Šljiva posljednjih godina nesumnjivo zauzima jedno od prvih mjesta u voćarstvu u Srijemu.Voćari iz Srijema priveli su kraju berbu i potkupljivanje šljiva, a ono što uskoro slijedi nakon vrijenja je proizvodnja i pečenje rakije šljivovice koja se svakako može smatrati našim nacionalnim pićem bez koje nije nijedno kućanstvo. Prema riječima poljoprivrednih stručnjaka, ovogodišnja kvaliteta šljive je izuzetno dobra, a rodnost je znatno veća u odnosu na prošlu godinu. Najpoznatije sorte koje se pojavljuju u voćarskim područjima su požegača, autohotona čačanka rana i stanley, uvozna sorta koja se nije dobro pokazala u našim eko uvjetima. Međutim, Srijemci ipak smatraju da se više pažnje treba posvetiti domaćim autohtonim vrstama poput tzv. rane bijele šljive koja u sebi sadrži veći postotak šećera i da se ipak treba više poraditi na edukaciji voćara o moderniziranom i zdravom načinu proizvodnje rakije, tvrdeći da se tradicionalna proizvodnja  treba bazirati isključivo na kvaliteti voća.

 

Medicinski aspekt

 

Stručnjaci kažu da šljiva kao koštičavo voće u sebi sadrži razne tvari koje gode održavanju kondicije i radne svježine. Šljiva bi se trebala konzumirati pri svakom obroku, a prozvodnja čuvenih rakija šljivovica u svijetu ima svoje medicinsko i tržišno priznanje. Što se tiče sortimenata šljiva, on je u Srbiji veliki, a prema riječima profesora s Poljoprivrednog fakulteta dr. Ninoslava Bogićevića, najbolja šljiva za proizvodnju rakije šljivovice prepečenice je požegača. Međutim, 1929. godine šarka je napala tu vrstu šljive tako da je danas u Srbiji malo ima. Znanost kaže da šljive treba brati u momentu kada se u njima sakupi maksimalna koncentracija šećera, mirisa i arome. Doktor Branko Popović ustanovio je da najbolja senzorna kvaliteta prepečenice ne mora biti potpuno zrela šljiva nego da se ona može brati i potkupljati i prije te tehnološke zrelosti: 

»Danas mnogi misle da  znaju dosta o pečenju rakije, ali ono što stručnjaci preporučuju jeste da se voćari ipak trebaju više educirati o tome kako bi dobili zdrav i kvalitetan proizvod«, navodi on.

 

Zdrava proizvodnja u Srijemu

 

U Batrovcima, selu šidske općine, nalazi se destilerija Dejana Bulatovića koji u svom voćnjaku posjeduje oko 500 sadnica šljiva, među kojima su najzastupljenije čačanska rodna, čačanska najkrupnija i stara autohtona vrsta, bijela rana šljiva. Ono po čemu se Dejan izdvaja od ostalih voćara u šidskoj općini jeste što insistitra na zdravoj proizvodnji kako voća koje je neđpricano i potpuno zdravo za upotrebu, tako i na proizvodnji rakije koju  radi po posebnoj metodi: 

»Ova godina je što se tiče kvantiteta šljiva bila dobra, ali ne i po kvaliteti. Najzadovoljniji sam rodom i kvalitetom bijele šljive koju sam prvu pokupio i već ispekao rakiju od nje. Prije deset dana je sve završeno i sve ostale vrste šljiva su pokupljene, a ono što slijedi je pečenje rakije. To će nešto duže trajati jer su vremenske prilike sada lošije, ali ima dosta mušica, što znači da će biti više slasti«, kaže Dejan: 

»Ja u rakiju ne dodajem šećera, a ako želim postići boju, onda to činim na prirodan način i u rakiju dodajem koru od šljiva. Na taj način rakija dobije prirodnu boju u kojoj nema kemije, nije otrovna. Koristim poseban sistem tehnologije koji je moja mala tajna, po kome odvajam metilalkohol. Ovdje to rijetko tko radi, a tu tehnologiju sam vidio u Tanzaniji.« 

U svojoj destileriji, osim rakije, Dejan proizvodi pekmez, ajvar, med, uglavnom sve domaće proizvode: »Radimo preko jednog poduzeća. Registrirani smo, imamo pravo na proizvodnju ali ne i na distribuciju. Ove godine sam razmišljao da radim otkup šljiva  i u planu mi je da već dogodine registriram poduzeće kako bih mogao rakiju proizvoditi u većoj količini, jer moj interes je tržište Europske unije«, kaže on.

                                  

Veće cijene na europskom tržištu

 

Cijene koje se postižu na svjetskom i europskom tržištu su znatno veće od domaćih. Činjenica je da se topli proizvodi od šljive poizvode jedino u kućanstvima i to za vlastite potrebe: 

»Trebalo bi inzistirati na većoj proizvodnji rakije bez šećera i bez kemijskih primjesa, što bi moglo pokvariti autohtonu proizvodnju starinske rakije. Imam svoj cilj, a to je da svoje proizvode plasiram na tržište Francuske i Njemačke i vjerujem da ću u tome uspjeti. Rakiju prodajem za 9 eura i to je izuzetno velika cijena za ove uvjete. Na tržnicama šljivovicu prodaju i po 350 dinara, dok je u Francuskoj veleprodajna cijena 25, a maloprodajna se kreće i do 45 eura«, ističe Bulatović. 

Što se tiče tradicionalne proizvodnje rakije, Dejan smatra da bi se proizvodnja rakije trebala bazirati samo na kvaliteti voća, ali ne i na principu samog pečenja, tvrdeći da pečenje rakije iziskuje ne samo znanje nego i sav neophodan materijal: 

»Nije dovoljno imati metalni kazan, jer se on mora ‘kalaisati’, ali ne kalajem. To mora biti miješana supstanca bakra i kositra, jer bakar ispušta supstance koje su vrlo otrovne. Tradicija se treba bazirati na kvaliteti voća. Na našim starim autohtonim šljivama, ali proizvodnju treba modernizirati. To je biohrana, bioproizvod i organska proizvodnja šljive bez pesticida. Jer ono što ne želiš staviti u usta, nemoj staviti ni u rakiju. Zato je najbolje što prirodnije i zdravije.«