Obustavljena plovidba na Dunavu; Led na Dunavu smrvio splavove i čamce; Sante leda nose sve pred sobom; Led na Dunavu uništio pristanište kod Apatina; Proglašena izvanredna obrana od leda. Ovo su samo neki od novinskih naslova objavljeni proteklih desetak dana kada su se zbog niskih temperatura na Dunavu pojavile prvo sante leda, a onda i ledeni čepovi. Dramatično jeste, ali ni nalik 1956. godini i ledenoj poplavi Dunava, koja je u u naselju Kenđija u blizini Bezdana smrvila u naletu oko 200 salaša. I školu. Nakon poplave obnovljeno ih je tek nekoliko, ali još uvijek ima onih koji se sjaćaju tih dramatičnih dana s početka ožujka 1956. godine.
Kenđija koje više nema
Jedan od onih koji iz priča svojih roditelja pamti taj dramatični početak 1956. godine je Istvan Fejes iz Bezdana. »Ledeni čep napravio se na Dunavu kod Baje, gdje je praktički Dunav bio zaleđen do dna. Nije pomoglo ni bombardiranje pa su Mađari odlučili veću katastrofu spriječiti probijanjem prvog zaštitnog nasipa prema Dunavu. Digli su ga u zrak i pustili su Dunav u njegovo staro korito«, priča Feješ. Prije dolaska vodene stihije svi žitelji iz Kenđije su evakuirani, tako da ljudskih žrtava nije bilo. »Živjeli su tu ljudi koji su se uglavnom bavili povrtlarstvom. Skoro nitko se poslije poplave nije vratio u Kenđiju, ali su nastavili obrađivati svoje njive. »Svi koji su ostali bez svojih domova dobili su kuće u Bezdanu i nitko nije ostao bez krova nad glavom. Ni jedan salaš koji je u Kenđiji bio do 1956. godine nije ostao čitav. Bile su to nabijače i voda ih je bukvalno počistila. Najstrašnije je bilo gledati kako ono što se s mukom stjecalo nestaje u nekoliko minuta. Ljudi jesu napustili svoje kuće, ali su s benta gledali vodu i led koji su nadolazili. Sante leda bile su duge i po 10, 20 metara i za njih ništa nije bilo prepreka. Tek mali broj mještana se kasnije vratio i podigao nove salaše«, priča ovaj Bezdanac.
S požutjelih stranica
Iz tekstova koje je u ožujku 1956. godine objavio tjednik Somborske novine da se isčitati da je u ledenoj poplavi porušeno ili oštećeno oko 250 salaša i kuća, a 292 obitelji ostalo je bez krova nad glavom. Poplavljeno je oko 5.000 hektara obradive zemlje i utopilo se između 400 i 600 komada jelenske divljači. U Bezdanu, Kolutu i Beregu na obrani je bilo angažirano oko 5.000 ljudi. Oni su uspjeli učvrstiti nasipe i zaustaviti stihiju na prilazu Bezdanu na cesti Bezdan – Batina. Ali poplavljena je bila cesta od Bezdana prema Kolutu, gdje su iz vode virile samo krošnje dudova pa čak i neke ulice u samom Kolutu i Beregu. Obrana od leda, na kojoj je bilo angažirano 9.500 civila i vojnika, trajala je 12 dana s 50.000 radnih dana i 100.000 kubičnih metara zemlje ugrađenih na linijama obrane. Sprečeno je tako da Dunav poplavi oko 480.000 jutara zapadne i srednje Bačke. No svi ti napori mogli su biti uzaludni da nije bilo riskantnog poteza tadašnjeg prvog čovjeka somborske vodoprivrede Vladana Kolarova. Kada je bilo pitanje hoće li podignuti nasipi izdržati ili ne on je odlučio da se prosiječe nasip na Dunavu i tako otvori put vodi da se vraća u riječno korito. Probijen je nasip u dužini od 1.300 metara kada se voda povukla u korito Dunava koje je tada bilo niže za oko dva metra.
Time je okončana jedna velika drama, ali su se ono što je stihija vode i ledenih santi ostavila za sobom saniralo još dugo poslije toga.
