Pod naslovom Izbori za nacionalna vijeća nacionalnih manjina 2014. i podnaslovom Koga su mediji izabrali? koncem prošle godine je objavljena publikacija u ediciji Medijska sfera Novosadske novinarske škole. Ovo je treća knjiga »koja se direktno bavi isključivo odrazom izbornih kampanja u medijima i dekonstrukcijom uređivačkih politika u ovoj oblasti«, navodi u svom uvodu urednica izdanja prof. dr. DubravkaValić Nedeljković s Odsjeka za medije Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. 

Ovo je prvi put da je u ovakvom obimu proveden monitoring medija na manjinskim jezicima (albanskom, bošnjačkom, bunjevačkom, hrvatskom, mađarskom, romskom, rumunjskom, rusinskom, slovačkom) i srpskom jeziku u vrijeme predizborne kampanje za članove nacionalnih vijeća i proveo ga je tim Novosadske novinarske škole u listopadu i studenom. Na predstavljanju zbornika održanom koncem prosinca urednica izdanja prof. dr. Valić Nedeljković je, sumirajući rezultate ovog jednomjesečnog monitoringa, rekla kako je do najprimjetnijeg kršenja novinarskog kodeksa došlo u medijima na bošnjačkom, albanskom i mađarskom jeziku kao i da su se među kandidatima na izbornim listama nerijetko javljali i novinari, što se ne može smatrati primjerom dobre prakse.

 

Mediji na hrvatskom jeziku

 

Mirjana Pušin pratila je medije na hrvatskom jeziku i to elektroničke medije u Vojvodini Radio Subotica: Večernji dnevnik na hrvatskom, RTV: Dnevnik na hrvatskom jeziku, Radio Novi Sad (III. program): Emisija na hrvatskom jeziku i tjednik Hrvatska riječ.

Tijekom monitorovanih datuma u elektroničkim medijima na hrvatskom jeziku se o izborima govorilo rijetko, najčešće u formi izvještavanja, bez naročito aktivnog novinarskog angažmana ili redakcijske inicijative pa, zaključuje Pušin nameće se utisak da u elektorskom načinu biranja, mediji nemaju značajnu ulogu u informiranju. Na koncu, ističe Pušin, jedino je češće nego inače, uglavnom koristeći pseudo-događaje, bilo riječi o takozvanom bunjevačkom pitanju.

»Nakon analize, opći je zaključak da navedeni mediji, osim tjednika Hrvatska riječ, nisu bili pretjerano zainteresirani za ove izbore. Pratili su kampanju, bez mnogo uređivačkog, redakcijskog ili novinarskog angažmana, često samo u ulozi prenositelja događaja koji su bili u svezi s predizbornim radnjama. Takav medijski pristup doprineo je da i sama kampanja djeluje blago i korektno, samo s malo češćim, uglavnom općim, informacijama koje dolaze iz Hrvatskog nacionalnog vijeća«, zaključila je Pušin.

»U odnosu na elektroničke medije, tjednik Hrvatska riječ, bio je profesionalno posvećen predizbornoj kampanji. Uočljiva je redakcijska, urednička angažiranost i novinarska inicijativa. Mnogi su tekstovi bili kritički i argumentirano obrađeni, često i uz novinarski komentar. Tako su se čitatelji Hrvatske riječi uz ovaj tjednik, pravovremeno i obilato informirali o tijeku predizborne kampanje«, navodi se u zaključku monitoringa medija na hrvatskom jeziku. Treba međutim reći da su se u ovom radu pojavile dvije grube pogreške, kao što je onaj o broju Hrvata u Srbiji (75.000) te o broju upisanih u poseban birački popis (nekoliko stotina).

 

Velika zainteresiranost i favoriziranje nekih

 

U zaključku o provedenom monitoringu Radio Televizije Bujanovac RTB i Radio Televizije Spektri RTS na albanskom jeziku Nermine Aliji Ademi navodi kako su gotovo svi promatrani mediji bili izuzetno zainteresirani za izvještavanje o stranačkim aktivnostima u okviru predizborne kampanje ali da su pojedinim strankama ustupali više prostora za promociju, samopromociju i kritiku protukandidata. Najveća pak zamjerka objema televizijama je ta što nisu dali dovoljno prostora nestranačkim listama, nisu anketirali građane i predstavili i njihovo mišljenje o izborima te bi smatra »za buduće izbore bilo dobro izraditi odgovarajuću strategiju za razvoj i očuvanje kvalitete predizbornog programa, povećati analitički pristup i žanrovsku šarolikost.

