Slamarsku umjetnost, koja je nastajala u Tavankutu, s pravom možemo nazvati jednom od značajki ovoga mjesta, ali i njegove okolice. Okupljajući se od 1986. u likovnoj koloniji koja nastoji održati živim ovaj likovni izraz u tehnici slame, slamarke nastavljaju ideju organiziranoga okupljanja i rada koje je upravo na ovome lokalitetu začeto još 1961. godine. 

U organizaciji Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva »Matija Gubec« i Galerije Prve kolonje naive u tehnici slame ove je godine, 12. srpnja, otvoren XXVIII. saziv Prve kolonje naive u tehnici slame u Tavankutu.

 

Od prve kolonije

 

Jozefina Skenderović, voditeljica slamarskog odjela pri HKPD »Matija Gubec«, jedina je od današnjih slamarki koja je sudjelovala na svim do sada održanim sazivima kolonije: »Na prvoj kolonije sudjelovalo je samo osam slamarki, isto toliko je bilo i drugih umjetnika, slikara i kipara. Spomenula bih teta Margu Stipić, koje se na poseban način ove godine prisjećamo, jer je sto godina od njezinog rođenja. Ona je odisala posebnom vedrinom, svi u koloniji su je obožavali. Prvih pet kolonija se radilo u zajednici s drugim umjetnicima, da bi kasnije kolonija postala isključivo slamarska. Razlog za to je isprva bio isključivo financijske prirode, mada se kasnije zaključilo kako je to bila dobra odluka, jer kada smo same možemo na miru raditi i više se jedna drugoj posvetiti.« Jozefina ističe kako je u ovih 28 godina bilo i nekoliko prijelomnih za koloniju. A to su 1992. i 1999., obje izuzetno teške godine, zbog ratnih dešavanja, prva zbog mobilizacije, a duga zbog bombardiranja. U novom tisućljeću ova je kolonija započela uspješnu suradnju s organizacijom »Femina kreativa« s kojom je sudjelovala u dva europska projekta, koja su tematizirala stvaralaštvo seoskih žena te žena pripadnica nacionalnih manjina. Jozefina, kao dugogodišnja voditeljica kolonije, ističe kako je slamarska umjetnost vrlo rado viđena u raznim sredinama, dok smatra kako je najteže dokazati se u vlastitome gradu. 

 

Tradicija se nastavlja

 

Program ovogodišnjeg otvorenja kolonije započeo je svečanim otvorenjem izložbe radova nastalih na XXVII. sazivu kolonije na kojem je govorila povjesničarka umjetnosti Olga Šram: »Svake godine, kada je otvorenje kolonije, priređuje se drugi, novi program. Uvijek postoje novi momenti koji stalno privlače pozornost javnosti, ljudi koji su uključeni u tu umjetnost. Jer ono što Tavankut čini interesantnim, privlačnim, jest umjetnost koja je jedistvena, naivna u izradi tehnike slame. Tavankut zna to iskoristit kao svoju specifičnost i s tim nastupa svuda u okruženju i drugim sredinama. Tradicija od 1962. godine se nastavlja, što je dobro, jer je kolonija i formirana s ciljem da se ta tradicija održi, da se stvaraju nove generacije i da se u koloniji ozbiljno radi. Ne samo da to bude mjesto okupljanja, nego i razvijanja, da bi ona dostigla taj nivo koji zadovoljava sve kvalitete i principe po kojima se može jedno umjetničko djelo vrednovati.«

Kolonija ima dvadeset sedam godina neprekidnoga rada iza sebe. Postaje jedna ozbiljna  manifestacija iz sfere likovne umjetnosti, prije svega za ovu lokalnu sredinu. Olga Šram kao svojevrsne smjernice za rad kolonije preporučuje: «...razvijanje individualnih ličnosti, dakle ne potpadanje u jedan kliše ili jedan način rada, nego poticanje individualnog stvaralaštva. Dok jedna slamarka ima svoj način rada, svoj stil, ona postaje prepoznatljiva, samo svoja. Te posebnosti, koje svaka od njih u sebi nosi, one trebaju zadržati i razvijati. Ono što je bitno, što su mnogi i ranije govorili, to je da je važno sačuvati tehniku rada. Načini pletenja, oblikovanja slame, to je to što je veza s tradicijom i što je neophodno kod naivne umjetnosti ovakve vrste. I prenositi tehniku na mlade naraštaje, kako bi se potencijalni talenti ohrabrili i pomogli na putu oblikovanja kreativnih stvaralaca. I treba se više voditi računa da se ne prelazi u komercijalu, da se barem u koloniji svaki moment iskoristi za njegovanje kreativnosti. Ljudi mogu privatno raditi za prodaju, to je normalna stvar, to rade svi umjetnici, Ali kolonija neka bude mjesto gdje ljudi stvarno stvaraju prema svom viđenju i prema svom senzibilitetu, prema svom stvaralačkom  naboju.«

Nakon otvorenja program je nastavljen uz tamburašku glazbu i modnu reviju autorice Sande Benčik, dizajnerice odjeće. Revija pod nazivom »Moja mala haljina« inspirirana je bunjevačkom ženskom košuljom i spremanjem djevojke za izlazak. U okviru programa kolonije predstavljen je i volonterski međunarodni kamp koji se održava u Tavankutu – Sonja Bratić, predstavnica Volonterskog centra Vojvodine, predstavila je kamp u kojem će se naredna dva tjedna raditi na obnovi etno salaša Balažević.