O subotičkom stolnotenisaču Luki Andrašiću smo nedavno već pisali, a ubrzo je stigla prilika da ponovo popričamo s njim. Povod sjajan, osvojena zlatna medalja na Europskim paraolimpijskim igrama mladih koje su okončane proteklog vikenda u Genovi, u Italiji. Andrašić je, naime, bio dio repezentacije Srbije na ovom natjecanju, nastupao je u tri discipline, te donio jedno vrijedno odličje.

»Bilo je ovo prvo veliko natjecanje za mene, pa je, naravno, bilo poprilično treme i uzbuđenja tijekom priprema i prije odlaska. Na žalost, imao sam i zdravstenih problema, tri tjedna sam proveo u bolnici, zbog čega sam morao prekinuti pripreme, a potom sam imao samo dva tjedna da se opet vratim u formu. Radio sam svakodnevno, i vikendima, dao sam sve od sebe i nadao se dobrom. Na kraju, kada je sve gotovo, moram biti zadovoljan, ali je moglo i bolje«, govori Luka na početku.

 

Rivali

 

Prvi dio natjecanja donio je nastup u singlu i upravo je to element kojim naš sugovornik nije bio zadovoljan.

»U grupnoj fazi natjecanja sam imao dva rivala, svladao sam Norvežanina Kotenga s 3:0, poslije i Šveđanina Olsona s 3:2 i osvojio prvo mjesto i prolaz u dalje natjecanje. U drugoj grupi je igrao drugi nositelj turnira Den Hasen iz Danske, imao je kiks u grupi, bio je na kraju drugi. Voljom ždrijeba sam naletio na njega, i dobio me je u četvrtfinalu.« 

Luka je rangiran kao igrač šeste kategorije (što je viši broj kategorije, to je niži stupanj invalidnosti), a u singlu je igrao zajedno s igračima iz sedme kategorije. Igra dublova je donijela još oštriju konkurenciju, jer su zajedno nastupali igrači od šeste do desete kategorije.

»Igrao sam u dublu s Lukom Trtnikom iz Slovenije i imali smo nesreću da već u prvom kolu naletimo na Talijane Cordia i Magarelija, igrače desete kategorije, koji su na kraju i osvojili prvo mjesto. Od šesnaest parova, dva su bila ‘desetke’, a mi smo imali nesreću da naletimo na njih odmah na početku. Naravno, nije bilo šanse da prođemo dalje.«

Treći, ujedno i završni dio natjecanja donio je ekipni nastup. Ekipe su činile dva člana, a igrani su po jedan dubl i dva singla. Ovo je bila konkurencija u kome je srbijansko-slovenska kombinacija stigla do europskog zlata.

»Za rivale smo imali kombinaciju Slovačke i Italije, Valacha i Paranzana, te tim iz Švedske Gustafsson i Olafsson. U oba meča je bilo presudno da dobro krenemo u dublu, u prvom smo dobili s 3:0, u drugom također s 3:0, ali nakon što smo u prvom setu napravili preokret iako smo gubili sa 7:10.«

 

»Biti reprezentativac...«

 

Andrašić ističe veliku zahvalnost Savezu, te izborniku Zlatku Kesleru koji je u njemu prepoznao reprezentativni potencijal, te ga uključio u akcije državnog tima.

»Biti reprezentativac je nešto zaista sjajno i to mi je dalo veliki podstrijek da još više radim. Drago mi je što vide u meni perspektivu, ali mi je isto tako jasno da ta perspektiva mora doći do izražaja kroz rad. Zato se i trudim da redovno treniram, ali i da što više igram. Spremam se sada za natjecanja za osobe s invaliditetom, Prvenstvo Vojvodine i Prvenstvo Srbije, ali i ostala ‘redovna’ natjecanja. Igrat ću i za Spartak III, koji počinje natjecanje u najnižem rangu, dok ću nastaviti igrati i u Gradskoj stolnoteniskoj ligi u Subotici, a čekaju me i odgovarajuća natjecanja mlađih kategorija. Hvala treneru Mirku Gavriloviću, koji je bio uz mene u Italiji i s kojim radim u Spartaku, hvala firmi Adam-šped koja me pomaže, hvala svima onima koji su mi pomagali tijekom dosadašnje karijere, a ja ću se truditi da im se novim medaljama najbolje zahvaljujem«, ističe Andrašić na kraju.