18.09.2009
Pošast hara Europom
Ako ste proteklih dana kihnuli više puta zaredom, ako vas svrbe oči, curi nos, ako se zakašljavate, ako vas svrbe koža i sluznica i ako su vam očne vjeđe otečene, a nadate se da je sve to zbog iznenadne prehlade ili već tko zna čega, jer vam se to ranije nije događalo – gotovo je sigurno da se varate. Istina je najvjerojatnije puno neugodnija: ušli ste u klub preosjetljivih na ambroziju. Taj klub sada već okuplja 10 posto populacije na ovom panonskom prostoru i svake je godine sve brojniji.
Nakon spomenutih simptoma najbolje je javiti se liječniku, ali pošteno je reći: pravog lijeka protiv ambrozije nema i teško će ga i biti, dok se ta biljka lijepih cvjetova ne iskorijeni u potpunosti, za što su za sada male šanse.
Bez državne akcije nema spasa
Ad hoc intervencijama mjesnih vlasti tu i tamo se počiste zakorovljena područja, ali ambrozija je biljka koja se ne može suzbiti lokalnim i povremenim tretmanom. Borba protiv te pošasti zahtijeva organizirani pristup s razine državne vlasti, od donošenja kvalitetnih zakonskih propisa i provodljive kaznene politike, pravodobnog i učinkovitog djelovanja regionalnih i lokalnih inspekcijskih tijela i prekršajnog sudstva, preko dodatnih mjera zdravstvene zaštite, do duboke, temeljne edukacije stanovništva, koje bi samosvjesno moralo »čistiti po svom dvorištu«. Samo u prošloj godini, država Srbija potrošila je preko 200 milijuna dinara za uništavanje ovog korova.
Kritično razdoblje visoke koncentracije polenova zrna ambrozije u zraku su mjeseci kolovoz i rujan, ali organizam većine osjetljivih osoba reagira već i na male količine i upravo je zbog toga borba protiv ambrozije tako veliki problem. Primjera radi, ovih je dana koncentracija zrna ove biljke u zraku na razini od 400 zrna po kubičnom metru, a osjetljivi reagiraju već na količinu od 15 zrna. Za njih je, kako je to na konferenciji za novinare ovih dana izjavila subotička biologinja iz Zavoda za javno zdravlje Nataša Čamprag, potpuno svejedno kolika je maksimalna koncentracija, njihove su tegobe teško podnošljive. Kao čest problem uz alergijsku hunjavicu razvija se i astma.
U Subotici, gradu u kome postoji neka vrsta organiziranih pokušaja suzbijanja ovog korova, ove se godine bilježi smanjenje koncentracije peludi ambrozije u zraku u odnosu na prošle godine, ali to očito nije dovoljno. Postoji i općinska odluka o mjerama, načinu i uvjetima suzbijanja i uništavanja ambrozije, usvojena 2006. godine, no šef gradske Službe za gospodarstvo, poljoprivredu i turizam Mirko Ostrogonac kaže kako se ta odluka sada mora mijenjati.
»Odluka se svakako mora mijenjati formalno, jer je Subotica u međuvremenu dobila status grada, pa je to prigoda da je mijenjamo i suštinski«, kaže za HR Mirko Ostrogonac. »Moramo postojeću odluku utvrditi tako da ona na osnovi zakonskih propisa omogući suzbijanje ambrozije na terenu. Znači, da ljudima koji se time bave omogući konkretno djelovanje, a ne samo da evidentiraju, upozoravaju ili opominju. Potrebno je osim toga i tehnički opremiti poljočuvare GPS uređajima, kako bi se na osnovi toga točno moglo utvrditi tko je vlasnik zakorovljene parcele.«
Mirko Ostrogonac kaže da bi odluka morala biti donesena do konca ove godine, tako da bi njeni efekti mogli biti vidljivi već za iduću sezonu.
U Subotici, kao oglednom primjeru, ove su sezone – u srpnju, kolovozu i prvoj polovici rujna – komunalnoj inspekciji građani prijavili 234 slučaja uočene ambrozije i to na 210 različitih lokacija.
»Riječ je o privatnim i javnim površinama na prostoru grada, dok se lokacije iz atara prijavljuju poljoprivrednoj inspekciji«, kaže za HR gradski komunalni inspektor Nikola Santrač. »Od svih prijavljenih lokacija na 38 nije bila ambrozija, nego neki drugi korov, 160 prijava je bilo osnovano, na 24 tražimo vlasnike, a za 156 lokacija naložili smo košenje. Od toga ambrozija je pokošena na 122 lokacije, a ostalo košenje je u tijeku.«
Nikola Santrač dodaje kako je prošle godine inspekcija zaprimila 320 prijava, da su vlasnici površina nakon opomene uredno pokosili korov, te da je samo u jednom slučaju podnesena prijava organu za prekršaje. Gradsko je područje, dakle, relativno očišćeno, ali je ukupan efekt upitan, ako se pogleda kako su njive oko grada nerijetko obrasle ambrozijom.
