posao za koji prima plaću. Kada znamo koji je to posao, možemo biti precizniji pa reći da u tvornici rade radnici različitih zanimanja: tokari, bravari, zidari...
Bilo bi uputno prihvatiti da je djelatnik negdje aktivist i ne mora nužno biti stalno uposlen. Tako možemo govoriti o stranačkim djelatnicima. Riječ djelatnik često se vezuje uz intelektualni rad te je u tome području već zaživjela. Stoga govorimo o kulturnim, zdravstvenim ili prosvjetnim djelatnicima.
