Svadbena fotografija je iz 1908. godine i formata je vizitkarte. Stoje s lijeva na desno: Josip – Josić Bančak (brat Petra Bančaka), Marija – Mare Pozojević iz Klarije, Petar – Perić Bančak.
Sjede: Otilija Žunac (supruga Mate Bančaka), Mato Bančak Gornjik, Barbara Pozojević, majka mladenke ispred koje je nepoznato žensko dijete.
Mladenka je u bijeloj vjenčanici sa šlajerom i vijencem na glavi, od bijelog tila. Mladoženja je u svečanom građanskom odijelu, na glavi ima crni šišer – klobuc, a na reveru odijela veći umjetni bijeli cvijet.
Svi su ozbiljni i gledaju u objektiv kamere. Mladoženja i njegov brat su bez brkova.
Otac Mato je u sjedećem položaju, uspravljenog trupa, s otvorenim šakama koje su položene na butinama, ostavlja dojam spokojne osobe koja u potpunosti vlada situacijom i svime što se dešava u obitelji. Na glavi mu je crni šišer – klobuc, odjeven je u jankel – debela aljina s jakom kragnom postavljenom jagnjećim krznom. Nosi uske pantalone koje su uvučene u čizme. Na nogama su kožne čizme s visokom sarom koje se samo navuku na nogu.
Josip – Josić Bančak (brat Petra Bančaka) i Petar – Perić Bančak su u stojećem položaju. Na glavi im je crni šišer – klobuc. Imaju bijele košulje, a preko njih sako tamnijih boja, ogrnuti su jankelom.
Žene su ozbiljna lica. Na glavi su im tamnije marame vezane ispod brade. Gornji dio je bluza – oplećak s dugim rukavima od punijeg materijala koji se naprijed zakopčava dugmadima.
Suknje su duge od punijeg tamnijeg materijala, kod Otilije Žunac na donjem dijelu suknje je prišiven široki rub.
Barbara Pozojević drži djevojčicu rukama oko struka. Djevojčica je u stojećem položaju, zalizane frizure, s desne strane u kosi je bijela mašna. Odjevena je u bijelu haljinu sa zvonastim rukavima dužine preko koljena. Ispod suknje se vidi čipkana podsuknja. Na nogama su čarape dokoljenice s horizontalnim štraftama. Obuvena je u duboke cipele.
Stevo Ilijević Dekič u svojim zapisima iz Boke opisao je Matu Bančaka – Gornjika.
»Još jeden spomena vreden Orvat je bil i Bančak Mato Gornjik. Visok koščat čovek, malo orlovskog nosa. Nosil je dugačke lasi, koje su mu pokrivale vrat. Kad je pijačni dan bil, skupil je oko sebe društvo i vatreno je pripovedal o mesnim aktuelnim stvarima. Vek je mogel biti okružen sa gomilom sveta koji ga je slušal. Nikada ga nisam videl da ide bez štapa palice. Imal je i dva sina, koji su bili ženjeni i sa svojom porodicom zajedno su živeli z njem pod jenem krovu. Sini su mu se kasnije podali malo raskošnijem životu, pa su dizali novce iz banke, zaduživali se a dug kod birtaša se nagomilal. Birt je nekak malo šreh bil od cirkve. Kad sinovi više nisu mogli da plačaju, došli su pod stečaj, imetak im se prodal. Ojađen u pesmi je sročil svoja proklinjanja i to ovak:
Pusti bože te gromove tvoje,
pa potuci te sinove moje,
a od cirkve preko puta
udri bože po tri puta.
Ljubiša Večanski
Arhiv tekstova
Svatovi sina Mate Bančaka
Najave