Sudar dvije vrhunske desetke, Lionela Messija i Luke Modrića, u polufinalu 22. Svjetskog prvenstva u Kataru otišao je na stranu jednog od najboljih nogometaša svih vremena i kapetana Argentine. Hrvatska je zaustavljena u polufinalu, ali ne ide doma. Predstoji joj subotnji duel za treće mjesto s poraženom momčadi iz drugog polufinala (Francuska – Maroko).
Dominacija Argentine
Teško je navijaču priznati kako je protivnik bio bolji, ali u utorak navečer Argentina je bila superirornija u svim elementima nogometne igre. Nošena podrškom 40.000 svojih navijača igrala je na krilima velike želje za osvajanjem trećeg naslova prvaka svijeta i konačnom potvrdom apsolutne vrijednosti njenog najboljeg nogometaša. Jer, Lionelu Messiju nedostaje ono što je prije njega osvojio legendarni Diego Armando Maradona. Šampionski svjetski naslov. A sada mu je to samo na korak zahvaljujući njegovoj odličnoj partiji (gol i asistencija) u susretu gdje je cijeli nogometni svijet vidio potpunu dominaciju gaučosa. Istina, dosuđeni penal je u kategoriji sumnjivih i diskutabilnih, ali ga je Messi sigurnim šutom pod gredu realizirao za vodstvo od 1:0. Vrlo brzo, za samo 5 minuta, plavo-bijeli su jednom brzom kontrom i pomalo nespretnim reakcijama braniča Juranovića i Sose, golom Alvareza uvećali vodstvo na 2:0. Sredinom drugog dijela, unatoč blagoj ofenzivi momčadi Hrvatske koju je izbornik Dalić osvježio ulaskom pričuva (Oršić, Vlašić, Brozović), Argentinci su još jednim pogotkom Alvareza nakon fenomenalne solo akcije i genijalne asistencije Messija postavili konačan rezultat (3:0). I posve zasluženo izborili mjesto u velikom nedjeljnom finalu.
Umor vatrenih
Unatoč činjenici kako je Argentina bila bolja i apsolutno zaslužila »utakmicu nad utakmicama«, čini se kako je jedino opravdanje za vatrene – umor. Iako niti jedan od reprezentativaca iz startne postave nikada to neće priznati, ali se po kretnjama i reakcijama njih nekolicine to najbolje moglo vidjeti tijekom ovoga susreta. Ponajprije u posljednjoj liniji obrane, osobito u kritičnim situacijama iz kojih je protivnik stigao do svojih golova. Momčad Hrvatske je do ovoga polufinala odigrala pet susreta: tri u skupini i dva u razigravanju (osmina i četvrtfinale), a upravo su posljednja dva otišla u produžetke i raspucavanje penala. Ukupno zbrojeno to iznosi oko 300 minuta u skupini i 250 minuta na putu do polufinala, što je zbilja puno potrošenog tempa i snage. Plus, stresne, infarktne situacije kod izvođenja penala. Sve je to pridonijelo ogromnoj količni akumuliranog umora. Tjelesnog i mentalnog.
Borba za broncu
U trenutku nastajanja ovoga teksta, uslijed tiskarskih rokova, nismo u mogućnosti analizirati budućeg rivala za broncu. Velika je vjerojatnoća je kako će to biti Francuska koja je pokazala najsigurniju igru tijekom cijeloga mundiala u Kataru. A možda Maroko još jednom iznenadi cijeli svijet. Bilo kako bilo, tko bude s druge strane centra u subotnjem malom finalu za broncu, vatreni će morati zaigrati na razini svojih prijašnjih izdanja. Moraju igrati oni najspremniji (najodmorniji), jer će borba za odličje zasigurno biti bespoštedna. Sjetimo se samo Francuske 1998. i duela protiv Nizozemske (2:1). Koliko je Hrvatskoj naciji donio radosti uspon na pijedestal namijenjen za najbolje tri momčadi na svijetu. Vjerujemo i nadamo se kako je utorak navečer bio samo »loš dan na poslu« i da će subota donijeti novu radost. Vatrenima i cijeloj naciji.
D. P.
