Vrijeme je blagoslova katoličkih domova. Blagoslov podjeljuju svećenici ili đakoni, koji su tada u prilici sastati se s obiteljima za koje pastoralno skrbe. Pojedini ga započinju već na Stjepanje, a drugi tijekom božićnoga vremena, ili, češće, nakon Bogojavljenja. Kao godišnja uspomena na čin blagoslova ostaju najčešće naljepnice s oznakom godine, glavnim motivom kršćanske tematike i natpisom »Mir i blagoslov« te uobičajenim oznakom blagoslova G(C)+M+B. To je oznaka imena triju kraljeva, no postoje i druga značenja, od kojih je najčešće: Christus mansionem benedicat (lat.: Neka Krist blagoslovi ovu kuću). Centralni lik je uokviren hrvatskim pleterom.
Povijest naljepnica koje se dijele prilikom blagoslova obitelji u našim krajevima vrlo je zanimljiva, barem isto toliko koliko i naša naklonost ka obilježavanju naših domova njima. Mogu se smatrati modernijom inačicom ispisivanja oznake blagoslova kredom. Neki lijepe naljepnice jednu preko druge, dok drugi, posebno stariji katolici lijepe jedne pokraj drugih. U obitelji Katačić u Beregu, primjerice, naljepnice su vrlo omiljen predmet, a članovi ove obitelji sačuvali su u litnjoj kujni, jednu pokraj druge u dugim nizovima od više desetljeća, sve naljepnice. U nekim drugim kućama nisu sačuvane sve naljepnice. Neke se nalaze u kuhinji, neke u dnevnoj sobi (prve ili jedine dvije sobe u koje prilikom blagoslova klerik uđe), i to na pokućstvu koje obično nije urešeno nikakvim drugim dekoracijama, što smo zabilježili kod Eve Mrvičin, također u Beregu.
Naljepnice koje su dugo vremena jedine bile dostupne ovdašnjim župama, a i danas su najčešće, izlaze u nakladi Svetišta Majke Božje Tekijske. Sličan je slučaj i s kalendarima istoga nakladnika, onim jednolisnim i onim s dvanaest listova. Katolički kalendari su u seoskim obiteljima još uviijek pouzdani godišnji podsjetnik, planer važnih događaja, a vremenom postaju dio obiteljske zaostavštine. Pojedini zidni kalendari se dugo čuvaju, no od pojedinih se svete slike (likovi Isusa, Marije i svetaca) isjecaju i u pobožne svrhe dugo rabe. Koja je njihova povijest? U čemu je njihova posebnost, što simboliziraju i imaju li uobičajeni kršćanski motivi dublje značenje od podsjećanja na smjenjivanje godina i obnavljanje blagoslova?
Samo u Petrovaradinu i u Zagrebu
Odgovore na ova pitanja našli smo u Katalogu izdanja Svetišta Majke Božje Tekijske, koji su priredili Petar Pifat i Ivana Andrić Penava prilikom nedavne proslave tri stoljeća Tekijskoga svetišta (2016.). Njegovi predstojatelji su, naime, u godinama nakon II. svjetskog rata bili suočeni s materijalnom oskudicom izazvanom rapidnim smanjivanjem brojnosti katolika u Srijemu. Godine 1970. franjevac konventualac p. Dominik Kamenski, koji se tada brinuo o Tekijama, počeo je izdavati jednolisne zidne katoličke kalendare jednostavnog dizajna s centralnim likom i stubačno raspoređenim mjesecima s obilježenim liturgijskim kalendarom. To je bilo veliko iznenađenje za katoličku javnost u ondašnoj Jugoslaviji, jer su takve tiskovine bile producirane na samo još jednom mjestu, u Zagrebu. Kamenski umire iduće godine, a njegovo djelo nastavlja potonji dugogodišnji ravnatelj svetišta mons. Stjepan Miler 1975. godine, te intenzivira 1979., kada počinje tiskati i dvanaestolisni kalendar. Oba su oduševljeno primljena, a naklada je u pojedinim godinama bila ogromna – do više stotina tisuća primjeraka godišnje, što je bilo impresivno čak i za europske uvjete. Tek nakon toga ova »nakladnička kuća« proširila je svoj asortiman na čestitke, uspomene na primanje svetih sakramenata, sličice i naljepnice. Važnu ulogu od početka imao je poduzetnik iz Vinkovaca Marijan Živković, koji je bio odgovoran za proizvodnju i marketing, dok je mons. Miler skrbio o tekstu. U ovom poslu sudjelovalo je do deset osoba, među kojima i nekoliko sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga koje su u to vrijeme bile na službi u Petrovaradinu. Predmeti su bili slani na preko 1.200 župa u tadašnjoj državi, te u Njemačku, Austriju, Kanadu i Australiju. Danas bi to bilo veliko čudo, no sve poduzete obnove Tekijskoga svetišta za vrijeme mons. Milera bile su moguće isključivo zahvaljujući prihodima od prodaje ovih tiskovina.
