Prije rata, devedesetih godina, Hrtkovci su imali oko 3.000 stanovnika. U selu je bilo više od 600 hrvatskih kućanstava, Hrvata je tada bilo 60 posto ili više od 2.000, Srba je bilo oko 25 posto, dok je ostalo stanovništvo bilo mađarske nacionalnosti i drugih nacionalnosti. Do 1. svibnja 1992. godine iz Hrtkovaca je iselilo četrdeset hrvatskih obitelji. Razlozi iseljenja bili su različiti, no prevladavali su strah i svakodnevne prijetnje. Masovno iseljavanje Hrvata počinje u svibnju 1992. godine. Do kolovoza te godine iselilo je oko 450 hrvatskih i nešto nacionalno mješovitih obitelji. U Hrtkovcima je 2002. godine bilo samo 600 katolika, 2003. godine 630, kao i 2004. godine, a 2005. u selu su živjela 632 katolika. Prema posljednjem popisu stanovništva Hrtkovci 2003. godine imaju 3.800 stanovnika. Srbi čine 60 posto stanovnika, a od protjeranih Hrtkovčana 1992. godine, zabilježena su samo dva slučaja povratka. Posjetila sam Hrtkovce ove godine na kirbaj blagdan Svetog Petra i Pavla. Na taj se dan nekada u Hrtkovcima okupljao veliki broj vjernika iz sela i iz okolnih mjesta, te iz Republike Hrvatke, kada se svečano obilježavao crkveni god. Danas, i ono malo Hrtkovčana Hrvata, njih oko 500, nastoje očuvati svoju tradiciju i običaje. Kažu, tenzija više nema, strasti su se smirile, ali sjećanja ne blijede.
Timskim radom čuvaju običaje
Od 2006. godine župom Hrtkovci upravlja vlč. Ivica Živković. Kako navodi, već njegovim dolaskom u tu župu situacija se smirila. Život u selu se počeo normalizirati 2003. godine kada je župnik u tom mjestu bio vlč. Željko Tovilo. Na pitanje ima li pomaka u odnosima Hrvata i Srba vlč. Živković kaže: »Pomaka ima. Nema više nekih sukoba, nema prijetnji, situacija se normalizirala. Ekonomska situacija danas je jednaka za sve – i za Hrvate i za Srbe i Mađare, koji danas svi skupa žive na ovim prostorima. Ljudi se sve više okreću svom poslu, svojim obiteljima i ne gledaju toliko na prošlost. Jer od nacionalnosti se ne živi, nego od rada. Pojedinih ekstrema uvijek ima, uvijek se nađe netko, ali je to zanemarivo. U selu postoje dvije crkve, naša rimokatolička posvećena svetom Petru i Pavlu koja je izgrađena 1824. godine i pravoslavna koja je izgrađena 2005. godine«, kaže vlč. Živković.
