Filip Kovač, rođen u travnju 1998. godine, jedan je od najmlađih prvotimaca NK Dinamo iz Sonte u ovoj natjecateljskoj sezoni. U prvoj ekipi debitirao je s navršenih šesnaest godina i mjesec dana i tako zauvijek ostao ubilježen kao jedan od najmlađih prvotimaca u bogatoj Dinamovoj povijesti. Polaznik je klupske nogometne škole kod trenera Gorana Matića. Igrač je po mjeri trenera. Njegove nogometne kvalitete su nesporne, a volja za učenjem od iskusnijih je izuzetno jaka. Kućni odgoj mu je za svaku pohvalu, za današnja mjerila vrlo neobično, iz poštovanja persira čak i starije suigrače. 

 

                                                                                             

Za loptom trči od ranog djetinjstva 

 

U nogometu je od ranih djetinjih dana. Od kad zna za sebe, lopta mu je bila najmilija igračka. »Odrastao sam uz brata Marka, koji je možda i bolji nogometaš od mene, ali mu nedostaje voljni moment i upornost u treniranju. Za loptom sam potrčao vrlo rano, valjda odmah čim sam prohodao. Već od 2003. godine, kao najmlađi polaznik nogometne škole, počeo sam upijati sve čemu su nas učili moji prvi treneri Goran Matić i Spomenko Kušljić. Oni su bivši nogometaši i dobri pedagozi. Imali su nam što pokazati i imali su nas čemu naučiti. Naša je generacija odigrala puno utakmica u pionirskoj dobi, svugdje smo ostavljali odličan dojam. Često smo igrali i protiv godinu-dvije starijih dječaka, pobjeđivali smo i njih. Već u ranom djetinjstvu Matić i Kušljić su kod svih nas, pored samoga nogometa razvijali i dobre radne navike. Tada nismo razumjeli, a danas i sam vidim kako je redovito treniranje osnova napretka u nogometu. Osim radnih navika u nama su sustavno razvijali i osjećaj sportskog poštenja, a govorili su nam i kako je u životu puno bitnije da  budemo prije svega dobri i pošteni ljudi, pa tek onda  dobri nogometaši«, priča Filip. 

 

Ivan Andrašić

 

Opširnije u tiskanom izdanju