Srpsko-hrvatske i hrvatsko-srpske odnose danas nužno treba sagledavati na više razina, a ne samo kroz odnose dviju država koji su na najnižoj razini od 2000. godine, jer postoje brojni primjeri iznimno dobre suradnje, rečeno je u ponedjeljak navečer u Beogradu na tribini zaklade Friedrich Ebert na ovu temu.
No, niti jedna strana nema dovoljno sluha staviti ih »u prve minute tv-dnevnika«, rečeno je na debati »Srpsko-hrvatski dijalog – nove perspektive«, održanoj u organizaciji Instituta za filozofiju i društvenu teoriju sveučilišta u Beogradu pod pokroviteljstvom njemačke neprofitne zaklade Friedrich Ebert.
Ministar za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog u srbijanskoj vladi i predstavnik hrvatske zajednice Tomislav Žigmanov ocijenio je da su hrvatsko-srpski odnosi danas na najvišoj razini u posljednja tri desetljeća, istaknuvši da ne govori o odnosima dviju država, jer drži da je odnos Hrvatske i Srbije kao država na najnižoj razini od 2000. godine.
»Život postoji i izvan državnih odnosa, politike i tabloida«, kaže Žigmanov i dodaje da, osim velike gospodarske suradnje koja je u prvoj polovici godine premašila 800 milijuna eura, uspješno surađuju i institucije umjetnosti, kulture, pa čak i estrada.
»Činjenica da je predstavnik hrvatskog naroda dobio poziciju u Vladi Srbije može se tumačiti kao pozitivna gesta i imat će relaksirajuće posljedice kada su u pitanju hrvatsko-srpski odnosi«, rekao je Žigmanov.
Dodaje kako je »važno ne samo tko je u Vladi Srbije u pogledu srpsko-hrvatskih odnosa već i tko je izostao iz Vlade«.
Ocijenivši da »ono što je bilo u prošlosti ne treba gurati pod tepih«, istaknuo je da suočavanje s prošlošću treba obje strane voditi u bolje odnose u budućnosti. O svom ulasku u Vladu kaže da je preuzeo odgovornost, a da se o njegovom doprinosu može razgovarati kada prođe neko vrijeme.
»U kontekstu hrvatsko-srpskih odnosa bio bi veliki luksuz odbiti mjesto ponuđeno predstavniku hrvatske nacionalne zajednice«, rekao je.
Profesor Filozofskog fakulteta zagrebačkog sveučilišta Hrvoje Klasić sugerirao je da se o srpsko-hrvatskim odnosima mora govoriti na više razina – o odnosu dviju država, dvaju naroda, odnosu dvaju naroda u Hrvatskoj, dvaju naroda u Srbiji, te odnosima političkih elita i običnih građana.
»Kakvi su odnosi, odgovor ovisi o tome koga pitate. Ako pitate normalne ljude, koji ne pripadaju nekakvim elitama, suradnja izgleda mnogo bolje nego kada čitate (srbijanski provladin tabloid) Informer«, rekao je Klasić.
Ukazujući na povijesne činjenice »da smo zajedno na ove prostore došli prije tisuću godina« Klasić je rekao da u tom razdoblju ima samo jedno stoljeće u kojem su »Hrvati i Srbi svjesno ratovali jedni protiv drugih, ali su neki i surađivali«.
Klasićeva kolegica s Filozofskog fakulteta u Beogradu Dubravka Stojanović istaknula je da u srbijanskim medijima i tabloidima »Hrvatske ima više nego ikad«.
Ironično je primijetila da je Hrvatska uvijek »rezervni štih« koji će u domaćoj političkoj krizi pomoći da se »podignu strasti« i da se »sjetimo svih neugodnih trenutaka, međusobnih sukoba i pokolja« da bi se »skrenula pozornost s nekih važnih i ključnih pitanja«.
Po njezinim riječima, političkim elitama često »nije važno kakva je realna povijest« jer se i kroz obrazovanje i udžbenike »barata s puno pogrešnih podataka«. »Problem je što ni struka ni društvo na to ne reagiraju, što dovodi do zlouporabe srpsko-hrvatskih odnosa pa nam predstoji da apeliramo da se izbjegavaju ti sukobi«, poručila je Stojanović.
Zamjenik župana Primorsko-goranske županije Petar Mamula istaknuo je da postoje brojni primjeri suradnje između institucija koji osjetno prolaze »ispod radara« jer niti na jednoj strani nema dovoljno sluha da se takve primjere »stavi u prve minute tv-dnevnika«.
»Kad pogledamo Britance, Francuze i Nijemce koji su stoljećima ratovali, a danas najbolje surađuju, vidimo da nismo napravili korake k tome da prevladamo naše sukobe, a jedan od načina je da počnemo isticati tu suradnju koja postoji«, rekao je Mamula.
(Hina)
