Arhiv tekstova

Sve se češće za zaposlenike velikih, ali i manjih hrvatskih tvrtki, organizira aktivnost nazvana team buildingom. Riječ je, kako organizatori kažu, o druženju i opuštanju kako bi se radnici upoznali, međusobno povezali i izgradili tim. Ovakve su aktivnosti uobičajene na Zapadu, a sve što dolazi sa Zapada za nas je neupitno. Kako isti ti radnici najčešće ‘rintaju’ od jutra do sutra pa nerijetko ne stignu normalno živjeti, družiti se i zasnovati obitelj, ovakve poslovne ekipe postaju svojevrsna zamjena za obitelji te se i nazivaju ‘velikom obitelji’.  

S ciljem treniranja poslušnosti i odanosti svome poslodavcu umorni se zaposlenici odvode na rafting, paintball, off road, pool party, sea kayaking i slične aktivnosti. Ukoliko neke riječi ili izraze niste razumjeli, ne uzbuđujte se, s vama je sve u redu. To im je i bio cilj! Naime, mnogi marketinški stručnjaci u svojim propagandnim porukama namjerno odabiru strane, najčešće engleske riječi kako bi osigurali veći odaziv tvrtki. Jesmo li usitinu toliko glupi pa nasjedamo na ovaklo jeftine trikove? Izgleda da jesmo. U prilog tomu idu i sve češće propagandne poruke na televizijskim ekranima i to od državne televizije do komercijalnih, a isto je s novinama i različitim internetskim stranicama.

Je li team building novost na ovim prostorima? Znamo li uopće što je to? Mislim da bi se paralele mogle povući s dobrim starim sindikalnim igrama, iako cilj ovih dvaju druženja nije isti. Nekadašnje su radničke sindikalne igre imale za cilj druženje i opuštanje, današnje team building aktivnosti potiču natjecanje; tko će biti bolji, brži, jači... Nude nam se ogromne doze adrenalina kao da nam je život bez team buildinga smiren i opušten pa nam, eto, nedostaje malo stresa. Osim toga, odlazak na ovakve organizirane aktivnosti ne može se odbiti jer ga tvrtka plaća (što bi nam, kada bismo o tome bolje razmislili, odmah trebalo biti sumnjivo). Mogla bih vam ovdje navesti više primjera iz života svojih prijateljica ili poznaninica koje moraju ići na team building, iako ne žele, iako nemaju kome ostaviti djecu tijekom vikenda (pa onda dodatno plaćaju čuvanje), iako im se to, na kraju krajeva, ni malo ne sviđa. Iz osobnog bih primjera mogla navesti i to kako još uvijek sama plaćam svoje dobre stare sindikalne igre na koje idem ako želim i na kojima radim što želim; čitam, šetam, pjevam ako mi se pjeva, spavam kad mi se spava i natječem se, ako to želim, u disciplinama koje odaberem, onako, radi zabave. 

No, ovo je ipak jezični savjetnik te ću još jednom reći kako nije dobro rabiti strane riječi kada imamo svoje, domaće, hrvatske. Dakle, sveprisutni team building jednostavno možemo nazvati izgradnjom tima. Ovakvim smo prijevodom dobili prihvatljiv izraz, možda on nije dovoljno zvučan marketinškim stručnjacima, no naš je. Kad smo već prisiljeni ići na različite team buildinge i kada se sve što je u našem društvu bilo dobro (a svi znamo da su to, između ostalog, bila sigurna radna mjesta, normalno radno vrijeme, plaća na vrijeme, godišnji odmor i slobodni dani) nepovratno izgubilo, ne bismo smjeli dopustiti da nam unište ono po čemu se još uvijek razlikujemo od Zapada, ono po čemu smo svoji, a to je naš jezik!