Marina Grnja Klaić pratila je Regionalnu radio-televiziju Novi Pazar, Televiziju Sandžak, Televiziju Tutin, Radio Sto plus, tjednike Polimlje i Sandžak danas te portale sandzakavaz.rs, sandzacke.rs, sandzakhaber.net i sandzakpress.net. Analiza sadržaja izvještavanja lokalnih sandžačkih medija ukazala je da su izostala osnovna obilježja balansiranog, nezavisnog i istraživačkog novinarstva te je uočeno da su mediji favorizovali političke i vjerske elite ove regije navodi se u zaključku i ističe kako je najuočljivija povreda Etičkog kodeksa novinara bila manipulacija vjerskim osjećanjima građana. Tijekom predizborne kampanje ni na jednom mediju nije bilo niti jedne ozbiljne analitički predstavljene priče o problemima zajednice, koja analizira mišljenja i stavove obje strane. Najčešće su to bili jednostavni novinarski žanrovi poput vijesti ili izvještaja, a novinari su tijekom kampanje imali ulogu osoba zaduženih za promociju određene političke opcije, zaključila je, među ostalim Grnja Klaić.

 

Nedostatak kritičkog stava i aktivnog pristupa

 

Elektroničke medije u Vojvodini na bunjevačkom govoru Radio Subotice, Radio Sombora i Radio Novog Sada analizirale su Mirjana Pušin i Tijana Femić. U svim emisijama navedenih radio programa uglavnom su nositelji lista afirmativno govorili o svom programu, ponekad oprezno komentirajući programe drugih lista uz blagi kritički osvrt na pojedine protukandidate, navodi se u ovom radu. Monitoring je pokazao da su dijelovi emisija navedenih emisija, a koji se odnosio na predizbornu kampanju bio identičan a da su se emisije razlikovale jedino prilikom odjave kada je imenovani voditelj navodio tko je pripremao emisiju i uočeno je da je izborni blok bio bez novinarskog angažmana, bez postavljenog pitanja ili komentara.

Norbert Šinković pratio je medije na mađarskom jeziku te zaključuje da su izbori protekli bez suštinske medijske pažnje u ovim medijima. Pasivan pristup medija ili izrazito obojeni stav u praćenju kampanje su glavna zapažanja nakon završetka monitoringa koji je pokrio skoro sve značajne medije u Vojvodini s programom na mađarskom jeziku. Nedostatkom kritičkog stava i aktivnog pristupa, mediji su doveli birače u poziciju da bez odgovarajuće medijske podrške i analize donesu odluku o tome kome će povjeriti svoje glasove, zaključio je Šinković na osnovu praćenja tjednika Hét Nap, dvije radio stanice (Radio Novi Sad i Radio Subotica), jedan televizijski dnevnik (Televizija Vojvodine), jedan informativni portal (vajdasagma.info) i jedan TV magazin kolažnog tipa (Javni poslovi – Közügyek na TV Panon). 

 

Emisije uživo i neutralan stav

 

Informativni program na romskom jeziku na Javnom servisu Vojvodine, Radiju Beograd, kao i sadržaj časopisa Dekada analizirala je Jelica Nikolić. Redakcija romskog informativnog programa na RTV je izdvojila poseban blok vijesti posvećen izborima i bila neutralna u izvještavanju, kao i uredništvo emisije Romano them Radija Beograd dok je pokrajinski list Dekada nedovoljno pristupio ovoj temi, navodi se u zaključku. U okviru informativne emisije Nevimata postojao je i poseban blok posvećen izborima, dok je radijska emisija Romano them u svakoj emisiji davala priliku nositeljima lista da predstave svoj program. Posebnu inicijativu je pokazala ova redakcija organizirajući predizbornu debatu u svom studiju. List Dekada je  pak temi izbora pristupio sasvim neutralno, naizgled nedovoljno zainteresirano.  

