U ovo vrijeme često čujemo pojam globalizacija i to u svjetlu novog svjetskog zaokruživanja pojedinih dijelova zemaljske kugle ili cijelih kontinenata. U našem slučaju – Europe. Predviđeno je da u globalnom poretku postupno nestanu granice među državama, kontroliraju se gospodarstva zemalja članica, objedinjavaju se sigurnosne snage – vojska i policija, uvodi se jedna moneta, jedno tržište i tome slično.

I VEĆINSKI ĆE POSTATI MANJINSKI: Neki zluradi proroci tvrde kako će nestati i mali narodi u korist jedinstvene europske nacije koja će od prvog svibnja 2004. brojiti 453 milijuna stanovnika.
    Današnji većinski jezici dominantnog – većinskog – naroda u pojedinim zemljama postat će manjinski isto kao što su to i jezici manjinskih zajednica u istim tim zemljama. Samo što će ovi drugi imati »ulaznicu« preko svoje matične domovine, na primjer Hrvati preko Hrvatske, Mađari preko Mađarske i tako dalje.

SPREMNO DOČEKATI BUDUĆNOST: Globalizacija je neminovno nazočna i u kulturnome životu svijeta kroz utjecaj na kulturu zemalja i kroz utjecaj na kulturni život manjinskih naroda u tim zemljama.
    Mi, kao kulturni djelatnici lokalnoga značaja, moramo se zapitati kako će izgledati kulturni život naše, hrvatske, manjine na ovim prostorima zahvaćenim globalizacijom kako bismo događaje u skoroj budućnosti spremno dočekali.
    Polazeći od vlastite, manjinske, kulture i kulture većinske zajednice oko nas, konstatiramo sličnosti u različitostima, ali i poteškoće oko ostvarivanja osnovne zadaće našeg somborskog Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva »Vladimir Nazor« – gajiti, prenositi kulturnu baštinu nas Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, a ne zanemariti kulturu okoline u kojoj stoljećima živimo i stvaramo. Suživot različitih kultura je neizbježan, a u njegovom provođenju moraju sudjelovati škole, političke organizacije i kulturne udruge, kao i roditelji djece koja se bave kulturno-umjetničkim aktivnostima.

OČUVATI ILI ODBACITI: Eventualni konflikti između različitih kultura svode se na dva pojma: prvi je očuvanje ili odricanje vlastite kulture, a drugi prihvaćanje ili odbijanje tuđe kulture.
    Odreći se vlastite kulture i prihvatiti isključivo kulture većine znači asimilaciju ili potpuno stapanje u većinsku grupu. Odreći se vlastite kulture a odbiti i kulturu većinskog naroda znači segregaciju ili izdvajanje, u našem slučaju iz kulturne cjeline Hrvata kao naroda kome pripadamo. U slučaju kada se otuđuje manjina od većine, pa i na kulturnom polju, dolazi do marginalizacije.

INTEGRACIJA JE JAMSTVO: Ovo posljednje je i najdramatičnija situacija za manjinsku zajednicu, jer nema nikakvih realnih šansi uključiti se u normalan život šire zajednice.
    Slijedeći dosljedno dosadašnju politiku u Društvu – da čuvamo vlastitu kulturu, njegujemo tradiciju i običaje, jezik i folklor, a da prihvaćamo kulturu većinske zajednice, dolazimo do zaključka da je jedino integracija – povezivanje unutar svoje i drugih zajednica, jamstvo očuvanja manjinske samobitnosti našeg naroda na ovim prostorima. Od početka podrazumijevamo da niti jedna skupina stanovništva, veća ili manja, ne smije monopolizirati lokalni kulturni život.

Autor je privatni poduzetnik
s Nenadić salaša,
s privremenim prebivalištem u Baji