Jedan od prigodnih programa ovogodišnje manifestacije proslave Dana Grada Subotice je izložba foto radova Željka Vukelića pod nazivom Izbor sececijskih objekata i detalja subotičkog arhitekta Titusa Mačkovića, koja je postavljena u galeriji gradske suvenirnice u prizemlju Gradske kuće. Autor izložbe ove godine proslavlja mali jubilej: 20. godišnjicu službovanja u subotičkom Zavodu za zaštitu spomenika, i tako već pune dva desetljeća kroz objektive svoje fotografske opreme bilježi sve moguće detalje subotičkih građevina.
»Moram kazati kako u opisu mog posla nije samo fotografiranje lijepih stvari i detalja, koji se primjerice mogu vidjeti na ovoj prigodnoj izložbi, jer mi se bavimo kompletnom dokumentacijom i brojni foto uradci poslije služe mojim kolegama za daljnji rad. Tako oni te moje fotografije poslije ubace u prigodni program za crtanje, što im u velikoj mjeri olakšava posao i skraćuje utrošak vremena koje bi morali posvetiti primjerice skiciranju pojedinih detalja«, želio je na početku razgovora pojasniti Željko Vukelić i potom se vratio na temu svoje prigodne izložbene postavke.
»Ideja za ovu izložbu potekla je od povjesničarke umjetnosti Olge Kovačev-Ninkov i ona je bila prvobitno realizirana za svjetski dan secesije, jer je subotički arhitekt Titus Mačković jedan od najplodnijih gradskih neimara čije se ukupno djelo povezuje s više od 400 projekata. Izbor fotografija objekata je bio tematski vezan za secesiju, s time što sam dobio potpunu slobodu u svezi načina na kojih ću ih fotografski zabilježiti i potom prezentirati javnosti’.«
IDEJA VODILJA
Na naše pitanje što ga je vodilo u kreiranju njegove fotografske vizije ovoga projekta, Vukelić kaže kako u Subotici postoji zbilja mnogo lijepih objekata koji se vide u cjelini, a ljudi prolazeći svakodnevno pored njih niti ne primjećuju pojedine detalje na njihovim fasadama.
»Obično se fokusiram upravo na takve stvari, poput spomenutih detalja koji su na visini koja nije dostupna uobičajenim pogledima. Primjerice, detalj ptice na zgradi Titusa Mačkovića u Strossmayerovoj ulici na broju 22, koja je inače jedan od najreprezentativnijih njegovih izvedenih objekata. Također, mnogi ljudi nikada niti ne ulaze u spomenute zgrade i nemaju spoznaju kako one izgledaju iznutra, kakva su njihova stubišta, svodovi, prolazi, a sve je to dio njihove unutrašnje ljepote za koju se, u širem kontekstu, gotovo niti ne zna. A svi ti detalji zbilja vrijede, treba ih prezentirati u javnosti, a sve u namjeri kako bi se trajnije sačuvali.«
Naravno, prirodom svoga posla Vukelić bilježi mnogo fotografskog materijala, ali kako to izgleda kada se iz tog obilja mora uraditi finalna selekcija za potrebe jedne izložbe.
»To je zbilja teška zadaća. Kada se iz mnoštva mora nešto svesti na primjerice dvadesetak uradaka, koliko broji ova izložba, onda nastaje problem odabira onoga što je najzanimljivije. No, onda slijedi stroga selekcija do konačno željenog rezultata«.
Postoji li razgraničavanje između onoga što se vidi golim okom i onoga što se vidi kroz objektiv fotografskog aparata?
»Kod mene nema takvog razgraničavanja. Ono što vidim, zamislim i potom uradim fotografiju. Nastojim da to ispadne što bolje, što realističnije i da se što bolje prikaže baš to što ljudi često ne mogu primijetiti.«
SECESIJA
Subotica je grad secesije. Jedan od poznatijih čije su brojne građevine tematski vezane uz ovaj graditeljski pravac. Kako Željko, kao profesionalac svoga posla u kojemu je gotovo neposredno vezan uz svakodnevni kontakt s ovom ljepoticom arhitekture, gleda na ovu gradsku umjetničku vrijednost?
»Secesija u svojim raznim oblicima postoji u mnogim dijelovima Europe, često i pod nekim drugim nazivima i načinima njene prezentacije ovisno o podneblju u kojem se razvijala, ali ova naša je neka mađarsko-bečka varijanta i svi ti arhitekti koji su radili u Subotici, radili su isto tako i u Beču, Budimpešti, Temišvaru i postoje vrlo slične, ako ne i iste građevine s manjim ispravkama samo u pojedinim detaljima.«
Jesu li po Vašem mišljenju subotičke građevine iz doba secesije dovoljno očuvane?
»Moglo bi se, naravno, više voditi računa o njima, ali u posljednjih desetak i nešto više godina je dosta urađeno na mnogim fasadama. Konkretno, fasada zgrade Titusa Mačkovića u Strossmayerovoj ulici na broju 22, od koje je i krenula cijela priča, je sređena prije nekih petnaestak godina i ona je još uvijek u solidnom stanju. Uređivanje vanjskih dijelova nije jeftino i nije lako, iziskuje dosta sredstava za njihovo dovođenje u red, ali mislim kako se, generalno, u skladu s financijskim mogućnostima gradskog proračuna dobro vodi računa o svim građevinama iz tog doba.«
IZLOŽBENE POSTAVKE
U sklopu službenog programa Dana proslave Grada Subotice, pored već spomenute izložbe u suvenirnici, u isto vrijeme će u predvorju Art kina Lifka biti postavljena još jedna izložba fotografskih radova Željka Vukelića vezanih uz grad na temu Fasadnih reljefa i figura na subotičkim fasadama.
»U pitanju su moje fotografije koje još nisu bile izložene nigdje i odlično su se uklopile u željenu tematsku postavku i drago mi je što će ih šira publika moći vidjeti. Nikad nisam jurio za nekom slavom i brojnošću ljudi koji će vidjeti moje fotografije, jer volim fotografiju i bavim se njome, prije svega zbog njezine ljepote i svega što nju čini zanimljivom.«
