Iako se rijetko tko time bavi, većini sugrađana vjerojatno je poznato da Subotica nema Sigurnu kuću. A nema je zato što lokalnoj vlasti to nije nikakva briga. Da jest, ne bi se moglo dogoditi da gradonačelnik Bogdan Laban na posljednjoj sjednici Skupštine grada (28. prosinca 2017.) prilikom zaključenja rasprave o ovogodišnjem proračunu izjavi kako je tijekom cijele prošle godine »zaboravio« na prijedlog vijećnika Liberalno-demokratske partije (LDP) Róberta Sebőka da Subotica ponovno otvori utočište za žrtve obiteljskog nasilja. Ovoj Labanovoj isprici prethodio je ponovljeni amandman Sebőka da Grad izdvoji dva do dva i pol milijuna dinara za otvaranje Sigurne kuće, ali su ga vijećnici vladajuće koalicije šutke odbili, pokazujući na taj način i stranačku pokornost i ljudske kvalitete.
A prema podacima Centra za socijalni rad, broj prijavljenih nasilja u obitelji do studenog prošle godine bio je 444, odnosno čak za 305 više u odnosu na cijelu 2016. godinu! Ravnateljica ove institucije Zorana Bogavac to dovodi u neposrednu vezu s novim Zakonom o sprječavanju nasilja u obitelji koji je na snagu stupio 1. lipnja 2017., otkada je, kako navodi, došlo i do značajnog povećanja broja prijava. Međutim, iako nije neočekivan, iza podatka da su žene skoro u 90 posto slučajeva žrtve nasilja, kriju se vjerojatno bar dvije logičke zamke koje nisu predmet suhe statističke obrade. Prva se svakako tiče nevjerojatno malog »ostatka postotka« koji se odnosi na djecu, a druga na »stvarno stanje u obitelji«, s obzirom na to da je i više nego zdravorazumski pretpostaviti da čak niti trostruko povećanje broja prijava ne odražava realnu sliku o nasilju unutar »osnovne ćelije društva«.
Vratimo li se iz obitelji u Gradsku kuću, sa žaljenjem ćemo se prisjetiti da je Subotica imala Sigurnu kuću koju su 2009. tadašnje lokalne vlasti ukinule. Razlog? Treba li ga uopće spominjati? Ali, ‘ajde: »Gradski proračun prošle godine (2008. prim. a.) je za stručnu pomoć ženama žrtvama izdvojio 1.780.000 dinara po sistemu paušalnog financiranja, bez obzira na broj žrtava u objektu i koliko su dana u njemu zbrinjavani (...) Ove godine (2009.) u proračunu novac za rad Sigurne kuće nije planiran osim 200.000 dinara pod stavkom socijalne zaštite«.
Vratimo li se iz 2009., 10., 11... pa sve do 18., slika ista kada je riječ o Sigurnoj kući – nema je. Kao ni tona.
Ali je bitno da će ih biti za doček 2019., za što je iz gradskog proračuna predviđeno 4,8 milijuna dinara, odnosno po Sebőkovom neusvojenom prijedlogu sredstva za dva takva utočišta.
Z. R.
