»Ima to svoju čar kad od nečeg što je u lošem stanju napraviš da bude lijepo i kvalitetno«, kaže Josip * »Ne postoji problem koji ne možemo riješiti, samo je pitanje vremena koliko je potrebno za to«, ističe Snežana

U subotičkoj tvrtki Framer, koja se bavi uramljivanjem slika i prodajom slikarskih platna i koju od 2015. godine vodi bračni par Josip i Snežana Kujundžić već smo pisali u našem tjedniku. Osim spomenute djelatnosti, tijekom vremena Framer team, kako znaju za sebe reći, počeo se baviti i restauracijom starih ramova, da bi njihovi najnoviji pothvati bili restauracija i rekonstrukcija slika i kipova. Veoma izazovne i zahtjevne poslove na tom polju do sada su radili za crkvu sv. Jurja u Subotici i crkvu sv. Lovre u Sonti.

Radovi na ramovima, slikama i kipovima

S poslovima restauracije, odnosno rekonstrukcije, počeli su kada ih je jedna mušterija pitala bi li mogli popraviti jedan stari gipsani ram.

»Mislim da je taj ram radio još pokojni Franzer. Imala sam neka znanja o materijalima i odlučili smo pokušati jer mi je uvijek bila ljubav ta restauracija. Volim nečemu što je staro, pohabano, dati novi život, tj. da ne završi negdje na tavanu ili još gore u smeću. Upustili smo se u tu avanturu i mogu reći da je završena vrlo uspješno. To je bio prvi naš korak. Nakon toga, kada sam objavila na društvenim mrežama taj pothvat, počeli su se javljati ljudi. Znači, prvo smo počeli s ramovima«, započinje priču Snežana.

Nakon nekog vremena javio im se župnik subotičke crkve sv. Jurja u Subotici vlč. Tomislav Vojnić Mijatov s molbom da restauriraju neke slike, da bi potom iz iste crkve dobili oštećen kip Blažene Djevice Marije s Isusom. U pitanju je bio drveni kip i budući da su, kako navodi Snežana, znali koje materijale trebaju koristiti, kako to uraditi, prihvatili su se i tog posla. Posljednji takav posao bio im je restauracija ramova i slika iz crkve sv. Lovre iz Sonte, za što ih je zamolio vlč. Josip Kujundžić.

»Kod jedne slike nepoznatog autora, veličine 370x200 cm, koja se nalazila na oltaru, pozadina je bila zalijepljena cementnim ljepilom zbog čega je platno slike pretpjelo trajna oštećenja koja smo morali ukloniti isijecanjem prilično velikih površina. Srećom, uspješno smo riješili problem. Bile su tu još dvije manje slike dimenzija 190x110 cm«, ističe Josip, dodajući kako zapravo najviše vremena ode na samu pripremu predmeta. Dalje objašnjava faze samog postupka:

»Prvo se iz rama izvadi platno, pa se skine s blind rama na čemu je ono razvučeno. Potom ga je trebalo očistiti budući da je straga bilo nanosa nekog drugog platna koje je lijepljeno ljepilom na bazi cementa, što se inače ne radi jer cement zadržava vlagu pa to platno vremenom trune. Sve se to moralo skinuti, očistiti, pripremiti. Čak je blind ram bio oštećen pa smo i njega morali restaurirati jer je imao neke šare koje su bile oštećene«.

Nakon pripremnih poslova (popravaka i šmirglanja rama, čišćenja platna), nastupa Snežana s radovima koji zahtijevaju preciznost i kreativnost.

»Kod ramova, kada se završe ti ‘grublji’ radovi, krećem ja s prvim zaštitnim slojem, potom ide temeljna farba. Kod slika, ako je potrebno, nanosim boju ili radim popravke na platnu. Konkretno, kod ove slike iz Sonte nanijela sam svježu boju koja sadrži materijal koji se može kombinirati sa starim materijalima da ne bi došlo do ponovnog pucanja. Ako je u pitanju oštećenje nekih ukrasnih detalja, primjerice na ramovima, mora se obraditi drvo i šmirglanjem ukloniti dijelovi koji mogu izazvati dodatno pucanje, nakon čega ide novi nanos gipsa, a potom nastupam ja s rezbarenjem, pravljenjem šarica. Nakon toga ide ponovno premaz zaštitnog sloja prije farbanja, pa ide temeljna boja i na koncu finalna«, pojašnjava Snežana, ističući kako je cilj uraditi posao da to bude trajno i kvalitetno.

