Faljen Isus, čeljadi. Jeste l se vi već malkoc navikli na ovo ladnije vrime? Borme nam se Mioljsko lito fajin oteglo pa sad kad je malkoc priladnilo oma kijamo i kašljemo. Ni na biciglu mi se nije niko milo popet i otić u selo, vitrina me produva do košćura pa me oma sve boli. Kako gledim u oblake, gatam bome da će bit po onoj staroj: »Sveta Kata, snig za vrata«. A nek i bude. Za ovi fajin više od po vika svakakog smo vrimena upantili, pa ćemo i ovo privrnit priko hrknjače, što kazo moj dida Mijo sa Ševine ćoše. Sidimo ja i moj rođo Joso i komšo Periša, pa diskutujemo o svim i svačim. Kad smo sve izdivanili, a mi opet o politiki. Čeljadi moja, šta je ovo sa svita! Da otkaleg, a mi samo o toj nesrićnoj politiki. Otac je prokarto, sam na se sam bisan. Eto, i ovo vokšovanje se svršilo, fala Bogu. Manili smo se srđenja jedni na druge, sve nikako došlo natrag u vagaš i smirilo se; niko se više ne gata nikom ni podsmijavat. Dobro su stara čeljad kazla da je svakog čuda tri dana dosta. Al to kandar i ovi naši vođi znadu pa čim se smiriva svit i počme sekirat kako će poplaćat sve reštancije, kako će pripravit ogriv i napunit kačicu i pušnicu za zimu, a oni oma izmisle kako novo čudo, jal zdravo važno dešavanje, samo da nam sklone pamet i misli s onog što je najvažnije da ne bi štogod izgatali pa da se njima ne izdrma taj mekan stoc. Meni baš drago što je sad izabrata ova cura da nam vodi Vijeće. Jedared da nas i žensko vodi i stara se o nama, a od tolikog svita što je očlo napolje študirat ona je med ritkima što se vratila na didovinu, svaka čast! A kako vidim, ne stidi se ni našeg lipog divana pa nek joj je sa srićom. Jeee, čeljadi moja, ne znam za vas al ja sam borme dobio nove papire s reštancijom. Pa ode kogod mora ličit glavu, bome. Kako su samo izgatali; pa da otkaleg okrenem tu artiju, sprid jal naopako tušta je. Moraću se opet ić istiravat kod oni bisni gospoja. Ta nije na Braniši napisan čitav Ivković šor, pa da plaća toliki porez, a vamo mi ne dadu ni salaš prodat. Ni da oću, ne možem. Nije legalizovano, kažu. Hm, na porez rešenju piše: kuća, garaža, patos vaki, naki, pendžeri, a vele nije legalno i ne znadu šta je. A kako onda na rešenju znadu naplatit? Ne iđe to nikako u ovu moju paorsku glavu da kako okreneš: jedared znadu, drukput ne znadu. Borme će ova zima bit teška i jogunasta za nas vake. Neg, jeste l čuli jesu l nadokalamili onaj sitan kamen na Bećar ataru do Ajdukovog od Lamićovog salaša? Tribo bi ić u Mirgeš, a ne smim se krenit okolo. Nemam zimske gume na bicigli, pa da ne bi nagrajiso. U Kucuri su borme opravili lip put, čeljadi moja. Iđe čak do Svickog puta, odaleg od Somborskog. No, bio je i red. Dosta su ta čeljad gazila blato i mučila se kako doć do tvrdog i do varoši jal sela. Samo kad bi dao Bog pa da tako i nastave. Svaki atar triba da dobije tvrd drum, da ne biži i to malo svita sa salaša. Svi volimo etno-salaše, a didovina nam zarasla dikicom. Ajd, zbogom.