Osim s hrvatskim društvima iz Hrvatske, bački su Hrvati u svojoj povijesti održavali veze i s hrvatskim društvima iz Bosne i Hercegovine. Najznačajnije takvo društvo je Hrvatsko kulturno društvo Napredak, s kojim su kontakti uspostavljeni između dva svjetska rata
Napredak u Subotici
HKD Napredak svoje korijene ima u Hrvatskom potpornom društvu za siromašne đake i naučnike, osnovanom 14. rujna 1902. u Mostaru. Nedugo nakon toga u Sarajevu je 11. studenoga 1902. održana utemeljiteljska sjednica Hrvatskoga društva za namještanje djece na zanate i u trgovinu. Sarajevsko društvo 1904. dodaje svojemu imenu i naziv Napredak, a potkraj 1905. u svoj program uvodi i pomaganje đaka, pa mu se naziv mijenja u Hrvatsko društvo Napredak za potpomaganje naučnika i đaka Hrvata katolika. Dva su se društva ujedinila 1907. godine pod zajedničkim imenom Napredak. Godine 1914. naziv Društva promijenjen je u Hrvatsko prosvjetno kulturno društvo Napredak, a 1922. u Hrvatsko kulturno društvo Napredak. Još je 1912. u Sarajevu izgrađena palača Društva, a u njegovu sklopu osnovane su Zadruga s osiguravajućim zavodom 1923., štedionica, mreža knjižnica i učeničkih domova, a Društvo se bavilo i nakladništvom (knjige, časopisi, npr. godišnji kalendar od 1907., mjesečnik Napredak od 1921. i dr.). Svoj rad uspješno je širilo i na Hrvatsku i Slavoniju, posebice nakon 1918. godine. Isprva zamišljeno kao potporno društvo za pomaganje učenika, do Drugoga svjetskoga rata razvilo se u najvažnije hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo u Bosni i Hercegovini sa 150 podružnica, uglavnom u toj zemlji, ali i u inozemstvu, uključujući i prekomorske zemlje.
Društvo je između dva svjetska rata ostvarilo suradnju s predstavnicima bunjevačkih Hrvata, pa je na poticaj subotičkih kulturnih djelatnika pokrenuta inicijativa za osnutak podružnice Društva u Subotici. Prvi osnutak podružnice Napretka u Subotici bio je 12. listopada 1929. Osnivačka skupština održana je u Pučkoj kasini, a iz središnjice Društva nazočio joj je predsjednik Anto Alaupović. Za predsjednika subotičke podružnice Napretka izabran je učitelj Matija Išpanović, koji je podružnicu zastupao na godišnjoj skupštini Društva. Šestosiječanjska diktatura kralja Aleksandra negativno je utjecala na rad Napretka: pojačani su nadzor i pritisci vlasti na istaknute članove, također i nacionalističkih režimskih organizacija, pod sumnjom da Društvu daju političko obilježje. Kako je većini društava s hrvatskim predznakom u Subotici bio zabranjen rad, podružnica Napretka predstavljala je jedno od malobrojnih društava s hrvatskim predznakom koja su opstala i djelovala 1929. i 1930. No i ona je 1931. prestala raditi, što se poklapa s promjenom političkih stajališta njezina predsjednika Matije Išpanovića. Međutim, kontakti Napretka i bačkih Hrvata nastavljeni su: tako je 1933. Hrvatsko pjevačko društvo Neven iz Subotice na njegovoj turneji po Hrvatskoj, Bosni, Hercegovini i Dalmaciji u Sarajevu ugostila središnjica Napretka, u Mostaru je podružnica Napretka preuzela obvezu čuvanja spomen-ploče postavljene na crkvi Presvetoga Trojstva u Blagaju u povodu pohoda društava bunjevačkih Hrvata izvoru Bune, a u Dubrovniku ih je dočekala tamošnja podružnica Napretka.
Intenzivniji organizirani rad
Do intenzivnijega organiziranja rada Napretka izvan Bosne i Hercegovine dolazi nakon oživljavanja političkoga života u državi 1935. Tako je u Bačkoj prva osnovana podružnica u Novom Sadu u travnju 1936., koja je bila jedino novosadsko hrvatsko društvo i okupila je više od 300 članova. Prvi predsjednik novosadske podružnice bio je Ivan Škrbelin, a poslije odvjetnik Pavao Mladineo. Predstavnici novosadske i sarajevske organizacije Napretka sudjelovali su u kolovozu 1936. na subotičkoj proslavi 250. obljetnice doseljenja najveće skupine Bunjevaca u Bačku. Pomoć u kupnji Hrvatskoga doma u Somboru 1937. pružila je zadruga Napretka, u koju je bio učlanjen i dio hrvatskih društava iz Bačke.