»Ove slike stare su preko 200 godina, koliko postoji i crkva, dakle od 1812. godine. Nadamo se da će slike, nakon našeg posla, opstati možda ne 200, ali puno godina, ali treba istaknuti da je jako važno čuvanje tih slika, odnosno kako se s njima poslije rukuje. Primjerice, prilikom čišćenja ne smiju se koristiti agresivna sredstva. Također, puno znači i gdje se slika nalazi, kakvi su uvjeti u smislu ima li vlage i dr. Sve to utječe na trajnost«, dodaje ona.

Svaki je problem rješiv

Osim što su prilično zahtjevni, navedeni poslovi Kujundžićima predstavljaju pravi izazov.

»Ima to svoju čar kad od nečeg što je u lošem stanju napraviš da bude lijepo i kvalitetno. No, često se događa da na koncu ima mnogo više posla nego što smo u početku mislili«, kaže Josip, a Snežana dodaje: »Ne postoji problem koji ne možemo riješiti, samo je pitanje vremena koliko je potrebno za to«.

Također nam je objasnila što je razlika između restauracije i rekonstrukcije:

»Restauracija podrazumijeva da se ono na čemu se radi ostane autentično, znači onako kako je bilo u prvobitnom stanju. Ne mijenja se ni kolorit, ni tekstura, ništa što se tiče primjerice slike, napose ako je u pitanju neki poznati autor ili ako je slika stara preko sto godina, što sam imala slučaj s jednom iz senćanske crkve u Subotici. Tu smo vodili računa samo da je dobro očistimo, a kada se to uradi, slika dobije tu neku mat teksturu pa ide dodavanje boje ukoliko negdje nešto fali, ali se treba držati toga kako je u originalu. Samo se poprave pukotine, doda se malo boje ako je spala i onda ide zaštitni lak. Kada je u pitanju rekonstrukcija, to zavisi od naručitelja posla. Može tražiti da se promijeni kolorit, možda neka korekcija likova ili predmeta na slici. Znači, daje se svježina, novi izgled slike. Tema ostaje ista, ali slika bude malo drugačija«.

Sljedeći ovakvi poslovi, kako navode, predstoje im s tri kipa koja su im dovezena iz sonćanske crkve, a dobit će ih ponovno i iz subotičke crkve sv. Jurja.

Snežana i njene slike

Ljubav za slikarstvom, podsjetit ćemo, kod Snežane se rodila u djetinjstvu i prve korake stekla je u osnovnoj školi gdje joj je nastavnik likovnog bio György Boros, koji je vodio i likovnu sekciju.

»Tu se otkrio neki moj talent kada sam i započela sa slikanjem. Pravac kojim se bavim je nadrealizam, a odnedavno sam počela eksperimentirati i s kubizmom. Tehnika kojom slikam je ulje na platnu, akril ne volim, po mom mišljenju nema dušu, ‘plastičan’ je, ne odgovara mi za finu obradu. Volim sjenke, volim preciznost, što mi ulje omogućuje. Najviše me inspiriraju priče iz života, situacije koje nas muče ili vesele. Smatram da je svijet jedna pozornica u kojoj smo mi ljudi samo glumci u toj predstavi, odnosno u svom životu. U početku su moje slike i prikazivale neke lutkice, doslovno lutkarsku predstavu koja se odigrava na toj pozornici, međutim krenula sam ubacivati konkretne, realističnije likove. U slikama ima jako puno simboličnih detalja i ta simbolika uvijek asocira na nešto konkretno, a to uvijek prepuštam promatraču da otkrije poruku na mojoj slici, riječju – svaka slika ima svoju poruku«, priča Snežana kojoj sredinom listopada predstoji izložba u Rogaškoj Slatini u Sloveniji, u hotelu Atlantida Boutique.

»Bit će to moja samostalna prodajna izložba za koju pripremam još nekoliko slika iz pravca kubizma, a postavka će ostati tamo tri mjeseca. Poziv na ovu izložbu dobila sam posljednji put na likovnoj koloniji u Mariboru, gdje inače idemo posljednjih šest godina.«

I. Petrekanić Sič