Svi skupa se trude raditi timski, posebice prilikom priprave velikih blagdana: »Trudim se raditi timski. Ustanovljene su službe u župi. Zvonar je ujedno i domar i sakristan, on radi svoj dio posla. Čistačica svoj, kućanica svoj, a župljani opet svoj dio posla. Zahvaljujući timskom radu, iako nas malo ima, puno se više postiže i odradi nego kada netko to sve radi sam. Dobro surađejemo sa župljanima, a često nam u goste dolaze, posebice na velike blagdane, i Hrtkovčani koji danas žive u Republici Hrvatskoj. Nostalgija ih vuče za mjestom u kojem su rođeni«, kaže vlč. Ivica Živković. Vlč. Živković ističe kako se puno toga uradilo na adaptaciji crkve prethodnih godina. U vrijeme kada je u selu bio župnik Tovilo, pokrivena je bakrenim krovom jer je prokišnjavala. Napravljen je oltar i ambon, kao i novi pod. Adaptirana je i župna kuća, koja danas pruža adekvatne uvjete za rad i okupljanje vjernika. Dolaskom 2006. u Hrtkovce, vlč. Živković je nastavio radove: »Crkva je bila puna vlage, pa sam dao izolirati crkvu, oličiti je izvana, kao i župni stan, toranj, kao i radove na saniranju betonskih staza i drenažne vode. Danas se možemo ponositi ljepotom naše crkve i župne kuće.«
Nove nedaće
O tome kako danas žive Hrtkovačani razgovarali smo sa stanovnicima tog sela, s Hrvatima koji su i pored prijetnji ostali živjeti u svom rodnom mjestu: »Danas nema više pritisaka kao što je bilo. Dolaze nam neke nove nedaće, a to su ekonomske. Rat je trajao 4-5 godina, što je bilo – bilo je, prošlo je. Daj Bože da i ovo prođe, mada mislim da će ovo trajati duže. Nije gore od onih događaja devedesetih, ali je teže po nas sve
Sve manje mladih
Na misnom slavlju u Hrtkovcima bilo je pravo zadovoljstvo čuti i crkveni zbor uz pratnju gitare koju je svirao Miroslav Jurković, voditelj pjevanja. Kako ističe, ima veliku želju podučavati i mlade, ali ih je nažalost sve manje i manje: »Sve je manje mladih i vlada neko zatišje već skoro godinu dana. Pokušavam ponovno obnoviti zbor i nadam se da ću uspjeti do jeseni. Malo će tu trebati pomoći sa strane, najviše od biskupije, kako bi se to podržalo i omasovilo. Nekada je ovdje posebice na kirbaj bilo predivno. Crkva je bila puna, svi su iz susjedstva dolazili u Hrtkovce, iz Bosne, Hrvatske, inozemstva. Sve se to danas smanjilo«, kaže nam Miroslav Jurković, navodeći kako se iskreno nada da će oživjeti ideja o osnutku hrvatske udruge u Hrtkovcima, Nikincima i Platičevu, kako bi ova mjesta oživjela, a preostala zajednica dala svoj doprinos na očuvanju tradicije i običaja Hrvata s tih prostora. A upravo je svetkovina Svetog Petra i Pavla okupila ove godine Hrtkovčane, ali isto tako i Nikinčane i župljane ostalih mjesta na misnom slavlju, a kasnije na ručku kod gostoljubivih Hrtkovčana: »Sve do ratnih devedesetih ovdje u Hrtkovcima je bilo veliko mjesto hodočasnika, vjernika i ovaj je blagdan važio za veliki seoski god. Pokušavamo održati tu tradiciju i mi mladi, s obzirom da smo poslije 90-ih godina desetkovani po pitanju iseljenja. Ali usprkos tome pokušavamo održati tu tradiciju i dalje«, kaže Mirko Paulić iz Nikinaca. Toga smo dana imali priliku upoznati i zvonara, domara i sakristana Pericu Kovačevića i čestitati mu imendan: »Danas mi je imendan i evo dobio sam od župnika prigodan dar za savjestan rad i obavljanje svoje dužnosti. Nekada je ovaj dan svečanije obilježavan. U crkvu nismo uspjeli svi stati, ali evo i danas mi koji smo ostali ovdje ga obilježavamo. Taj nesretni rat, stanovništvo se izmijenilo i sve je to pridonijelo tome. Ali evo hvala Bogu, danas živimo u miru. Poštujemo jedni druge, posjećujemo se i sada nema problema«, kaže nam Perica Kovačević.
Napuštajući Hrtkovce danas, teško je i zamisliti da su Hrtkovčani prije više od 20 godina pretrpjeli takve strahote. Među ljudima danas vlada mir, jedino je među Hrtkovčanima, kako onima koji su ostali, tako i onima koji su odselili, velika nostalgija za onim lijepim starim vremenima, posebice kada su se u selu proslavljali veliki blagdani poput seoskog kirbaja, kada su se svi skupa radovali tome. Danas su ostala samo sjećanja na te lijepe dane.
