Arhiv tekstova

Želimo li osloviti crkvenoga dostojanstvenika, možemo se naći u neprilici jer nismo sigurni koji naslov (titulu) valja odabrati. Ukoliko je svećenik u župnoj službi, najčešće ga nazivamo župnikom, no kako on nije u redovništvu ili samostanu, možemo mu se obratiti i nazivom velečasni. Ukoliko župnik ima mladog pomoćnika, njega nazivamo kapelanom. Kada im se obraćamo, trebali bismo reći: gospodine župniče i gospodine kapelane.

Prečasni gospodine, oslovit ćemo svećenika koji obnaša dužnost kanonika ili dekana. Biskupa ćemo osloviti preuzvešeni gospodine ili preuzvišeni gospodine biskupe. Kardinala ćemo osloviti uzoriti gospodine kardinale ili kraće uzoriti gospodine. Najviši naslov u okviru Katoličke crkve pripada Svetom Ocu.  Piše li se naziv uz vlastito ime, piše se malim početnim slovom pa valja razlikovati: sveti otac Benedikt XVI. i Sveti Otac ili papa Benedikt XVI. i Papa. 

U južnim krajevima Hrvatske ispred imena svećenika stavlja se riječ don koja je nastala od latinske riječi dominus koja znači ‘gospodin i gospodar’. Ispred imena franjevaca, dominikanaca i karmelićana, kao naslov, javlja se riječ fra koju izgovaramo zajedno s imenom kao jednu naglasnu cjelinu: fra Zvjezdan, fra Marko, fra Ivan. Proklitike don i fra uvijek ćemo izgovarati prije imena, a ne prije prezimena. Ako to nije dovoljno, možemo iza imena dodati prezime, ali nikako samo prezime. Između tih riječi i imena ne valja dodavati spojnicu ili pisati točku. Pri sklonidbi, sklanjamo samo ime, a prvi dio (don ili fra) ostaje nepromijenjen.