Arhiv tekstova

Na ponudu kulturnih sadržaja Somborci se požaliti ne mogu. Književne večeri, kvalitetne predstave u kazalištu, izložbe, Somborske glazbene svečanosti, kazališni maraton u najavi i još mnogo toga. Sve je to dio kulturne ponude u gradi, koji je i ranije slovio za grad kulture. Kulturne sadržaje upotpunit će i jedan film koji se snima u Somboru. Prva klapa filma Povratak pala je jučer, a snimat će se narednih 28 dana u Somboru i okolici. Film Povratak je svojevrsna psihološka studija o povratniku koji nakon 40 godina dolazi u rodni kraj u kome više nema nikog svog. Za njim, iz Amerike, dolaze njegovi prijatelji ne bi li ga vratili nazad, a malo selo u Vojvodini postaje živo kao nikada do sada. U filmu glume i Somborci koje je glumački posao odveo do Holivuda i Pariza, naši poznati glumci, ali i holivudski glumci koji su u kultnim filmovima glumili prije nekoliko desetljeća. Čut će se tako, a već se i čulo, za Sombor i ovim povodom. Pisat će i izvještavati o tome i dopisnici iz Sombora, lokalni svakako, neke od medijskih kuća poslat će u Sombor i čitave svoje novinarske i tehničke ekipe i eto jedne lijepe priče i lijepe slike iz Sombora. Međutim, tko će izvijestiti o tome da se nad nekadašnjim ponosom somborskog gospodarstva, Tvornici akumulatora, nadvio stečaj, o tome što dalje poslije najave da je nova sezona grijanja u somborskoj toplani neizvjesna zbog ogromnih dugova, o tome što je s gradnjom Capitol parka u Somboru, čija gradnja treba, kako je najavljeno prije godinu dana, krenuti u prvoj polovici ove godine. Od toga se živi, od rada se zarađuje plaća i puni gradska kasa, od toga se financira sve ono što, rečeno nekadašnjim rječnikom, zovemo društvena nadgradnja. Da se razumijemo, raduje mene sve ono gore izneseno ali bi me još više radovalo da čujem kako somborska prosječna plaća nije više na dnu u Zapadnobačkom okrugu, čije je administrativno središte upravo Sombor. Da smo se konačno odmakli od tog dna i počeli pristojnije zarađivati. Značilo bi to da je konačno bolje krenulo nekom od somborskih poduzeća, ili da je neki investitor (konačno) odabrao i Sombor. Bili bi tada Somborci raspoloženiji i za praćenje bogate kulturne ponude, za odlazak u kazalište (koji za plitke džepove i nije jeftin) pa i za kupnju neke knjige. Možda bi tada Sombor ponovno dobio i barem jednu knjižaru, koja zbog neisplativosti ne bi bila zatvorena poslije nekoliko mjeseci. A upravo tako prolazili su svi pokušaji otvaranja knjižare u Somboru posljednjih godina. Nisu u tom naumu uspijevale ni renomirane nakladničke kuće i zaneseni pojedinci. Zabadava sve kad novaca nema.