Monitoring predizborne kampanje u medijima na rumunjskom jeziku prateći emisije koje se emitiraju na Javnom medijskom servisu Vojvodine, Televiziji Bor (TV Bor) i tjednik Libertatea provela je Laura Spariosu. Na osnovu analize istraživačkog korpusa, zaključila je da u izvještavanju postoje sličnosti, ali i razlike. U emisijama Javnog medijskog servisa Vojvodine izvještaj je bio najzastupljeniji medijski žanr, vijest na TV Bor, članak u Libertatei. Kao primjer dobre prakse autorica ističe angažman novinara elektroničkih medija u smislu organiziranja predizbornog programa koji je emitiran uživo, kao i javljanja uživo na dan glasanja, izvještavajući o tijeku izbora, kao i angažman novinara tiskanog medija, što u smislu praćenja predizborne kampanje, što u smislu objavljivanja izvještaja o izborima, izlaznosti i rezultatima glasanja. 

 

Kratka kampanja i utvrđeni okviri

 

Miroslav Keveždi pratio je medije na rusinskom jeziku tjednik Ruske slovo i informativne emisije na RTV. Svi mediji su se trudili postaviti fer sustav za ravnomerno prezentiranje lista, što im je u velikoj mjeri i uspjelo, zaključak je ove analize. Ruske slovo se trudilo pronaći sustav koji bi svim listama dalo fer poziciju u tjedniku. Opća zamjerka Keveždija monitorovanim medijima je da nije posvećena dovoljna pažnja tehničkim momentima vezanim za izbore, a koje se tiču pojedinosti oko upisa u posebni birački popis, mjestima za izbore i informacijama o tome zašto su izbori za nacionalno vijeće uopće važni.  Keveždi ističe da kvalitet sadržaja koji je publika mogla primiti međutim nije bio samo u rukama medija i kandidata, već i donositelja odluka koji su kampanju skratili na period jedva dovoljan da se ona uopće održi. Vremena za pripremu uvjerljivijih i studioznijih sadržaja jednostavno nije bilo dovoljno, zaključuje autor. 

Medije na slovačkom jeziku radijske i televizijske emisije Radio televizije Vojvodine i tjednik Hlas ljudu pratila je Milina Sklabinski. Svi mediji – od javnog servisa pa do lokalnih emitera, koji su ovim istraživanjem obuhvaćeni sporadično, bili su veoma striktni i dosljedni u smislu načina informiranja o predizbornim aktivnostima što je u krajnjem slučaju ovu temu načinilo krajnje marginalnom. Svi su imali jasno utvrđene okvire u kojima su se predstavljale liste, postojali su izborni blokovi te se ne može reći da je neka od lista favorizirana. Uočljivo je bilo da je predizborni program bio prilično skroman, da prikrivenog oglašavanja gotovo i nije bilo, te da su nositelji lista tražili druge načine kako da dođu do svojih birača. Najviše su u tom smislu korištene društvene mreže odnosno internet, ali i drugi javni nastupi. Generalno, mediji na slovačkom jeziku nisu posvetili veliku pažnju predizbornoj kampanji za izbore članova za Nacionalno vijeće, a na marginama javnog interesa ostala je i tema samog značaja upisivanja u posebne biračke popise ali i značaj djelovanja institucije poput nacionalnih vijeća u domenu kulturnih autonomija, zaključak je Sklabinske.

Stefan Janjić proveo je analizu diskursa u dnevnim listovima na srpskom jeziku Politika, Večernje novosti i Danas, kao i u centralnim informativnim emisijama Radio-televizije Srbije, Radija Beograd, Radio-televizije Vojvodine i Radija Novi Sad. Osim sadržaja s dnevnom periodikom objavljivanja monitoring je obuhvatio i tjednik NIN, kao i emisije Radar na Radio-televiziji Vojvodine i Građanin na Radio-televiziji Srbije.  Autorov je zaključak da navedeni mediji tokom analiziranog perioda nisu posvetili dovoljno pažnje temi izbora za vijeća nacionalnih manjina. Mediji na srpskom jeziku su u završnici kampanje nedovoljno pažnje posvetili ovoj temi, iako se ona neposredno tiče svakog četrnaestog građanina Republike Srbije. Ipak, izvještavanje je bilo lišeno senzacionalističkog pristupa, a u nizu tekstova i priloga opšteg formata publici je na jasan način predstavljena organizacija izbora i funkcija nacionalnih vijeća, zaključak je ove analize.