Ne pomaže niti bijeg na more
U Vojvodini, prema prilično utemeljenim pretpostavkama, više od 200.000 ljudi ima problema s alergijskim reakcijama na cvjetanje raznih korova, prvenstveno ambrozije. U široj regiji, uključujući Slavoniju, Baranju, južnu Mađarsku i Transilvaniju, taj broj debelo premašuje milijun. Tim ljudima, koji se tijekom ljeta kljukaju slabo učinkovitim, a omamljujućim lijekovima, i koji preko godine raznim metodama pokušavaju ojačati imunitet organizma, ne treba objašnjavati što bi konkretna i sveobuhvatna akcija glede ovoga značila. Iskorjenjivanje ambrozije nije moguće dio po dio, jer ambrozija je žilava biljka: gdje je pokosiš, ona sutra izraste još gušće.
»Obično na more idem početkom ljeta, no ove sam godine odlučio otići koncem kolovoza, kako bih izbjegao tegobe koje imam zbog ambrozije«, priča svoje iskustvo Zlatko Vukov, poduzetnik iz Subotice. »Alergijske reakcije na ambroziju imam već pet godina i mislio sam da će mi more pomoći. I, uistinu je tako i bilo prvih osam dana. Bio sam u Poreču i nikakvih problema nisam imao. Međutim, jednu je večer puhnuo vjetar s kopna i ja sam počeo kihati, 20-30 puta zaredom. Oči su me pekle, nos mi se začepio, nisam mogao spavati. Bio sam iznenađen. Imajući u vidu moje petogodišnje iskustvo s ambrozijom, odmah mi je bilo jasno kako moj daljnji boravak na moru nije jamstvo da ću se makar privremeno osloboditi ambrozije, jer se ona očigledno proširila i izvan našeg ravničarskog područja. Vidio sam idućih dana i druge ljude kako kišu na plaži i u gradu i bio sam siguran da to nije zbog prehlade, teško je prehladiti se na plus 35 stupnjeva Celzija.«
Kugla sa šiljcima
Stručna literatura kaže sljedeće: Ambrozija je biljka koja u stadiju zrelosti stvara i do 8 milijuna peludnih zrnaca, a oprašuje se vjetrom, što je jedna od karakteristika alergogenih biljaka. Broj oboljelih od alergijskih reakcija iz godine u godinu je sve veći, jer se širi i ambrozija. U Hrvatskoj je najrasprostranjenija između rijeka Save i Drave te uz jadransku obalu (Istra, Zadar, Makarska), u Hercegovini je najviše ima oko ušća Neretve, dok je u Srbiji problematično područje uz Dunav, Tisu i Savu.
Ova je biljka podrijetlom iz Sjeverne Amerike, a u Europu je stigla kao slijepi putnik na brodovima s robnim pošiljkama. Njezino prvo pojavljivanje u Panonskoj nizini zabilježeno je 1941. godine. Jednogodišnja je biljka, uspravne i razgranate stabljike, koja izraste do 1,5 metara visine. Stabljika je posuta grubim dlačicama, pa je poželjno staviti rukavice kad je se uklanja, tj. čupa. Listovi su jajasta oblika, također posuti dlačicama i jako nazubljeni. Cvjetovi su skupljeni u žute grozdove na vrhu stabljike. Biljka najviše voli napuštena staništa, poput željezničkih pruga, cesta te nedovoljno obrađenih zemljišta i polja. Često raste i kao korov u nasadima suncokreta, šećerne repe, kukuruza, soje i krumpira.
Niče u travnju, a cvjetati počinje sredinom srpnja. Biljka proizvodi pelud u golemim količinama. Zrnce peludi izgleda kao kugla sa šiljcima. Ima dobre aerodinamičke osobine i može putovati i do 300 kilometara. Svaka biljka proizvede više od 60.000 sjemenki koje mogu preživjeti u zemlji više od 30 godina, a izdržati čak i uvjete smrzavanja.
