Više od devet stoljeća Bačka je županija bila središte u kojemu su se okupljali istaknuti službenici, odabrani umovi, sposobni ljudi. Kao što je poznato, Bačka i Bodroška županija su se zakonski ujedinile 1802. O ustrojstvu županije, o bačkim županima i podžupanima, o povijesti, te o narodima koji su živjeli na ovim prostorima, skupljena je i objavljena opsežna građa, koja može poslužiti za novije obrade. Suvremeni radovi obogaćeni su novim spoznajama i otkrićima, ali polazišta autora su različita. Zato je proučavanje povijesti ove regije složeno i zahtjevno, a poznato je kako ljudi ovih krajeva »nemaju vremena« za ozbiljnije proučavanje prošlosti, pa čak i sadašnjosti. I tu je bit problema – mnoge činjenice iz prošlosti mogu biti pogrješno protumačene ili jednostrane.
POVIJESNA ULOGA BAČA: Teško je omeđiti Bač prošlosti, jer je imao višestruku povijesnu ulogu: bio je biskupsko i nadbiskupsko sjedište, oblasno središte, vojno uporište, saborište. Bač su Turci konačno zauzeli 1529. Već 1169. zabilježen je podatak o viteško-monaško-templarskom samostanu u Baču, kojega franjevci preuzimaju 1300. godine, i od tada nastaje bogata povijest o Baču, koju mi gotovo da i ne poznajemo. Malo je žitelja ovoga kraja čitalo rasprave Ivana Antunovića, Petra Pekića, Jovana Erdeljanovića, Beata Bukinca, Bernardina Unyia, Ivana Evetovića, Emerika Pavića, Emanuela Franje Hoška, Mladena Borkovića, J. Jelenića, Šišića, Krunoslava Tkaleca, Ante Sekulića! Potrebni su nam stručnjaci, ljudi koji bi obnovili i sredili veoma bogatu samostansku knjižnicu.
A za one, koji žele za kratko vrijeme upoznati povijest Plavne, preporučam članak »Šokačka mjesta u Bačkoj« Ilije Džinića (Katolički godišnjak za godinu 1968., Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, Zagreb, 1967., str. 197), iz kojega prenosimo dio teksta o Plavni:
PLAVNA: »Plavna, selo s oko 2500 stanovnika, uglavnom šokačkih Hrvata, koje naš zaslužni svetojeronimski urednik ‘Danice’ dr. Josip Andrić pored svog rodnog mjesta Bukina, kao rodno mjesto svoje majke, smatra svojim milim zavičajem. I našeg velikog hrvatskog pisca Antuna Gustava Matoša vežu zavičajne niti donekle za Plavnu. Tu mu se naime rodio otac Antun od učitelja Grge, bunjevačkog Hrvata iz Kaćmara. Plavna se spominje već u 16. stoljeću. Stanovnici joj ‘Iliri’ bave se ribolovom. Godine 1748. broji 599, a 1791. pak 806 duša. Crkvu je imala već 1721., samostalnu župu tek od 1761. Crkvene se matice vode od 1756. Sadašnja crkva, posvećena u čast sv. Jakova apostola, podignuta je 1814. Na mjestu gdje je bila stara crkva sada stoji velik križ. Župnik je Lazar Beretić iz Čonoplje. Plavanjski Šokci imaju također krasnu narodnu nošnju, koja je došla do punog izražaja u opereti ‘Na vrbi svirala’ od Josipa Andrića, izvedenoj od plavanjske mladeži 1956. i kasnije, te nema primjera u cijeloj Jugoslaviji da je još neko selo tako izvelo glazbeno kazališno djelo vlastitog skladatelja s radnjom iz života tog sela. U Plavni su ova prezimena: Mišić, Pakledinac, Vinković, Bartulov, Jokić, Probojčević, Kavedžić, Andrić, Somborac, Krupica, Benjik, Petrović, Bujak i druga...«
Danas Plavna ima 1375 stanovnika.
Zvonimir Pelajić
