-12-09-25-11-56-09.jpg)
Šokačka kuća u Topolju jedna je od rijetkih »muzeja na otvorenome« u Hrvatskoj. Topolje je hrvatsko, šokačko selo u Baranji, koje pripada skupini podunavskih baranjskih sela (Topolje, Draž, Gajić, Duboševica). Etnologinja Vlasta Šabić iz Muzeja Slavonije posvetila je ovome muzeju i etnografskoj zbirci stručni članak 2004. godine, u vrijeme kada je ovaj projekt očuvanja šokačke baštine nastajao zahvaljujući inicijativi grupe ljudi, a koji i danas, nakon dvadeset godina, živi i razvija se.
Prva stepenica, piše Šabić, bila je formiranje etnografske zbirke na temelju obiteljskog naslijeđa, njezin smještaj u adekvatan objekt, te na temelju toga stvaranje muzeja na otvorenome radi zaštite i promicanja tradicijskih vrijednosti, umijeća i znanja.
-12-09-25-11-58-16.jpg)
Marija Ivanković Golubov s gostima iz Srbije
Inicijatori i nastavljači
»Pokretač prve inicijative bila je vlasnica većine predmeta Manda Kovačev i njezina obitelj, rodbina u Topolju i suseljani. Iz ove jezgre Osječanin Damir Doležal osnovao je Društvo prijatelja baranjskih starina Ižip. On je pokretač cijeloga projekta i organizator svih aktivnosti Društva. Vrlo brzo nakon upita i zamolbi uključili su se etnologinja Vlasta Šabić iz Muzeja Slavonije, te Ministarstvo kulture Hrvatske koje je predložilo da se, posredstvom Muzeja Slavonije, izradi projekt s programom obrade, evidentiranja, restauracije i prezentiranja građe, koji se natjecao za materijalna sredstva u Ministarstvu kulture«, navodi se u članku.
Ukratko, od samog početka na projektu su surađivali pokretači projekta i konzultirali se sa strukom – Upravom za zaštitu kulturne baštine u Osijeku, Muzejom Slavonije Osijek, Muzejskim dokumentacijskim centrom i Ministarstvom kulture Republike Hrvatske. Zahvaljujući čuvarima baranjskih starina i stručnjaka kuća i okućnica upisane su u Registar nepokretnih kulturnih dobara Republike Hrvatske, kao trajno dobro bogate baranjske kulturne baštine.
Šokačku kuću obišli smo koncem kolovoza, a mještanka Marija Ivanković Golubov predstavila nam je kuću i etnografsku zbirku.
»Ukupno je 1.600 predmeta iz privatnog vlasništva, a ostali veliki namještaj je iz Muzeja Slavonije. Kuća je opremeljna kao što su izgledale kuće s početka 20. stoljeća gdje se nalaze svi uporabni predmeti, od pokućstva, namještaja, raznih uporabnih predmeta za poljoprivredu, tradicionalnog tekstila, odjeće, nošnje... Kuća je obnovljena 2007. godine i upisana je kao nepokretno kulturno dobro u Registru zaštićenih kulturnih dobara Hrvatske. Obnovljen je trščani krov na štali, na fajti i kolnici. Prvo je bio pogranični Interreg projekt s Mađarskom, odnosno s Pečuhom 2007., a 2023. ponovno je obnovljen krov u suradnji s HKPD-om Matija Gubec iz Tavankuta, što je također bio projekt prekogranične suradnje. Uz glavnu kuću koja je gazdinska i dobrostojeća, u kojoj je zemljani pod i nabijena je ali postoje i pečene cigle, ima veliki gang, dva kijera pa čak i gator (podrum) u kući sazidan. Ima i dva čardaka, ambar i bunar koji je bio središte i centar za dovođenje vode u gospodarstvo. Ima i ljetnu kuhinju koja još nije sređena«, objašnjava Marija.
-12-09-25-12-00-12.jpg)
Novi projekti u Šokačkoj kući
Inače, kaže Marija, priča o ovome muzeju počinje 1923. kada je podignuto ovo zdanje.
»Bile su to godine u kojima se u zraku još osjećalo zlatno doba Baranje s kraja 19. stoljeća. Četiri naroda: Mađari, Nijemci, Hrvati i Srbi stvarali su bogatu kulturu temeljenu na darovima zemlje, vode i položaja uz žilu kucavicu srednje Europe – Dunav. Tragove ove obećane zemlje u srcu Panonije čuva i naša kuća«, rekla je Marija.
»Šokačka kuća danas je dio turističke ponude Baranje, ovdje se događaju različite manifestacije, najčešće u svibnju za Noć muzeja. Tada se ovdje prikazuje pravo prelo, odnosno ‘misečina’ kako bi se reklo po šokački, gdje se mladi i stari druže, pjeva se uz gajde i tamburu, peku se kobasice i slanina«, kaže Marija.
Zanimljivost ovoga muzeja je i što je 2024., uz potporu Turističke zajednice Osječko-baranjske županije napravljen projekt »Eva i Stipa, igrica lipa« gdje se kroz QR kodove i snimljene priče koju pričaju Eva i Stipa Golubov, posjetitelji, slušajući ih preko mobitela, narativno vode kroz postav Šokačke kuće.
»Kuća je otvorenog tipa, ključeve drži Društvo baranjskih starina Ižip, tako da se na svaku najavu kuća može razgledati. U planu je izgradnja interpretacijskog centra, za koji je već ishodovana građevinska dozvola, tako da bi ovdje bilo središte i sama srž uz samu Šokačku kuću jedan interpretativni dio kako bi se moglo što bolje opisati posjetiteljima običaje i tradiciju ovoga kraja«, zaključuje priču o Šokačkoj kući Marija Ivanković Golubov.
J. D.
