Tema

Prosinac je posljednji mjesec u godini u kojem svodimo račune tekuće godine i promišljamo o planovima za budućnost. Također, prosinac nam pruža niz prilika i mogućnosti za zahvalu i darivanje. Dar je najljepši način da se nekome zahvalimo, ispričamo, pokažemo osjećanja, sprijateljimo se. Darivanje se uči od malena i ono je umjetnost, jer u malom sjajnom paketiću sažima najljepše želje, osjećanja i poruke. Nije stvar u kupnji poklona, već je tajna u osluškivanju tog nekoga za koga uzimamo dar i poklonimo mu baš ono što želi i čemu se raduje.

 

Praznici u prosincu – prigoda za darivanje

 

Djeca se najviše raduju prosincu i darovima koje očekuju od sv. Nikole,  od majki za Materice i očeva za Oce, te božićnog dara pod borom. Gotovo svaki tjedan u prosincu prigoda je za davanje ili primanje darova. Iako svi znamo za ove blagdane, evo nekoliko riječi o tome što oni znače i odakle potječu. 

Sva djeca znaju da uoči  sv. Nikole (6. prosinca), treba očistiti čizmice i staviti ih u prozor u nadi da će ih on napuniti darovima. Sveti Nikola jedan je od najštovanijih svetaca u kršćanstvu. Živio je u trećem stoljeću poslije Krista i smatra se zaštitnikom djece, sirotinje, pomoraca, farmaceuta, pekara, zatvorenika, trgovaca i putnika. Za njega se vežu brojne legende, a jedna od njih povezuje se s današnjim običajem darivanja djece. 

 

 

Običaj čestitanja materica i oca spada u tradiciju bunjevačkih Hrvata u Subotici i Somboru s okolicom, te u pograničnim mjestima u južnoj Mađarskoj. Materice se obilježavaju treće nedjelje došašća kao znak zahvale majkama. Četvrte nedjelje došašća su Oce, dan zahvale očevima. Opisujući vrijeme došašća, biskup Ivan Antunović se s velikim oduševljenjem i puno radosti sjeća djetinjstva i toga kako su djeca rano ujutro na Materice i Oce kretala u pohod rodbini, te kaže:

 »Ne bi nas kod kuće ni užetom privezati mogo, a da sve rodove redom ne obiđemo. Sve tetke, ujne, strine, kume, prije, seke i Milke tribalo je pohoditi, svima čestitati, jerbo su nas svagdje čekale jabuke, orasi, šljive, suhe višnje i kruške ili baš i krajcara koja je za onda mnogo vriedila...A na otce smo isto tako stričeve, ujce i kumove pozdravljali. Ma da je kaka ciča zima bila, to nas nije moglo zapriječiti.« (Slavjan na svih dnevih ili blagdana crkvenih, 1875:17)

I danas se ovaj običaj u narodu očuvao. Djeca  pohode žensku i mušku rodbinu, recitiraju im prigodne pjesme, a ovi im za uzvrat poklanjaju jabuke, orahe, novac ili mali dar. 

 

Aleksandra Prćić

 

Opširnije u tiskanom izdanju