Dániel Bárth 2016. godine objavio je knjigu pod nazivom Somborski egzorcist. Knjiga je objavljena u Budimpešti, treća je po redu u temi religijsko-antropoloških izdanja spomenutog autora. Detaljno prikazuje život i rad franjevca Roka Smendrovića, koji se bavio egzorcizmom, a koji je od 1766. do 1769. godine boravio u somborskom franjevačkom samostanu, danas župna kuća župe Presvetog Trojstva.
Franjevac koji je 1766. godine stigao u somborski samostan uzburkao je život grada Sombora, ne samo katolika nego i pravoslavnih vjernika. Fra Roko je nakon par mjeseci svog djelovanja u Somboru optužen da je činio skandale prilikom egzorcizma, tj. istjerivanja zloduha iz vjernika. Na temelju zapisa koje su zapisivali takozvani informatori koji su pratili događaje vezane za fra Roka, on je optužen da je sam čin egzorcizma profanizirao. Taj čin je vršio javno uz prisustvo velike mase ljudi, a znalo je trajati i po nekoliko sati. Djelovalo je kao neka senzacija na koju je hrlila masa ljudi, vjernici i nevjernici. Cijela situacija se razvijala nekontrolirano, postavljena je čak i bina u crkvi Presvetog Trojstva ispred pričesne ograde, gdje se odvijao masovni egzorcizam. Fra Roko čin istjerivanja je nekad vršio kao samostalan obred, a nekad povezan sa svetom misom. Dok je služio misu, opsjednuti vjernici s upaljenim svijećama u ruci stajali bi u polukrugu oko oltara. Kad su drugi svećenici služili mise u crkvi, fra Roko se skrio u neki kutak crkve i tamo molio egzorcističke molitve.
U crkvu je u tim danima boravka fra Roka u Somboru hrlila velika masa ljudi, po njegovom mišljenju sa znakovima opsjednuća. U zapisnicima se spominje da su ljudi uistinu uzvikivali razne riječi i čudne glasove. Prilikom dolaska velike mase u crkvu fra Roko je ljude dijelio u opsjednute i u promatrače, tako ih je i smjestio u crkvi. Sudionici egzorcizma su išli na binu, a drugi su sjedili u klupama. Sve je to ličilo na kazališnu predstavu. Obred egzorcizma koji je u to vrijeme bio isključivo i strogo samo na latinskom jeziku, fra Roko je obogatio s umjetcima na narodnom jeziku. Budući da je fra Roko pravio i liturgijskih propusta, stvorila se okolnost da bude prijavljen kod kaločlog nadbiskupa.
Godine 1767. dekan Antun Bajalić i Stjepan Jagodić, župnik iz Santova, stižu u Sombor po naređenju kaločkog nadbiskupa izvidjeti situaciju i napisati o svemu tome zapisnik. Dekan Bajalić, koji je bio dobro poznat u Somboru, znao je da bi ispitivanje situacije na uobičajeni način mogao dovesti do eskalacije i do nepredviđenih posljedica. Jedan dio gradskih senatora je bio uzrujan zbog novonastale situacije, neki su to gledali pozitivno, a neki negativo. Somborska elita je bila podijeljenog mišljenja.
Dekan Bajalić, unatoč mnogim pričama, ipak je htio svojim očima vidjeti sve o čemu se govorilo. Nije trebalo dugo čekati. Već drugi dan otkako je stigao u Sombor imao je priliku sudjelovati u egzorcizmu. Skrivajući se na drugom katu samostana pratio je događanja u kući, a u danom momentu prešao je na kor crkve odakle se svojim očima suočio s činom egzorcizma od strane fra Roka. Ono što je vidio bilo je i više od onoga o čemu se govorilo. Fra Roko je obred vršio kršeći sva tadašnja pravila. Egzorcizam je vršio bez štole i bez knjige iz koje se čitaju propisani tekstovi. Iskusni egzorcist sam je formulirao tekstove istjerivanja, na licu mjesta smišljao prikladne molitve, sve to na narodnom jeziku da svi razumiju i da prisutni vjernici s njim zajedno mogu skandirati sljedeće tekstove: »Izlazi đavolu nečisti!«, »Kristova muka neka te uništi! Kristova krv neka te smrvi!«. Apsurdno je djelovalo kad je fra Roko s križem udarao mali prst na desnoj ruci opsjednute žene govoreći: »Kod malog prsta! Kod malog prsta!«, a zatim: »Kod jezika! Kod jezika!«.
Nakon viđenog Bajalić je pozvao fra Roka na razgovor i obvezao ga da mora odgovoriti na pitanja iz zapisnika. Fra Roko je savjesno odradio što se tražilo od njega, u roku od dva tjedna njegov odgovor je stigao na adresu Kaločke nadbiskupije. Nakon razmatranja problema zapisnici i pisma redovno su slagani u pismohrani nadbiskupije. Nakon prvog zapisnika kroz dvije godine stizala su razna pisma u svezi somborskog egzorciste, koja su sva uredno sačuvana, čine jedan poseban dio somborskog fonda arhiva Kaločke nadbiskupije. Na osnovu tih dokumenata nastao je naučni rad o jednom franjevcu u opsegu od 300 strana. 
(tekst sastavljen na temelju knjige Dániela Bártha A zombori ördögűző, Budapest, 2016.)