U subotičkom Hrvatskom domu 29. lipnja 1938. donesena je odluka da se u Subotici obnovi podružnica HKD-a Napredak. Na čelo privremenoga odbora izabran je za predsjednika Ive Prćić, za potpredsjednika kalvarijski vikar Ivan Beneš i za tajnika Mato Tolj. S obnavljanjem podružnice Društva u rad se uključilo stotinjak članova. Međutim, veći utjecaj podružnica Napretka u Subotici neće postići, jer je istu svrhu namještanja učenika na obrte uspješnije i dulje obavljao Hrvatski radiša, a stipendiranje učenika Pučka kasina.
U časopisu Napredak i njegovu kalendaru povremeno su surađivali predstavnici bačkih Hrvata: Petar Pekić objavio je članak Ante Miroljub Evetović u kalendaru za 1932., pjesme su objavili Aleksa Kokić (Ljudi nizine i Orač) i Ante Jakšić (Magdalena na zdencu i Isus goni iz hrama trgovce) u kalendaru za 1939., Josip Andrić 1943. objavljuje članak Hrvatska i Slovačka, a Mihovil Katanec članak Subotica – Sombor – Baja u kalendaru za 1945.
Na godišnjoj skupštini Napretka u Sarajevu u kolovozu 1941. konstatira se da podružnice iz Subotice i Novog Sada nisu poslale svoja izvješća jer nisu bile u sklopu Hrvatske. Subotička podružnica u cijelosti je zamrla 1941., a novosadska je preseljena u susjedni Petrovaradin. U ostalim krajevima Napredak je nastavio raditi sve do 1945., u Bosni i Hercegovini do 1949., kada su ga raspustile jugoslavenske vlasti.
Društvo je obnovljeno je u Sarajevu 1990., pa je 1990-ih, unatoč ratu, razvilo široku djelatnost: osnovalo je Gospodarsku banku, Napredak-osiguranje, radijsku postaju Vrhbosna, više stručnih udruga, npr. Hrvatsko društvo za znanost i umjetnost, Odgojno-obrazovnu udrugu, pjevački zbor Trebević i dr., ponovno izdaje knjige (više od stotinu naslova), od 1993. mjesečnik Stećak, kalendar (od 1997. pod nazivom Hrvatski narodni godišnjak i dr.), a važna je i njegova humanitarna djelatnost, osobito za vrijeme rata u BiH.
Kolekcionar Ilija Buljovčić (Subotica, 1908. – Sarajevo, 1994.), koji se poslije Drugog svjetskog rata preselio u Sarajevo gdje je nastavio obrt uramljivanja slika, sa suprugom Julijanom do 1970-ih prikupio je bogatu kolekciju umjetnina, koja je pod nazivom Zbirka Ilije i Julijane Buljovčić, 1979. otvorena za javnost u njihovu stanu Sajarevu, a zatvorena je nakon Ilijine pogibije tijekom opsade Sarajeva 1994. Zbirku umjetnina Ilija Buljovčić ostavio je HKD-u Napredak, koja se pod patronatom Napretka čuva u zgradi Vrhbosanske bogoslovije u Sarajevu. Od 2005. obnovljeni su kulturni kontakti bačkih Hrvata s Napretkom, osobito s podružnicom u Tuzli: Katedralni zbor Albe Vidaković iz Subotice te Subotički tamburaški orkestar održali su koncert u Tuzli 2005.; više uzajamnih gostovanja likovnoga odjela HKC-a Bunjevačko kolo iz Subotice na Likovnoj koloniji Breške i članova Napretka na Likovnoj koloniji Bunarić te sudjelovanje dužnosnika Napretka na subotičkom Velikom prelu; članovi Napretka sudjelovali su na manifestaciji Tragovi Šokaca od Gradovrha do Bača 1688.-2008.; uspostavljena je suradnja subotičke Hrvatske riječi s Hrvatskim glasnikom iz Tuzle, koji povremeno izvještavaju o najznačajnijim aktivnostima Hrvata iz Vojvodine odnosno BiH itd. HKD Napredak organizirao je predstavljanje Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca u Sarajevu u sklopu Festivala Sarajevska zima 2008., a iste godine Subotički tamburaški orkestar održao je koncert u Beču u organizaciji tamošnjeg ogranka HKD Napredak itd.
