Krčenje šuma započelo je već rođenjem agrarne civilizacije. Stari Sumerani zabilježili su u Epu o Gilgamešu kako su kralj Gilgameš i njegovi podanici kažnjeni od boga Enlila zbog krčenja velike šume kako bi podigli grad. Bog ih je kaznio tako da im je zemlju učinio neplodnom, a vodu za piće slanom – stoga su Gilgameš i njegovi ljudi umrli od gladi i žeđi.
Najraniji zapis o zaslanjivanju tla i pretvaranje plodnoga tla u pustinju, koji su izazvani razaranjem šuma, potječu iz Mezopotamije, no to nije utjecalo na ljudski rod da ne pili granu na kojoj sjedi. Priča o Gilgamešu, Abrahamovo traganje za pašnjacima i njegova privremena neplodnost te seljenje Židova u Egipat nakon što su u dolini Jordana sasjekli sve šume, kao i mnoge priče o istim procesima, imaju svoje egzaktne temelje što su pokazala istraživanja u tzv. Plodnom polumjesecu. U tom području je tijekom 1500 godina djelovanjem čovjeka devedeset postotna pokrivenost šumama svedena na 7 posto, što je uzrokovalo smanjivanje padalina u tom području za 80 posto, pa je stotine tisuća hektara plodnog tla pretvoreno u neplodnu pustinju kakva je na tom području i danas.
ZLO NAVODNJAVANJA: Ako znamo da su stari Sumerani i njihovi nasljednici Babilonci svoju osnovnu kulturu – ječam – uzgajali na navodnjavanim (preplavljivanim) poljima tako dugo dok ne bi tlo potpuno iscrpili i zaslanili (vodom za navodnjavanje), jasno je kako je nastala priča o Gilgamešu, kasnije o Abrahamu te silnim seobama Židova. Drvo je u tim krajevima postalo tako dragocjeno da je bilo skuplje od bilo koje kovine.
Iscrpljeno zemljište bilo je tada napuštano, te su osvajane nove površine uzvodno i iskorištavane na isti način. Na kraju, do sloma je došlo prije otprilike 4000 godina kada je posječena većina šuma i tlo većinom postalo neplodno, a ponestalo je novih susjeda koje bi pokorili i njihovu zemlju prisvojili. Kroz vrijeme su nam ipak poslali upozorenje o svojoj sudbini u obliku epa.
VODENA CRPKA: Sličan proces danas je na djelu diljem našeg planeta. Osobito je sječom ugrožena amazonska prašuma (u Latinskoj Americi je 58 posto svjetskih šuma), koju siromašni seljaci i bogate korporacije sijeku i spaljuju brzinom od 30 hektara prašume u minuti ili 80.000 hektara na dan. Istovremeno, u staroj Europi je pokrivenost šumama zastala na 27 posto površine.
Još je važnija uloga koju drveće ima kao »vodena crpka« u regulaciji kruženja vode u prirodi. Tako prašumsko stablo tijekom života svojim korijenjem usisa i preko lisne površine otpusti kao vodenu paru u atmosferu i do 12 milijuna litara vode. Bez šuma te vodene pare u atmosferi nema oblaka i nema kiše, pa na područjima gdje je šumsko zemljište pretvoreno u obradive površine kiše više ne padaju i počinje proces zasušivanja. Čak i preostale kiše koje padnu u tom području koritima rijeka i potoka otječu dalje, jer nema drveća koje bi ove vode iskoristilo i vratilo u atmosferu iznad lokalnog područja.
