Tijekom ove godine dogodio se iznimno važan događaj za zaštitu prirode u Srbiji: nakon više desetljeća, orao krstaš ponovno se gnijezdi u Bačkoj. Marko Tucakov, stručnjak za zaštitu prirode iz Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode, ističe da je ovaj uspjeh plod suradnje civilnog sektora i državnih institucija, ponajprije Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije i Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode.

Jedna od naših najvećih ptica

»Orao krstaš jedna je od najvećih i najrjeđih ptica grabljivica u Srbiji, karakteristična za stepska i brdska područja Euroazije, a Vojvodina je na zapadnom rubu njezina areala. Zbog intenzivne poljoprivrede, gubitka staništa, ubijanja i trovanja, populacija ove ptice dramatično se smanjila tijekom prošlog stoljeća. To je ptica koja zahtijeva vrlo veliki prostor radi gniježđenja i ishrane. U Vojvodini se redovno gnijezdio, i dalje se gnijezdi s promjenljivom brojnošću. Najveća brojnost kako sada vidimo iz lovačkih izvješća, znanstvenih članaka i putopisa, bila je u Srijemu, na Fruškoj gori i u Podunavlju. Tijekom 1970-ih i 1980-ih godina već je prestao s gniježđenjem na Fruškoj gori, ostalo je osam do devet parova na Deliblatskoj pješčari. U drugom desetljeću ovog stoljeća svjedočili smo potpunom kolapsu populacije, gdje nekoliko godina (2015. – 2017.) nismo u cijeloj državi imali niti jedan ili samo jedan registrirani gnijezdeći par. To je ptica koja se redovito prati, te stoga imamo egzaktne podatke o njezinoj brojnosti«, pojašnjava Tucakov.

Tucakov posebno naglašava da je za oporavak populacije bila ključna međunarodna suradnja: »Ta vrsta jeste 'na papiru' strogo zaštićena. Gotovo sve aktivnosti koje ga ugrožavaju su zabranjene i, ako se učine, strogo kažnjive, ali nažalost to se na terenu gotovo ne provodi. Tada smo u sektoru zaštite prirode vidjeli kako jedino konkretne mjere zaštite i to doslovno svake pojedinačne ptice, para i mogućih mjesta gniježđenja, uz značajne investicije putem međunarodnih projekata mogu dati rezultate. Ključni trenutak bio je međunarodni projekt 'PannonEagle', realiziran od 2016. do 2022. godine u suradnji s kolegama iz Mađarske, Austrije, Češke i Slovačke. Ovaj projekt, financiran od strane Europske unije putem programa LIFE, omogućio je provedbu konkretnih mjera zaštite, uključujući stalno čuvanje gnijezda, izgradnju hranilišta i očuvanje livada i pašnjaka – krstaševih najvažnijih staništa. Tijekom zime se uglavnom hrane leševima koje pronađu, a budući da znamo da je veliki problem u zaštiti ptica postalo trovanje, željeli smo osigurati zdravu i kvalitetnu hranu za te životinje, pa su na nekoliko mjesta u Vojvodini gdje se oni okupljaju otvorena hranilišta za ptice grabljivice. Samo kroz ovakve mjere mogli smo osigurati konkretan i dugotrajan rezultat koji se ogleda u povratku ove ptice na njezina nekadašnja staništa. Zahvaljujući uspješnoj zaštiti u Mađarskoj, ona je značajno oporavljena i mislim da se posljednjih godina tamo gnijezdi 400-450 parova. Ove godine Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije objavilo je podatak o čak 19 gnijezdećih teritorija u Vojvodini, što predstavlja značajan porast u odnosu na prethodne godine. Posebno nas raduje što su orlovi ponovo zauzeli područje Bačke, gdje posljednji podaci o gniježđenju datiraju još iz pedesetih godina prošlog stoljeća«, ističe Tucakov.

Mjesto novog gnijezda iznenadilo ornitologe

Najnovije gnijezdo orla krstaša nalazi se na granici atara Đurđina i Žednika.

»Oni trebaju veliko i staro stablo, a u Vojvodini takva su mjesta sve rjeđa. Ne možemo se pohvaliti velikom zastupljenošću ni šumica ni pojedinačnih stabala koje orao krstaš traži za svoje gnijezdo. On nije tipična šumska ptica, treba velika i usamljena stabla, šumice ili, evo, u ovom slučaju drvorede za smještaj svog velikog gnijezda. Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Vojvodine objavilo je da je to gniježđenje bilo uspješno, s jednim izvedenim mladuncem, on je nazvan Feliks i obilježen satelitskim transmiterom, kako bi se poslije moglo pratiti njegovo kretanje. Uspjeh je time veći što pokazuje kako isključivo konkretne mjere zaštite u današnjem dosta složenom spletu okolnosti u prirodi mogu dovesti do rezultata, a u ovom slučaju je to i međunarodna suradnja. Dakle, da nije toliko brojna njihova populacija u Mađarskoj, mi ne bismo mogli biti nagrađeni ovakvim pozitivnim razvojem situacije«, kaže Tucakov.

Dodaje kako je gniježđenje orlova krstaša na ovom mjestu bilo veliko iznenađenje za stručnjake jer su očekivali povratak orlova u mirnije šume subotičkog područja ili Čikerije. Iznenadili su se odabirom gniježđenja u drvoredu usred velikog i nepreglednog poljoprivrednog područja Telečke zaravni kod Đurđina. Ovo pokazuje da ptice same biraju svoja staništa, a kako kaže, nama ostaje obveza da im osiguramo potrebnu zaštitu i uvjete za daljnji oporavak populacije.

Istovremeno upozorava na osjetljivost ove vrste i potrebu dodatne zaštite gnijezda i staništa, neposredne lokacije gnijezda se ne otkrivaju javno zbog mogućnosti uništavanja, što se ranije događalo. Ističe kako je važno komunicirati s vlasnicima zemljišta i lokalnim stanovništvom kako bi maksimalno zaštitili staništa ove ptice. Tucakov upravo ovdje navodi ogromnu pomoć civilnog sektora bez kojeg mnogo toga ne bi bilo moguće toliko brzo uraditi kako bi se zaštitila ova veličanstvena ptica.

»Orao krstaš je ptica koja traži velike količine hrane, pogotovo kada ima mladunce, a oni izvode jednog ili dva mladunca. Tijekom ljeta se hrane isključivo živim plijenom, hvataju ptice i sisavce male i srednje veličine, a rjeđe nekada i prilično velike. Najčešće se hrane vranama, divljim i domaćim golubovima, glodavcima, ali imali smo situaciju da smo u gnijezdima zatekli i i srne, tako da govorimo o jednoj zaista snažnoj ptici. Njegova prisutnost pokazuje zdravlje ekosustava u kojem boravi«, nastavlja Marko Tucakov.

Važno sudjelovanje lokalnih organizacija

Ističe i važnost lokalnih organizacija u očuvanju orla krstaša:

»U Subotici djeluje Udruga ljubitelja prirode Riparia, dok je u Bačkoj Topoli aktivna organizacija Arkus. Obje su veoma posvećene očuvanju ptica grabljivica, uključujući orla krstaša, i njihov rad na terenu od velikog je značaja za kontinuirano praćenje i zaštitu ovih ptica«.

Na kraju Tucakov zaključuje: »Ovaj uspjeh mora biti dodatna motivacija svim sudionicima u zaštiti prirode. Orao krstaš se nalazi na grbu Republike Srbije, što mu daje dodatni simbolični značaj i podsjeća nas na važnost očuvanja prirodne baštine koju dijelimo i za koju smo odgovorni«.

Ivan Ušumović