Zaštita i liječenje
Za oboljele liječnici ne preporučuju boravak na otvorenom od 5 do 10 sati ujutro, kad je koncentracija peludi najveća. Potrebno je i držati prozore stana zatvorenim, a stakla na automobilima tijekom vožnje podignutim. Za boravak na otvorenom dobro je planirati vrijeme poslije kiše, jer kiša ispire pelud, pa je tada njegova koncentracija u zraku najmanja. Prije odlaska na spavanje preporučuje se tuširanje i pranje kose kako bi se odstranila tijekom dana nakupljena pelud. Preporuka je pranje kose prije spavanja, ali i često pranje ruku, izbjegavanje pušenja, sprejeva protiv kukaca i sličnih iritansa, jer pojačavaju simptome alergije. Također nije dobro sušiti odjeću ili cipele izvan kuće, te izlaziti iz kuće za vrijeme suhih i vjetrovitih dana.
Nije loše i redovito se informirati o koncentraciji peludi u zraku i ponašati se sukladno tome. Naime, osobama koje pate od alergije na ambroziju pravodobna spoznaja o vremenskim uvjetima postaje dobar saveznik. Najgore je kad je vjetrovito i vrlo toplo, jer se tada pelud najjače rasprostranjuje i izaziva najviše simptoma.
U nekim gradovima u regiji (Zagreb, Osijek, Varaždin, Subotica, Segedin...) postoje službe koje se bave borbom za sprječavanje ambrozije, pa se građani redovito pozivaju da te službe obavijeste o prisustvu biljke u svom susjedstvu i aktivno sudjeluju u njezinu uklanjanju.
Čak i oni koji ne osjećaju tegobe nikad ne mogu biti sigurni da ta biljka sutra neće i kod njih izazvati neugodne alergijske simptome.
Kampanje
Ambrozija osvaja Europu nevjerojatnom brzinom. Brzina migracije te biljke je između 6 i 20 kilometara godišnje, s istoka na zapad. U Europi postoji oko 400 mjesta na kojima se mjeri koncentracija polena u zraku. Mjerenjem koncentracije peludi omogućava se svakodnevna informacija bolesnicima o količini peludi u zraku u sezoni cvatnje. U posljednjih 10 godina koncentracija peludi u zraku narasla je pet puta. Zagrebačka županija nalazi se u zoni najveće koncentracije peludi ambrozije u Europi.
U mnogim europskim zemljama poduzimaju se ozbiljne mjere suzbijanja ambrozije. U Mađarskoj su takve kampanje počele prije nekoliko godina. Organizirane su utrke za djecu, a dijete koje ubere najviše ambrozije dobiva nagradu. Tiskani su i posteri sa slikom biljke i objašnjenjima zašto je biljka opasna i zašto je treba iščupati zajedno s korijenjem. U Kanadi postoji zakonska obveza iskorjenjivanja ambrozije u vrtovima. Gradska policija ima sporazum s poštarima, koji im dojavljuju u kojem vrtu raste biljka. Kazne za vlasnike vrtova koji je ne iskorjenjuju mogu biti i po nekoliko tisuća dolara. U Osijeku je pokrenut projekt suzbijanja ambrozije, a u Varaždinskoj županiji pokrenuli su izdavanje prigodnih letaka kojima se građani upozoravaju na opasnosti od te biljke. Opisan je njezin izgled i način suzbijanja. I Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba pokrenulo je inicijativu za uklanjanje ambrozije iz dvorišta, vrtova, neobrađenog zemljišta, javnih zelenih površina, te uz javne prometnice. Obveza uklanjanja odnosi se na sve javne i fizičke osobe, a za neizvršenje te obveze bit će izrečene kazne od 200 do 1000 kuna.
U SAD-u borba protiv ambrozije obuhvaća čak i prave tjeralice, sa slikama ambrozije i uz natpis: »Traži se! Naoružana i iritirajuća!« I doista, ambrozija se dobro naoružala i sve više osvaja naš okoliš, a na nama je da joj se suprotstavimo svim raspoloživim sredstvima. Možda zvuči ružno, jer biljka nije kriva što joj je priroda namijenila tako neugodnu ulogu. No, možda je njezino prisustvo samo test za sve nas, za našu brigu o okolišu i dobrobit mikro i makro susjedstva.
Svi koji pate od alergije na ambroziju probali su vjerojatno većinu lijekova što ih nude ljekarne (od Claritina, Letizena, odnosno Zirteka, pa nadalje). Alergijom na ambroziju bave se i mnogi travari. U novinama se nedavno moglo pročitati kako je jedan umirovljeni kemičar iz Kutine (Žarko Nejman), koji se bavi ljekovitim biljem, pronašao neke čajeve što uspješno djeluju na tu alergiju. Primjerice čaj od žalfije (kadulje), za koji daje i recept: 1 žlica žalfije prelije se s 2-3 dl vruće vode i ostavi poklopljena preko noći. Služi za ispiranje sluznica nosa i usta, a njome se može isprati i sluznica očiju, lice te cijelo tijelo.