Arhiv tekstova

Kalendarska jesen stiže idućeg tjedna, ali su jesenski radovi na poljima u subotičkom ataru već uveliko u tijeku. No, kako to »posljednjih« godina gotovo uvijek biva, poljoprivrednici uvijek imaju problema s finalizacijom svojih plodova rada. O aktualnom trenutku subotičke poljoprivrede, u kraćem razgovoru za naš tjednik porazgovarali smo s Pavlom Kujundžićem, predsjednikom Skupštine Udruge poljoprivrednika Subotica.

Što ima novoga u Vašoj udruzi i što se sve događalo u proteklom razdoblju?

Opće je poznata situacija, što se ovoga ljeta događalo i kakvi su problemi u vezi toga uslijedili. Prvo s pšenicom, kojoj je tijekom žetve izuzetno pala cijena (s 15,5 pala na 13 dinara po kg), a trenutačno varira oko 13,9 dinara, no, očekujemo kako bi koncem godine trebala dostiću svoju realnu vrijednost od 15,5-16 dinara po kg, a zatim još drastičnije i sa suncokretom. Naime, prošle su godine uljari plaćali oko 350 eura za tonu, a onda je suncokret u roku od samo dva mjeseca skočio na 500, čak i na 550 eura za tonu. Zatim su uljari ponudili poljoprivrednicima ugovore prema kojima su garantirali otkupnu cijenu od 300 eura za tonu, međutim, kada je žetva krenula suncokreta je bilo znatno više nego prijašnjih godina, rod je naime nešto bio bolji nego inače, i sada se pojavio višak suncokreta, s kojim uljari ne znaju što raditi. Čak niti ne žele preuzeti rod s njiva. U vezi ovoga problema interveniralo je i Ministarstvo poljoprivrede, pa su uljari obećali da će preuzeti i platiti ga prema ponuđenoj i ugovorenoj cijeni. Također, pojavio se na tržištu i znatno jeftiniji suncokret iz zemalja u okruženju, što je dodatno unijelo nemira u cijelu aktualnu problematiku.

Gledano u tom smjeru kako, po Vašem mišljenju, izgleda buduća poljoprivredna jesen?

Bojim se da će nastupajuća jesen biti vrlo teška. Mnogi još nisu uspjeli naplatiti svoju pšenicu, suncokreta je jako malo plaćeno, uveliko se približavaju termini sjetve pšenice, a sav repromaterijal koji se koristi je iznimno poskupio. Samo je gorivo s prošlogodišnjih 65 dinara otišlo na više od 100 dinara za litru, dok je umjetno gnojivo s prošlogodišnjih 300 eura za tonu otišlo na čak 550 – 600 eura. Sjemenska roba će biti na prošlogodišnjoj razini, i tu, na sreću, ne bi trebalo biti značajnijih negativnijih pomicanja.

Što je nekakvo međurješenje u ovim okolnostima?

Ministarstvo poljoprivrede je obećalo kako će u planu za iduću godinu nastojati povećati poticaje barem na 150 eura po hektaru, no, u ovome trenutku jedini izlaz za poljoprivrednike koji nemaju raspoloživih sredstava za nabavu potrebnog materijala je da se dodatno pokušaju zadužiti putem određenih namjenskih kredita.

Kako komentirate nedavno provođenje akcije ministarstva da osobe iznad šezdeset godina starosti daju svoju zemlju u zakup mlađim osobama?

Smatramo kako je ova mjera iznimno dobra i učinkovita, no to je projekt još prethodnog ministarstva na čijem je čelu bila Ivana Dulić – Marković. No, kako to biva, bilo je određenih problema oko isplate iznosa predviđenog za zakup tog zemljišta, no od ministarstva je stiglo obećanje kako će sva dugovanja biti regulirana do konca ove godine.

Gledano kroz prizmu svih navedenih problema s kojima se svakidašnje (godinama) susreću poljoprivrednici, kako osobno gledate na budućnost ostajanja mladih na agraru?

Mogućnost uvijek postoji, ali bi se po tom pitanju znatno više trebala angažirati država, ne samo Ministarstvo poljoprivrede. Prije svega bi se trebalo uraditi znatno više na poboljšanju infrastrukture u seoskim sredinama, mladima koji žele ostati treba se osigurati sve ono što bi inače imali u gradu – vodovod i kanalizacija, kao najosnovnije potrebe suvremenog načina življenja, zatim razvijeni sustav predškolskog i školskog obrazovanja, osnovna zdravstvena i medicinska zaštita,  bogatija ponuda kulturnih sadržaja.

Konkretno, uzimajući u obzir trenutačno stanje, postoji li želja pojedinaca za ostankom na selu?

Ne baš, jer bi se moglo na prste dvije ruke izbrojiti mlađih ljudi od 25 godina starosti koji su odlučili ostati na selu i posvetiti se poljoprivredi. Jer to rade zato što to moraju, a ne zato što to žele.                                                   g