Faljnis, čeljadi. Eto već jedared dospio i ja malo u varoš. Otkad se već nakanjivam da se otisnem malo odaleg iz Ivković šora vidit svita pa nikako. Te mi triba ovo poradit, te ono, pa onda došla sadnja, pa se prasile krmače, pa babiškuj prasice, pa polivanje od ovog, onog... Božem prosti sad svakaki trava po njivama, i one sve nike stranjske. Raširile se kod nas kugod da njim didovina; sve se mislim da njim bolje neg današnjim svitu, trava nema ni državljanstva ni vaki, naki papira a jeto ukoreni se i niko je ne mož iskorenit. Kandar je to fajin huncicki, jalte? Sad sve uvozimo kako gledim: sime, veštake, sve se kontam nako u ovoj mojoj paorskoj glavi, ta ti što nam prodaju simena i veštake, a da oni ne ture koje zrnce i te trave pa kad se zakoti na njivama, onda nam prodaju i otrove i to za skupe novce. Periša me ismijo pa mi tu deklamuje ko telal da to tamo u svitu sve ima kontrole i inšpekcije al ja borme ne virujem. Mene je dida davno naučio da svitu ne mož virovat i kad je trgovina u pitanju pravde nema pa nek kaže ko šta oće. Počo sam od varoši. Uzjašio ja moju biciglu pa naprid, malo me gornjak kočio, al ja kad sustanem sađem pa lagano pišce, pa opet uzjašim i stignem. Čeljadi moja, ta di će ovaj svit? Obašlo me bar šurnajst džipova, pa vaki limuzina, pa naki, pa ovi kombika što nose po dućanima robu, pa oni što nose po kućama, ta ne znam vam ni kast. Al što to tira ko bisno, ne mož čovik danit na drumu; oma sviraju, svi bisni kugod da će oma kraj svita bit ako on nije stigo. A moram vas pitat od koliko godina mož sad položit šoferski ispit? Pitam zato što sam već tušta puta vidio limuzinu što vridi oko dva moja salaša, a tiraje i dica što cigorno nisu punolitna. Jedan mi taki bećarić prisiko put pa mal nisam se skrndavio tute kod kalvarije. Ja mu se pripritio prstom, a on se isplezio na me. Eto to je sad ovo novo naše vaspitanje. Zabadavad je, čeljadi moja, toliko škula i kojikaki lelenca kad nema kod kuće ko svitovat, baćo i nana rade od jutra do mraka a dica na sokaku. Kad sam stigo u varoš, skroz sam se razočaro, ona skoro prazna. Sami penzioneri prid poštom, guraju se ko će prija platit porez, boje se da neće stignit na red, a mladeži nigdi ni za lik. Sve jel na poslu jel digod napolju očlo, veli mi jedan pajdaš Joso što sam ga sustrio na korzi. Baš sam se razočaro, ta postaćemo prava nedođija, čeljadi. Paštre se doduše ovi na vlasti i prave kojikake pece i u srid varoši, mož kupit ko ima novaca i šunke lipe domaće, i vašarskog šećera, koji kaki suvenira, sve je to lipo al svita nema..Divani mi deran, bio on sad u svatovi, drug mu se ženio pa svatkovo čak kod mladini u Bosni. Veli ni tamo nije ništa bolje, svit se mlad razišo trbuvom za kruvom, samo ostali stari, a na granici triba čekat fajin, samo iđu tamo-vamo. Hu, mislim se ja, pa kadgod je u našu varoš dolazio svit radit, a sad biži. Ne valja to, borme. Doduše, dolazi kojiko i sad, al se ti posla ne laćaju. Ajd, zbogom.