Imaju li one i kulturološku vrijednost, posebice u Srijemu, gdje su i nastajale? Ovim pitanjem obratili smo se Ivani Andrić Penava, voditeljici Povijesnog odjela petrovaradinskog HKPD-a Jelačić. Ona nam je dala zanimljiv osvrt na značenje Tekijskih tiskovina za život hrvatskog puka u Srijemu.
»Život srijemskih Hrvata oduvijek se vrtio oko Katoličke crkve. Glavni pokretači zbivanja bili su najčešće mjesni župnici. Oko Crkve smo se okupljali oduvijek, a upravo nam je ona njegovala i čuvala svijest o tome tko smo, i u vjerskom i u nacionalnom pogledu. Ono što ima veze s Crkvom, ima i veze s kulturom, jer upravo je Crkva stoljećima pokretala, među ostalim, i kulturno-društvena zbivanja, njegovala hrvatski jezik... Tijekom devedesetih godina XX. stoljeća Srijem je na tragičan način osjetio Domovinski rat i u tom trenutku uz nas su stali u prvom redu svećenici, naši župnici. Crkva je bila ta koja nas je držala na okupu i koja nam je pomagala. Nažalost, danas ta praksa jenjava. Mnogo nas se odselilo, a vrijeme i okolnosti rade protiv nas. Aktivnost Hrvata župljana u Srijemu nerijetko ovisi o tome koliko je župnik aktivan i koliko mu je stalo da se nešto događa. Srijem je dio Vojvodine koji najdublje vežu spone za Hrvatsku (u prvome redu povijesne). Posljednja direktna i živa veza nas s matičnom domovinom bila je veza između danas Đakovačko-osiječke nadbiskupije i Srijemske biskupije, odnosno nekad ujedinjene Đakovačko-srijemske biskupije.«
Simboli kulturnog identiteta
Andrić Penava naglašava da Biskupijsko svetište Gospe Tekijske u Petrovaradinu ima veliki značaj za sve Srijemce, ne samo kao hodočasničko mjesto, nego i kao mjesto koje čuva tradiciju, običaje, ali i vjeru i kulturu koje se nerijetko preklapaju.
»Generacije vjernika iz Srijema dolaze tražiti zagovor Gospe Tekijske. Posebno mjesto među predmetima vezanim za Tekije imaju kalendari. Ljudi, uključujući i one koji su napustili zavičaj 1990-ih, ih i danas nabavljaju. Slike svetaca prevladavajuće, no tijekom vremena kao tema provlačili su se, primjerice, oltari katoličkih crkava iz Srijema, zatim pročelja crkava iz Hrvatske i dr. Dakle, i ti kalendari imaju kulturno značenje u smislu očuvanja našeg identiteta. Naljepnice i svijeće koje bi bile kupljene i blagoslovljene u svetištu na prvi pogled jesu više vjerskog značenja jer se njihova svrha ne razlikuje previše od svrhe u koju ih koriste ostali katolici. No, ako se uzme u obzir da govorimo o Hrvatima koji žive na prostoru koji nije dio njihove matične domovine, dolazak svećenika u kuću da podijeli blagoslov, samo lijepljenje te naljepnice koje simbolizira da je kuća blagoslovljena i da je katolička, onda ne možemo reći da ovaj predmet ima samo vjersko značenje. Ima veze i s nacionalnim a time i s kulturnim identitetom. Naljepnice su također na neki način čuvar nekadašnjeg običaja ispisivanja godine blagoslova i inicijala triju kraljeva na dovracima kuće. Iz toga kuta naljepnica ima ulogu čuvara nekog davnog običaja. Ljudi ih stavljaju na vidna mjesta, da oni koji ulaze znaju da ulaze u blagoslovljenu (u nacionalnom pogledu) hrvatsku katoličku kuću. Ti predmeti su svjedočanstvo onoga što nazivamo kulturom sjećanja jednog naroda koji živi izvan svoje matične domovine«, zaključuje Andrić Penava.
I danas tvrtka Svetište Majke Božje Tekije d.o.o, čiji je vlasnik Josip Živković, nudi tržištu drage ukrase za katoličke stanove prepoznatljivoga izgleda, koji se mogu nabaviti i kod nas. Rade to i neki drugi nakladnici, s više ili manje uspjeha. Ti skromni listovi papira ipak simboliziraju više nego što su njihovi tvorci prije pola stoljeća mogli zamisliti. Nemojmo ih se sramiti.
Marko Tucakov
