Arhiv tekstova

Odavno smo naučili kako su pridjevi promjenljive riječi koje dodajemo imenicama kako bismo ih pobliže objasnili. Prema značenju pridjevi mogu biti: opisni (lijep, zelen, mlad), posvojni (bratov, Ivanov, gradski) i gradivni (srebrni, limeni, vuneni). Sve nevedeno znamo, ili bismo trebali znati, no problemi nastaju pri stupnjevanju (komparaciji) nekih pridjeva.

Stupnjevanje, odnosno komparacija, jest promjena do koje dolazi uspoređivanjem na osnovi neke zajedničke osobine. Samo se opisni pridjevi stupnjuju, ukoliko stupnjujemo gradivne ili posvojne pridjeve, činimo to u prenesenom značenju. Komparativ većine pridjeva tvori se pomoću nastavka –iji, a nastavak –ji imaju pridjevi s jotiranim osnovama. I sad smo stigli do problema, naime nismo uvijek sigurni koji od ponuđenih nastavaka trebamo dodati nekom pridjevu pa nismo sigurni treba li reći: čistiji ili čišći; crniji ili crnji; bjeliji ili bjelji...

Pravilo kaže da jednosložni pridjevi s dugim naglaskom komparativ tvore nastavkom –ji, stoga je točno reći: crnji i bjelji jer su riječi crn i bijel pridjevi s dugim naglaskom. Osim navedenih pridjeva, pomoću  nastavka – ji tvore se i mnogi drugi pridjevi s dugim naglaskom, a takva tvorba obvezno izaziva jotaciju: jak – jači, suh – suši, blag – blaži, mlad – mlađi, brz – brži, ljut – ljući...

Jednosložni pridjevi s kratkim naglaskom komparativ tvore nastavkom  -iji (čist – čistiji, nov – noviji, star – stariji, zelen – zeleniji, pun – puniji, vješt – vještiji...

U normativnim gramatikama, uz navedeno pravilo, možemo pronaći dosta izuzetaka te se ponegdje dopuštaju jezične dvostrukosti: crn – crniji i crnji, siv – siviji i sivlji, no složila bih se s uglednim hrvatskim jezikoslovcem profesorom Stjepkom Težakom koji kaže: »Kad god nema ozbiljnoga stilskoga razloga, treba dati prednost pravilu, a ne izuzetku.« Iz navedenih ćemo riječi lako zaključiti da je pravilnije reći crnji i sivlji. 

Osim navedenim nastavcima (–iji i –ji), komparativ možemo tvoriti i nastavkom –ši. U hrvatskome jeziku samo tri pridjeva tvore komparativ tim nastavkom, a to su: mek – mekši, lak – lakši i lijep – ljepši. Pet pridjeva tvori komparativ na poseban način, oni imaju tzv. nepravilnu komparaciju: dobar – bolji, zao – gori, malen – manji, velik – veći i pridjev dug koji ima dvojne oblike: dulji i duži.

I možda nije na odmet na kraju spomenuti kako pridjevi koji u pozitivu imaju ije pokraćuju ga u je u komparativu i superlativu: lijep – ljepši - najljepši, biljel – bjelji - najbjelji, nijem – njemiji - najnjemiji, vrijedan – vrjedniji - najvrjedniji...