Uzurpacija državnog poljoprivrednog zemljišta neće se tolerirati. Ovo je doslovce rekao novi ministar poljoprivrede Branislav Nedimović, najavljujući da će država do kraja godine identificirati uzurpatore državnog poljoprivrednog zemljišta i prema njima će poduzeti odgovarajuće sankcije. On je naglasio kako je neophodno da se uvede red u ovoj oblasti, jer se radi o velikim financijskim sredstvima za proračun Republike, Pokrajine i lokalne samouprave, ukazujući da je ranijih godina bilo ozbiljnih problema i da se imovina Srbije mora zaštititi. Nedimović je još obećao da će ove godine u zakup biti ponuđeno oko 430.000 hektara državnih njiva, što je za 120.000 hektara više zemljišta za davanje u zakup, odnosno preračunato u prihod od najma 24,7 milijuna eura više u proračun. I još je ministar rekao da po pitanju uzurpiranog poljoprivrednog zemljišta neće biti popuštanja i da će lokalne samouprave snositi posljedice, jer su one dobile na raspolaganje zemljište da njime upravljaju, ali isto tako bit će kažnjeni i uzurpatori. Znači li to da će konačno, deset godina poslije donošenja Zakona o poljoprivrednom zemljištu, koji je trebao urediti način korištenja državnih oranica koje su desetljećima orane i sijane kao da su u vlasništvu poljoprivrednih poduzeća ili zadruga, svatko tko zaore brazdu na državnoj njivi to morati i platiti? Ovako kako je ministar rekao morat će, ali uvijek postoji način, što je pokazala i dosadašnja praksa, da zakon za jedne važi, a za druge i ne. 

 

Kako je Sombor postao slučaj 

 

Za Sombor, koji spada u sredine s najviše državnih njiva, može se slobodno reći da je postao grad slučaj, jer se za desetak godina primjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu ove godine prvi puta događa da će na dražbi biti sve državne oranice za koje je istekao zakup. Dakle više ne bi trebalo biti povlaštenih korisnika, osim onih koji su navedeni u Zakonu, a tu spadaju poljoprivredne škole, KPZ i poljoprivredne stručne službe i naravno stočari kojima se zemlja dodjeljuje bez licitacije po pravu prečeg zakupa. A za proteklih desetak godina u Somboru se s državnom zemljom događalo puno toga i to mimo zakona. I umjesto da izuzimanje tisuća hektara zarad opstanka dva velika poduzeća koja su poslije neuspjele privatizacija postala državno vlasništvo pomogne njihovom oporavku ta poduzeća tonula su iz godine u godinu, dug za zakup državnih njiva knjižio se na papiru, a grad, kao i pokrajinski i republički proračun ostali su bez milijuna eura prihoda od zakupa te zemlje. A sve je rađeno pod parolom čuvanja socijalnog mira, a u biti to je bilo samo odgađanje neminovnog – priznanja da  budućnost za opstanak nekadašnjih kombinata nema. A začarani krug oko korištenja državne zemlje po zaključku (ili bez njega) Vlade Srbije postao je pravi labirint. Tako je jesenas i ovog proljeća Poljoprivredno poduzeće Aleksa Šantić (koje čeka privatizaciju) iz istoimenog sela zasijalo oko 2.900 hektara. Najveći dio roda pšenice su sami požnjeli. Da skinu i rod suncokreta s njiva nisu stigli, ne zbog lošeg vremena, već zbog kombajna koje je angažirala lokalna samouprava kako bi im kao uzurpatorima državnih njiva skinula rod s njiva za koje zakup nije plaćen. Požnjeveno je oko 250 hektara suncokreta, bit će požnjeveno i isto toliko soje. U Šantiću, kako kaže direktor Aleksandar Đorđević, sada strahuju da će ostati i bez roda kukuruza. Izračunali su da prinudno skidanje letine za njih znači veliki gubitak, ali džaba ta računica kada nemaju 680.000 eura, koliko bi trebali platiti zakup državnih njiva. Njihov pokušaj da se štrajkom zaposlenih ispred lokalne samouprave pokušaju izboriti barem za to da se tih 680.000 eura plati na tri obroka bio je neuspješan, jer je Ministarstvo poljoprivrede odbilo taj prijedlog. I tako su kombajni ušli u njive i počela je prinudna žetva. I Šantićani neće biti jedini koji će ostati bez ljetine. 

