Arhiv tekstova

Scenska prilagodba pustolovno putopisnog, svojedobnog hit-roman za mladež Winnetou Karla Maya premijerno je prikazana 23. siječnja 1953. godine. Predstavu je za ovdašnju scenu dramatizirao Branko Špoljar, a režirao ju je  Rudolf Opolski. Asistent redatelja bio je Antun Kujavec, scensku glazbu napisao je Milan Asić, a koreograf je bio Radomir Milošević, balet-majstor Subotičke opere. Uloge su tumačili: Rudolf Opolski (Old Shatterhand), Josip Bajić (Winnetou) i Dragan Petrović (Winnetou), Mihajlo Jančikin (Inču-Šun, otac Winnetoua), Giza Katančić (Nčo-Či, njegova kćerka), Saša Vojtov (Klekih-Petra, učitelj plemena), Geza Kopunović (Sam Hawkens), Žarko Velicki (Tangua, poglavica Kiowa), Petar Vrtipraški (Mr. Henry, puškar), Vaso Zorkić (Mr. Bancrost, inženjer), Marko Tasić (Rattler), Ljubomir Teodorović (I. mjernik) i Nikola Jovanović (II. mjernik). U izvedbi je sudjelovao Baletni ansambl predvođen Radomirom Miloševićem (u predstavi tumači Velikog vrača).

U povodu ove postavke Winnetoua redovito gostujući redatelj prof. dr. Vojmil Rabadan iz Zagreba, teatarska osoba koja je puno pridonijela uspostavi, održanju i razviću subotičkog Hrvatskog narodnog kazališta, potom Drame na hrvatskom jeziku, odlučio se u prigodnu tekstu razjasniti stanovite pojedinosti postupka Rudolfa Ertla i tako još više približiti putopisno djelo Karla Maya uzeto za predložak predstave: 

 

Na tragu uzbudljivih doživljaja

 

»Veći dio naše mladeži čitao je Winnetoua. Kome od nas nije poznata hrabrost i plemenitost glavnih junaka ovog putopisa: Old Shatterhanda i Winnetoua. Pa, dok mladež, čitajući ovo djelo, živi u mašti sa svojim junacima, bori se s njima za pravdu, osuđuje zločin, žigoše opačinu i lovce na zlato, prezire pokvarenjaštvo Tangue, zloglasnog i opakog poglavice plemena Kiowa, dotle mi odrasli, čak i nakon mnogo godina, rado osvježavamo u sjećanju likove naših nekadanjih ljubimaca. Mnogi ljudi se ne stide priznati, i pohvaliti, da su nekada s veseljem čitali retke Karla Maya, pa nam i danas koji puta dođe želja, da čitajući ponovno osvježimo naše uspomene iz djetinjstva. I mi smo se igrali Indijanaca, kitili guščjim perjem, sazivali Ratno vijeće, sjedali oko vatre prekrštenih nogu i prepuštali se igri, sretni i zadovoljni. Mi dakle, koji smo čitali Winnetoua, imat ćemo priliku, da vidimo likove naše mašte, naših omiljenih junaka iz ovog putopisa – na sceni našeg kazališta.

Događaji nam se redaju kao bajka, koja nas vodi na Divlji Zapad, prostranu savanu i ravnice tajanstvene i divlje prerije ... Old Shatterhand, došao je u Ameriku tražeći posla ... i dobio priliku da stekne nove prijatelje u borbi protiv zločinaca i ostalih neprijatelja. tako se našao i s Wineutouom, mladim poglavicom plemena Apača, svojim kasnijim pobratimom i nerazdruživim prijateljem. 

U izvođenju ove predstave učestvovati će naš baletni ansambl na čelu sa šefom baleta Radomirom Miloševićem. Muziku za pjevačke i plesne točke komponira Milan Asić. Želja nam je, da pružajući mladeži i odraslima ovo scensko ostvarenje, postignemo onaj cilj, kojim smo se rukovodili: dati omladini uz razonodu i zabavu također i korisnu pouku, kako treba ljubiti svoju domovinu i svoj narod, kako treba braniti svoju slobodu i boriti se protiv prevare, opačina i podlosti. Nije sreća u zlatu i bogatstvu, nego u poštenom radu, a svijetao i pošten obraz najljepši su ures čovjeka« – zapisao je prof. dr. Vojmil Rabadan. [Naša pozornica, 3-4, 1952/53., 24.] 

 

O značaju kružne pozornice

 

Dva su ključna razloga utjecala na odluku o izgradnji kružne pozornice u zgradi subotičkog teatra, piše scenograf Andrija De  Negri. Ponajprije da se olakša rad Tehničke službe kazališta koja je zadužena za promjenu dekora (tijekom pauza), a nadasve da se omogući prostor za nove redateljske postupke i scenska rješenja, do sada neizvodiva na ovoj sceni.