Sredinom 19. stoljeća veliki broj hrvatskih književnika počinje rabiti pridjev ogroman istiskujući uobičajeni golem. Uzmemo li u obzir vrijeme prodora navedene riječi u hrvatski književni jezik, već su nam, same po sebi, mnoge stvari jasnije. Kao što nam je jasno da smo dotad imali svoju riječ za taj pojam, a ona je – golem. Pogledamo li u Bibliju, pronaći ćemo deset različitih oblika pridjeva golem, dok pridjev ogroman ne ćemo pronaći ni jedanput. Prisjetimo li se poznatog stiha iz još poznatijeg epa »Smrt Smail-age Čengića« Ivana Mažuranića: »Boj se onoga tko je viko bez golema mrijeti jada!«, potvrdit ćemo opravdanost naše sumnje.
U »Velikom rječniku hrvatskoga jezika« Vladimira Anića uz golem možemo pronaći pojmove ogroman, rus., češ.; pridjev, koji je vrlo velik, izrazito velik; golem i ogromnost – 1. svojstvo onoga što je ogromno, 2. izrazita, napadna veličina, 3. neprikladnost zbog pretjerane veličine; golemost. Uz to navodi i pojmove golemaš – veliki gazda, krupan posjednik zemlje, onaj koji ima velik posjed ili posjede; golemaštvo – 1. ukupnost svojstava velikih posjednika u ljudskom društvu, 2. pren. a. uvećavanje i pretjerivanje u stjecanju, isticanju zasluga, megalomaniji i sl., b. pretjerivanje u strahu od bolesti, hipohondrija te golemost – svojstvo onoga što je golemo.
Slavko Pavešić u »Jezičnom savjetniku« (Zagreb, 1971.) navodi kako se pridjev ogroman uvriježio, no da je imenicu ogromnost bolje izbjegavati jer se nije toliko proširila.
U »Razlikovnom rječniku srpskog i hrvatskog jezika« Vladimira Brodnjaka iz 1991. godine pojam ogroman (ogromna, ogromno) okarakteriziran je kao rusizam koji valja zamijeniti pojmom golem (golema, golemo). Isti autor navodi kako prilog ogromno u značenju veoma mnogo, neobično mnogo; ogromno vam hvala – u hrvatskom jeziku ne postoji. Slijedom navedenoga možemo zaključiti kako nam rusizam ogroman nije nužan jer imamo stariju riječ koja pokriva isto značenje.