»Prinudno će biti skinut rod sa svih njiva za koje nije plaćen zakup. Do sada je usjev požnjeven s oko 400 hektara, a na isto toliko površina još se treba obaviti žetva. Prihod od prodaje prinudno skinutog roda bit će rapoređeni sukladno Zakonu, između lokalne samouprave, Pokrajine i Republike«, kaže vijećnik Gradskog vijeća zadužen za poljoprivredu Jovan Keča.

A državna zemlja u Gakovu koja je mjesecima bila medijska tema (za one medije koji su to htjeli i smjeli objaviti) toliko je složena priča da je pitanje kako će se završiti, kao što je i pitanje koliko u svemu tome ima utjecaja politike. Možda bi početak mogao biti posjet novog ministra poljoprivrede upravo Somboru i Gakovu. Da na licu mjesta vidi i uvjeri se kakvih sve problema ima s korištenjem državnih oranica. No, za sada ministra nema ni u najavi.  

 

Rokovi

 

Zakon o poljoprivrednom zemljištu propisuje da se plan i program korišćenja državnog poljoprivrednog zemljišta mora donijeti do kraja ožujka, a licitacije moraju biti raspisane do kraja šestog mjeseca. Prošle godine u koliko toliko zakonskim okvirima bilo je tridesetak lokalnih samouprava, a u većini općina i gradova licitacije nije ni bilo, već se zemlja doslovce otimala kao nekada na Divljem zapadu. Ove godine situacija je sasvim drugačija i od 145 lokalnih samouprava, samo jedna nije, glede primjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu, u zakonskim okvirima. 

Ono što će biti novina u ovogodišnjim licitacijama, koje će se održavati sukladno lani usvojenim zakonskim izmjenama, jest mogućnost da se zemljište, koje prethodne tri godine nije izdavano u zakup, sada izdaje na licitaciji s početnom cijenom od nula dinara, na razdoblje od pet godina, ali s mogućnošću produženja za još 25 godina. 

Ono što se za sada nije čulo od novog ministra poljoprivrede jest davanje u zakup državne zemlje investitorima. Da podsjetimo, zakonskim izmjenama, čemu su se najviše protivile udruge poljoprivrednika, predviđeno je da se 30 posto državnih njiva u jednoj lokalnoj samoupravi može dati u dugoročni zakup investitorima. Taj dugoročni zakup jest zakup na 30 godina. Uredba koja to pobliže određuje usvojena je u šestom mjesecu, dakle prije formiranja sadašnje Vlade i prije nego li je Nedimović postao ministrom poljoprivrede. Da bi se po osnovu investicija došlo do državnih oranica minimalna vrijednost planirane investicije treba biti 500.000 eura ili 3.000 eura po hektaru. Uz to potreban je investicijski plan, koji mora dobiti suglasnost komisije, a u toj komisiji stalna tri člana su   ministri poljoprivrede, financija i gospodarstva, dok  preostala dva člana, koja se mogu mijenjati za svaki konkretan zahtjev imenuje ministar poljoprivrede, a to mogu biti i predstavnici lokalne samouprave u kojoj se nalazi zemljište koje se traži za investiciju. Koliko je do sada podnijeto zahtjeva za dugoročni zakup državnih njiva po osnovu investicija, te kada će biti formirana komisija koja će razmatrati te zahtjeve nije rečeno u javnosti. Ako je suditi na primjeru Sombora, odakle su upućena tri zahtjeva, interesa za ovakav način zakupa državnih njiva itekako ima. No, ono što ostaje otvoreno pitanje jest i hoće li mogućnost zakupa državne zemlje po osnovu planiranih investicija imati i oni koji su godinama uzurpirali državne oranice? 

I nisu to jedina otvorena pitanja glede korištenja državnog poljoprivrednog zemljišta, te će se oko korištenja državne zemlje i dalje lomiti politička i stručna mišljenja. I opet preko leđa malog seljaka koji o državnoj zemlji može samo sanjati.