U Osijeku su u posljednjih mjesec dana otvorena dva nova velika trgovačka centra: Portanova i Avenue Mall u sklopu kojih su Osječanima, Slavoncima, ali i susjedima iz obližnjih zemalja, posebice onima koje ne muči jezična barijera, vrata otvorila i dva velika kina: CineStar i Cineplexx. CineStar je najavljen kao luksuzni kompleks kina s pet zvjezdica u sklopu kojega je otvoreno 9 dvorana s 1165 sjedala, a Cineplexx jest kino s najmodernijom digitalnom i 3D tehnologijom u kojemu se nalazi 7 dvorana s 1233 sjedala. Sada bismo se mogli zapitati ono što se Osječani stalno pitaju, a to je tko će napuniti sve te dvorane kada su postojeća dva osječka kina (sa skromnijim brojem mjesta) već godina prazna, iako su oba obnovljena, ali to nije tema ovoga jezičnoga savjetnika.
Dakako da ne možemo ne primijetiti nazive tih dvaju kina, no riječ je o stranim lancima koja su zadržala svoje izvorne nazive pod kojima su kina poznata. Nazivi ‘starih’ osječkih kina Urania i Europa zvuče tako obično i prosječno u usporedbi s blještavim i glamuroznim nazivima CineStar i Cineplexx, a jednako je tako glamurozna i njihova promidžba, ali i cijena. Dok se oni ‘razbacuju’ ogromnim reklamnim panoima koji potpuno neprirodno strše iz slavonske ravnice nudeći najpoznatije filmske blockbustere u 3D i 6D tehnologiji, razmišljam kako ‘skucati’ dvjestotinjak kuna koliko je potrebno da bi četveročlana obitelj pogledala neki novi blockbuster i pojela obične kokice ponuđene u neobičnom pakiranju, no ni to nije tema jezičnog savjetnika.
Tema je izgubljeni jezik naš svagda(š)nji. Zanimalo me koliko ljudi zna što znači riječ blockbuster, počeh naravno od sebi najbližih koji, uključujući i mene, pojma nemaju što zapravo znači ta riječ. Ima neke veze s filmovima... Znači neki dobar film... Tako smo svi, manje-više uz smijeh, objašnjavali ovu čudnovatu riječ. Kako bih ipak saznala značenje, potrudila sam se pronaći i nemalo se iznenadih kada ugledah da je blockbuster zapravo velika avionska bomba. A filmski je blockbuster zapravo – senzacija, film koji je odjeknuo poput bombe i potukao sve rekorde.
Kako bi se naš jezik što bolje izgubio u ovoj globalizacijskoj groznici u sklopu tih kina prepunih čudnih naziva, nudi nam se i Foto corner (a to je kutak za slikanje s omiljenim likovima iz filmova), potom CinesCool dan (program namijenjen školama), a tu su i Cinemati (automati za izdavanje ulaznica) – sve odreda napisano velikim početnim slovima! Ovako je, s hrvatski jezikom u zagradama, sve to lijepo pojašnjeno i u promidžbenim materijalima. Sve je to razlog što se nimalo nisam iznenadila kada sam prije nekoliko dana čula razgovor dvojice srednjoškolaca u kojemu razgovaraju kako će ići pogledati ‘cool movie’ (ili možda trebam napisati kul muvi?) u osječkom Cinestaru.
Bili smo i ostali guske u magli! (We was and we are still gesse in the fog!)
