Na uglu ulica Maksima Gorkog i Matije Gupca nema više stare zgrade, ali nije podignuta niti nova. Godinama je prostor omeđen tek graditeljskom ogradom i neuređen, u tako prometnom, najužem središtu grada, nadomak Gradske kuće. Nije čak niti jedini u staroj gradskoj jezgri, gdje su urbanistički planovi i stvarnost u raskoraku i na čekanju. Ali, što se onda u međuvremenu, od rušenja jednog do zidanja drugog objekta, pogotovu kada ih dijeli razdoblje od nekoliko godina, takav prostor ne oplemeni makar travnjakom? Što je mala investicija za ugodniji ambijent i osjećaj svih.

Ni stara zgrada se nije mogla podičiti ljepotom, a nestala je nakon požara. No i tako ruinirana, dugo je bila prodajni prostor Trgoprometa, jedna od brojnih trgovina u tadašnjem prodajnom lancu ove tvrtke. Za ovaj dio Ulice Matije Gupca, nekada Sudarevićeve, stariji sugrađani vezuju i predratni dućan i time podužu trgovačku prošlost.

Trgovina je Ulicom Matije Gupca prije nekoliko desetljeća bila više raširena nego danas. Osim poslovnih prostora koji su i danas nanizani s obiju strana ulice, ovdje je bila i »zelena« tržnica, ne svaki dan, nego u utvrđene tržničke dane, kakva je tada bila praksa i na drugim tržnim lokacijama. Kasnije je tu kratko vrijeme bio autobusni kolodvor za prigradske linije.

»Repovi« stare tržnice pojave se svake jeseni kada prodavači iznesu pečeno kestenje na kraju Ulice Matije Gupca kod Somborskog puta.