Da, tako će vam se otvoriti internetska stranica i vidjet ćete parobrod Doris na Bosutu, no meni je do ruku dospjela stara fotografija Morovića iz polovice 19. stoljeća, gdje je bjelodano da je parobrod na Bosutu u Moroviću, jer lijevo na fotografiji su ostaci tvrđave staroga grada u vlasništvu obitelji Morović, a iza je jasno vidljiv stari drveni most građen polovicom 18. stoljeća. Novi željezni most, ili bolje rečeno mostovi u Moroviću, građeni su na Bosutu 1899., a na Studvi 1900. godine. Sagrađeni su sredstvima Investicione zaklade, novčarske institucije Vojne krajine (Granice), iste one koja je sagradila i branu ili ustavu na Bosutu i naplaćivala usluge prolaska parobroda, dok su čamci bili oslobođeni plaćanja. U povijesnim izvorima Morović se javlja vrlo rano, jer katolička crkva Marijinog Uznesenja datira prema jednim izvorima iz 12., a nekima iz 13. stoljeća kada je Morović bio arhiđakonat za 43 okolne katoličke župe, no odlaskom Turaka stanje se mijenja. Pripajanjem srijemskih župa novo uspostavljenoj Bosanskoj i Srijemskoj biskupiji sa sjedištem u Đakovu, biskup Krtica je 1872. godine zabilježio da Morović ima solidno građenu crkvu Marijinog Uznesenja koja je u lošem stanju i udaljena je od sela, a Bosut zna svakoga proljeća plaviti, te je podignuta u selu župna crkva sv. Roka 1699., koja je također u lošem stanju, ali je obnovljena sredstvima krajiške vlade.
Zabilježeno je i da je Morović 1732. godine imao 32 pravoslavne kuće s oko 200 duša i da je u selu drvetom građena pravoslavna crkva, koja je također obnovljena 1760. godine, a posvetio ju je mitropolit Pavle Nenadović. Parohijom upravlja pop Jovan Simeunović, kaže u svojoj knjizi »Srijem – naselja i stanovništvo«, dr. Rudolf Horvat.
Vlč. Emerik Gašić u svojoj knjizi »Povijest župe i mjesta Morović« piše o drvenim mostovima na Bosutu i Studvi, te piše o vlč. Franji Vučkoviću, koji je u Moroviću umro 1884. godine. Vučković je za Morović uradio vrlo mnogo, on je prvi uveo pisanje matica na hrvatskome jeziku, a osim hrvatskoga govorio je latinski, njemački i mađarski. U evidenciji iz njegova vremena stoji da je Morović imao 244 osobe kod uskrsne ispovjedi, u Vašici 186, u Adaševcima 36, a u Rači 16 plus 71 uznik. U Adaševcima je 1875. porušena katolička crkva sv. Magdalene. Pišući o Vučkoviću spominje da je iz Morovića parobrodom išao u Mitrovicu, pa je otuda odlazio kod brata u Karlovce, a također je išao Busutom do Lipovce, kod vlč. Mikoevića i jednom su prigodom s njim parobrodom išli gibarački vlč. Dorbolo, vlč. Odžić iz Kukujevaca, grk. župnik Segedi iz Šida te graničarski časnici Paić, Turković i Kornelija.
U to su vrijeme, osim putničkoga prometa rijeke bile najjeftinije za transport poljoprivrednih kultura i drveta, a zna se da su upravo u regiji Save i Bosuta bile najbogatije srijemske i slavonske šume i nadaleko čuveni hrast. Sava je bila plovna od ušća do Siska, točnije rečeno do Rugvice kod Zagreba, a najpoznatija je riječna luka bio Sisak, pa Brod, Županja, Mitrovica, Zemun. U Sisak je prvi parobrod »Najvojvotkinja Sofija« uplovio 1839. godine, a 1846. godine u Beču je kupljen prvi parobrod koji je u Sisku kršten po imenu »Sloga«. »Sloga« je prometovala Savom, Dunavom i Tisom, a potopljena je 1884. godine na Savi, na lokaciji Špilje kod Bošnjaka (Županja). I nije to jedini parobrod kojega kriju valovi Save. Godine 1945. nizvodno od Mitrovice, kod Jarka na minu je naišao parobrod Slovenac, kupljen u mađarskom brodogradilištu u Budimpešti. Evo još jednog zanimljivog podatka. Šumarski list iz Zagreba u broju 8. od 1. kolovoza 1888. godine donosi program stručnog obilaska šuma na području petrovaradinske i brodske imovne općine, a obavit će se parobrodom, željeznicom i zapregama. Sudionici trebaju biti u Sisku do 25. kolovoza, jer sutradan polazi parobrod, staje su u Brodu, a poslije se ide u Županju gdje je večera i zabava. Sutradan se ide do Vrbanje, na obilazak šuma gdje će biti i ručak, dok je večera zakazana u Moroviću, gdje će se obići šume. Sljedećega se dana ide parobrodom do Mitrovice, također obilazak šuma i pregled ureda petrovaradinske imovne općine i završava ručkom za sve sudionike. A evo i kako je nastala ideja da pišem o parobrodu u Moroviću. Ovi naši krajevi već dugo ne pamte ovakvu zimu i dok sam jednoga jutra išao za Morović ispratila me vijest da je ledolomac u Osijeku, sljedećeg susrećem na Dunavu kod Aljmaša, a u Moroviću su me dočekale zaleđene rijeke Bosut i Studva. Toga poslijepodneva, 6. veljače ove godine, televizija B92 donosi vijest da ledolomac »Fruška gora« mrvi led na Savi kod Mitrovice, ili točnije kod Zirinog splava kod Mačvanske Mitrovice. Ni mnogo stariji ne pamte kada smo bili ovako ledom okovani.
